MAGAZIN PREPORUKA

BRAZIL: Preminuo posljednji muški član domorodačkog naroda Juma

1.03.2021. u 18:06

Posljednji muški član domorodačkog naroda Juma iz brazilske Amazonije umro je nakon što se razbolio od kovida-19.

Arukina smrt bio je posljednji udarac grupi čiji broj se smanjio sa oko 15.000 pripadnika početkom 20. vijeka na svega šest ljudi devedesetih.

Aruka je bio posljednji preživjeli muški član grupe, ali kao što izvještava Džulijana Granjani iz brazilskog BBC Njuza, njegovi unuci su preduzeli neobičan korak da se osiguraju da se njegovo nasljeđe očuva.

Arukine tačne godine nisu poznate, ali se procjenjuje da je imao između 86 i 90 godina.

Za života, Aruka je prisustvovao opadanju broja hiljade pripadnika zajednice Juma, koja je nekada ribarila, lovila i sejala na zemljištu u južnoj oblasti države Amazonas.

Poslije niza masakra koje su sproveli berači kaučuka i širenja smrtonosnih bolesti, broj pripadnika Juma opao je sve dok nije preostala samo Arukina porodica.

– Uvijek je sa tugom govorio o tome kako je u stara vremena bilo mnogo Juma i kako je sada on ostao posljednji njihov čovjek – prisjeća se Gabrijel Učida, fotograf koji je bilježio život Juma.

Raskid sa tradicijom

Aruka je imao tri ćerke, ali budući da je zajednica Juma već bila desetkovana dok one nisu odrasle, sve tri su se udale za muškarce iz domorodačke grupe Uru-eu-vau-vau.

Prema sistemu ovih zajednica po očevoj liniji, Arukini unuci i praunuci smatraju se dijelom grupe njihovih očeva, a ne njihovih majki.

Ali raskinuvši sa tradicijom, neki od Arukinih unuka odlučili su da se identifikuju i kao Uru-eu-vau-vau i kao Jume.

– Nastavićemo tradiciju našeg naroda – objašnjava 20-godišnji Bitate Uru-eu-vau-vau.

On je sa nama, živi sa nama i predstavlja naš narod kroz unuke i buduće praunuke koji će tek doći, kaže Bitate za pokojnog djeda.

Bitateov 18-godišnji rođak Kuaimbu slaže se sa tim.

– Ne želimo da borba našeg naroda bude zaboravljena. Mi smo ponosni na borbu našeg djeda i naših majki, i želimo da je nastavimo.

Kuaimbu je dodao djedino ime svom i sada sebe zove Kuaimu Juma Uru-eu-vau-vau, što je promjena koju uskoro planira da ozvaniči i u ličnoj karti.

– Ja sam unuk Jume, i sin Jume. Imam pravo da imam Jumu u svom imenu – objašnjava on.

Aktivista za domorodačka prava Ivaneide Bandeira kaže da je uvrštavanje „Jume” u prezime neprikosnoveni čin koji ona do sada nije vidjela ni u jednoj drugoj domorodačkoj grupi po očevoj liniji.

– To je poruka unuka da ne misle nikuda da idu i da pružaju otpor – objašnjava Bandeira iz Društva za etno-ekološku zaštitu Kaninde.

„Priča o smrti”
Bandeira kaže da je priča o Jumama, kao i o mnogim drugim domorodačkim grupama iz Amazonije, „priča o smrti”.

Od četrdesetih godina prošlog vijeka pa nadalje, Jume su bile na meti ljudi koji su željeli da se dokopaju prirodnih bogatstava zemlje, prema profesorki Lusijani Franka sa Federalnog univerziteta u Zapadnoj Pari.

Poslednji dokumentovani masakr naroda Juma bio je 1964. godine, kad su berači kaučuka iz obližnje zajednice ubili desetinu muškaraca naroda Juma, kaže antropološkinja.

Za Bandeiru, šokantno je to što je posljednji preživjeli muškarac masakra i bolesti koje su ubile hiljade pripadnika njegovog naroda na kraju umro od kovida.

Ona krivi brazilsku državu za njeno „potpuno neznanje i nesposobnost da obezbijedi mjere zaštite” kako bi spriječila da kovid stigne do Arukinog sela.

Ona kaže da je svako ko ulazi u selo morao da bude testiran i stavljen u karantin kako bi se spriječilo da se virus raširi.

Arukin unuk Bitate ponavlja njenu kritiku.

– Mi smo daleko od grada i malo se putuje. Bolest nije smjela da stigne do nas. Vladu nije bilo briga. To je velika neodgovornost s njene strane – kaže on.

Arukina smrt nije izolovani slučaj.

Prema Specijalnom sekretarijatu za zdravlje domorodaca (Sesai), od ukupno 896.900 pripadnika domorodačkih naroda u Brazilu, njih 572 umrlo je od kovida-19.

Nezavisna domorodačka organizacija Apib tvrdi da je broj smrti pripadnika starosjedilačkih naroda od kovida mnogo veći, sa 970 domorodačkih života izgubljenih u pandemiji.

Mnogi od njih bili su starješine, koje su održavale u životu usmeno predanje i stečeno znanje.

Nasljeđe za budućnost
Bitate kaže da je njegov djeda prenio na njega neka od svojih znanja prije smrti.

Prije dvije godine, Aruka je ostvario dugogodišnji san da izgradi „dugačku kuću” predaka.

– Naučio me je sve o njihovoj arhitekturi, kako da je napravim i sada znam kako da podignem ,,dugačku kuću” Juma – kaže Bitate.

Aruka je naučio unuke i kako da ribare i love, a prenio im je i oralnu istoriju njihovog naroda i kulture.

– On je bio ratnik. Pričao je priče o borbama sa beračima kaučuka, kako su i kada bili napadnuti, kako je narod Juma uzvratio – prisjeća se fotograf Gabrijel Učida.

Bandeira, takođe, opisuje Aruku kao „simbol otpora”, čije nasljeđe će održati u životu njegovi unuci i praunuci.

– Arukine ćerke i unuci će ostati i pružiti otpor – kaže ona.

Izvor: BBC News na srpskom