SLAJDER SPORT
VASKO ŠEVALJEVIĆ U OGLEDALU: Za pravu ljubav je potrebna prava osoba pored sebe
Kapiten crnogorske rukometne reprezentacije Vasko Ševaljević današnji je gost MNE magazina u rubrici “U ogledalu”.
Vasko je rođen na Cetinju, gdje je i napravio prve rukometne korake. Ponikao je u čuvenom crnogorskom RK Lovćen, a veliki talenat, rad i srce sportiste prepoznali su i klubovi iz inostranstva, pa je tokom karijere igrao za španski San Antonio, Dinamo Minsk iz Bjelorusije, njemački Hanover, Tuluz i Tremble iz Francuske, za Istr, a od ove godine brani boje makedonskog Vardara.
Ševaljević je standardni reprezentativac Crne Gore, kapiten koji je predvodio crnogorske “lavove” i na proteklim kvalifikacijama za Evropsko prvestvo, gdje su još jednom zabilježili uspjeh na ponos cijele nacije.
U razgovoru za MNE magazin, Vasko ističe da u poslu insistira na predanosti i profesionalnosti, a cijeni i poštenje i iskrenost. Prvi honorar zaradio je upravo igrajući rukomet – bila je to simbolična stipendija koju mu je dodijelio nekadašnji klub “Boka”. Kako se prisjeća, potrošio ga je sa društvom, častivši užinu na školskom odmoru.
Ševaljević se rado sjeća i djetinjstva, koje je obilježilo druženje, sport, osjećaj bezbrižnosti… Otkriva nam da je ljubitelj pjesama Olivera Dragojevića, filmova, lazanja…
Za pravu ljubav je, kako kaže, potrebno da pored sebe imamo pravu osobu, a kako ističe, imao je tu sreću u životu.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
-Naravno da se sjećam. To je bilo od rukometa. Prva stipendija sa nekih 15-16 godina, koja nije bila velika, simbolična. U rukometnom klubu “Boka” kojeg više nema… Potrošio sam je sa društvom iz škole na velikom odmoru (morao sam da častim užinu), kao i sa par najboljih drugova.
Na čemu insistirate u poslu?
-Insistiram na profesionalizmu, predanosti, preciznosti. Kako u sportu, tako i u privatnom poslu. Mnogo volim kad je neko pošten i iskren. Sa takvim ljudima volim da radim. Na tome konkretno ne mogu insistirati, jer neko ili jeste ili nije takav.
Koju knjigu/film biste preporučili?
-Od bezbroj filmova koje sam pogledao, neka to bude moj omiljeni: “Bjekstvo iz Šošenka”. Što se knjige tiče: “Hiljadu čudesnih sunaca”.
Koje jelo najviše volite?
-Teško mi je da se opredijelim za omiljeno jelo. Volim i nezdravo i zdravo. Što sam stariji, sve sam manje komplikovan po tom pitanju. Mada iskreno, ono što bih uvijek mogao da pojedem kada sam gladan je pica ili lazanja.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
-Pa nekako najlogičniji odgovor na ovo pitanje bi bio – prava osoba pored sebe. Ja sam imao tu sreću u životu. Možemo sada nabrajati što je potrebno, slagati se ili ne po tom pitanju, ali džaba sve ako muškarac ne nađe pravu ženu za sebe i obratno.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
-Olivera Dragojevića. Njegove pjesme su umjetnost koje izazivaju emociju, a mislim da bez emocije sve bude nepotpuno, prazno.
Putovanje koje pamtite?
-Kroz sportsku karijeru ne fali putovanja, čak ih ima i previše. Neka to bude Pariz. Ali ne zbog grada, jer iskreno Pariz nikako ne volim, već Diznilend. Zbog kćerkice naravno, ali i supruge kojoj je to oduvijek bila želja.
Pjesma Vašeg života je?
-Poslije odgovora na pitanje kojeg bih umjetnika oživio i zašto, logičan odgovor bi bila neka Oliverova pjesma. Ali zapravo nemam pjesmu “svog života”. Svako se pronađe u nekoj pjesmi kao i ja naravno. Možda ću nekada za neku moći reći ovo je ta, pjesma mog života, ali još uvijek ne mogu da je izdvojim.
D.Markuš
Foto: Privatna arhiva
