DRUŠTVO SLAJDER
PODGORIČANKA MILICA ČELEBIĆ U ITALIJI: Naš sistem obrazovanja učinio nas je hrabrijima
Podgoričanka Milica Čelebić često prepoznaje stvari koje joj se ne sviđaju i koje se kose sa suštinskim principima zbog čega kao buduća pravnica želi da se posveti zaštiti ljudskih prava i životne sredine – odistinski, a ne samo na papiru, i na taj način da doprinese društvenoj zajednici.
Na prvoj je godini magistarskih studija na Univerzitetu u Torinu, program Evropskih pravnih studija (na engleskom jeziku), a magistarske joj traju dvije godine.
Kako se program bavi evropskim pravom, te sistemom EU, kroz upoznavanje tog složenog aparata i regulacija, pokušava detektovati naročita mjesta u kojima može pronaći inspiraciju, jer je važno da sve što radimo bude iz potpune ljubavi i uvjerenja, kako bi dali svoj maksimum u oblastima u kojima želimo djelovati.
Hrabrost da se suoče sa zadacima
Tamošnji sistem školovanja se poprilično razlikuje od našeg. Milica podsjeća da smo mi naučili na obimnu materiju i zgusnute rokove, a tamo, zaista, živi bolonjski sistem – aktivni ste cijele godine, imate zadatke, a svaka vaša interakcija naiđe na vrednovanje.
-Sa druge strane, što je moje zapažanje, spram uzorka koji činimo – moja prijateljica (takođe iz Podgorice), prijateljica koju smo upoznale na studijama (koja dolazi iz Srbije) i moj dragi saputnik (Cetinjanin) i ja, jeste da imamo veću odvažnost i hrabrost da ,,skočimo” na zadatak. Za kratko vrijeme, u stanju smo da odgovorimo na isti. Vjerujem da je to posljedica našeg sistema školovanja i naše spremnosti da radimo ,,pod pritiskom”, što čovjeka uvijek potkuje za sljedeće izazove – ističe ona.
Mane onlajn nastave
Zbog korona virusa tamošnja nastava se odvija onlajn, te Milica pohvaljuje entuzijazam profesora u smislu predanosti stvaranju interakcije, ali ističe da prosto stvari funkcionišu drugačije.
– Možda pomislite nešto da kažete, ali dok kliknete dugme, pa je moguće da se baš tada prekine veza, pa već govori neko drugi i, na kraju, prođe trenutak, a vaša misao ostane neizrečena – navodi ona.
Svakako, kako dodaje, nije bilo nedjelotvorno, jer ritam na fakultetu koji pohađa nije uopšte utihnuo u tom smislu, ali prosto prirodom stvari nije bilo moguće ostvariti ,,puni kapacitet”.
-Što se tiče života, konačno koračamo ka bijeloj zoni, iliti ka najvećoj korona-slobodi – ističe Milica.
Kao djevojčica borila se za pravdu
Kod nje se pravo kao ideja javilo još u dječijim porivima u borbi za pravdu i istinu – na časovima odjeljenske zajednice i slično. Kaže, kako su ono davno opisivali – pravnik mora imati najšire obrazovanja i to je stvarno istina – jer se bavi svime i tiče se svih.
-Moj nivo obrazovanja je i dalje skroman, s obzirom na to koliko stvari ima da se zna i otkrije, ali sve više shvatam, na primjer, izloženost prava raznim uticajima – na državnom, regionalnom, kontinentalnom, kao i svjetskom nivou – rekla je ona.
Ukoliko je neki student u dilemi da li poći vani na studije ili ne, Milica kaže, pored ostalog, da ideja uvijek nađe svoj put, te da su revolucionarna ostvarenja moguća.
-Život je lijep, čovjek uči dok je živ, a ova vrsta iskustva je dragocjena – u procesu duhovnog sazrijevanja i spoznaje, širenja vidika i kreiranja jedinstvenih uspomena. Svako saznanje je dragocjeno – ako ne šta drugo, shvatićete šta ne želite – poručuje ona.
Kako dan odmiče u Torinu
Opisujući kako izgleda njen život u Torinu kaže da je to prilično atipičan italijanski grad – ne posjeduje ono što su obično prve asocijacije pri pomisli na ovu zemlju. Na sjeveru je, planine ga okružuju, a more nije značajno daleko. Nekada je bio glavni grad Italije – nakon ujedinjenja, a u samom stilu se prepoznaju uticaji Francuza i Engleza, sa kojima su postojale dinastijske spone. Ipak, izuzetno je lijep i divno uređen.
– Plava krv ovoga grada jeste rijeka Po, u koju se uliva rijeka Dora. Torino je grad kafe, čokolade, automobila i filma- pun je raznovrsnih trgova, trgovina, kafića, restorana. Čuveni mercato u ovome gradu, koji je moj vrlo drag utisak svakog puta, smješten je svakoga dana na Trgu Republike – Porta Palazzo. Posebnost mu je ta što predstavlja sudar različitih kultura, odzvanja trgovački zamor, prešaren je i mnogo ukusan! I nije to jedini, postoji mnogo autentičnih pijaca sa različitom ponudom, a svaka od njih ima naročit šarm. Pomenula bih još i autentično piće Torina – bicerin, a posebno mjesto za degustaciju je najstariji kafić u Torinu – Caffè Al Bicerin, koji su svojevremno posjećivali Niče i Eko – ističe Milica.
Ne govore na engleskom
Ljudi u prolazu su, prema njenim riječima, pretežno prijatni, mada njen hendikep predstavlja nepoznavanje italijanskog jezika.
-Tako da upravo tu je i moja preporuka za sve one koji žele ići u Italiju – ukoliko je moguće, savladajte jezik bar do nekog nivoa prije dolaska. Administrativna i birokratska sfera je prilično komplikovana, spora i zamarajuća. Tu posebno želim svima preporučiti da ne klonu duhom. Sve je rješivo, ali piano-piano – navodi Milica.
Nigdje nije lako biti stranac, ali naša sagovornica kaže da to može biti poletno, zanimljivo i kreativno ako se tako postavite i okrenete na igru kad god je moguće.
-Nekada je zbilja teško okrenuti na igru, naročito zbog ranije pomenutog hendikepa u vezi sa jezikom. Čak se i naljutim što neće da govore engleskim – prosto, shvatam da je to internacionalni jezik i da je suludo opirati se njegovoj primjeni. Onda sam sasvim slučajno naišla na objašnjenje lokalne djevojke koja mi je kazala da prosto nemaju adekvatnu nastavu u školama, pa se taj ,,ožiljak” prenosi i u kasnije doba. Dok ovo kucam – i nije neko objašnjenje, ali u tom trenutku mi je bilo razumno i opomenula sam sebe da ne skačem u zaključke. Takođe, sa Italijom je takvo stanje stvari da je za strance poprilično komplikovano u svim pravcima i postupcima. Prosto, njihov sistem funkcionisanja je jako spor, ne nailazite na mnogo pomoći, zato je poznanstvo sa bilo kim ko može podijeliti iskustvo dragocjeno – navodi ona.
Dane provodi sa njenim dragim partnerom i psom, šetaju gradom, druže se sa divnim prijateljima, kad god je to moguće.
-Trenutno se pripremamo za vruće ljeto koje predstoji – rekla je ona, dodajući da, naravno, Podgorica joj uvijek nedostaje – svi i sve u njoj.
N.Đ.
