MAGAZIN PREPORUKA
BILI SMO: TOB Svjetski dan turizma obilježila obilaskom budvanskog zaleđa
Foto: TOB
Turistička organizacija opštine Budva Svjetski dan turizma obilježila je organizovanom turom u kojoj su bili crnogorski novinari i predstavnici Nacionalne i primorskih lokalnih turističkih organizacija.
Tema ove godine je ,,Turizam i ruralni razvoj”, pa smo se zaputili kroz budvansko zaleđe.
Iz Turističke organizacije Budva pojasnili su da budvanska sela predstavljaju autentičnu turističku ponudu, prije svega zbog svoje specifične arhitekture, prirodnog okruženja i blizine značajnih kulturno-istorijskih, pretežno vjerskih objekata. Zdrav prirodni ambijent, tradicionalna kuhinja, svježe domaće voće i povrće, izvorska voda, mogućnost uživanja u šetnjama brdskim i planinskim krajem budvanske obale i upoznavanja sa istorijom i kulturom ovog kraja, blizina najljepših plaža na budvanskoj rivijeri – samo su neki od razloga zbog čega turisti dolaze u ova mjesta.
Kako su dodali, ova sela pružaju mogućnost savršenog odmora u tišini i prirodi, van saobraćajne gužve i vreve savremenog života.
Upravo tome smo bili svjedoci tog dana. Bio je to pravi odmor za dušu.
Mirko Ivanović ispred masline
Prva stanica ove ture bila je Velja maslina u selu Ivanovići, gdje nas je dočekao vlasnik Slobodan Mirko Ivanović.
Za prelijepo drvo masline, čiji obim iznosi 12,5 metara, a visina deset metara, kazao je da to najstarija maslina na Mediteranu i predstavlja nezamjenljivi dio vizuelnog i duhovnog identiteta budvanskog primorja, a spada i među nekoliko najstarijih maslinovih stabala na svijetu.
– Njena starost je više od 2000 godina, zaštićena je od Zavoda za zaštitu spomenika Crne Gore 1993. godine – saopštio je naš domaćin.
Maslina je, kako je dodao, vrlo posjećena, naročito od ruskih turista koji, ,,ne računajući ovu godinu, non-stop dolaze da vide maslinu, organizuju tu i svadbe.”
Ova maslina inspirisala je književnika Čeda Vukovića da joj posveti stihove koji se nalaze na tabli pored drveta:
– Maslino drevna, vilo primorkinjo, u granju ti dišu grudi pokoljenja, u njedru ti bdiju mir i harmonija, u ranama sniju vihorna stoljeća.
Najstariji pisani dokument o Veljoj maslini datira iz 1881. godine, kada je Krstinja Markova Ivanović prodala četvrtinu masline da plati put sina Pera u Konstantinopolj (Istanbul). U kasnijim dokumentima, stablo je označavano kao mjesto na kojem su seljani održavali religijske proslave, tj.obilazili maslinu uoči seoske slave Mitrovdana.
Posjetili smo i stari mlin za masline porodice Ivanović, koji je izgrađen 1886. godine i gumno, staro oko sto godina. Gumno je nekada bilo mjesto okupljanja i slavlja, pa smo se i mi svi okupili tu i napravili fotografiju sa domaćinom.
Naredna stanica bilo je domaćinstvo porodice Rađenović na Skočiđevojci.
Tu nam je domaćin Miško Rađenović pokazao sto star stotinjak i više godina, sa postoljem napravljenim od staroga željeza koje se koristilo za predmete oko ognjišta, renovirane fotelje stare više od 50 godina, vinski podrum star 60 godina i apartmane.
Miško Rađenović
Kaže da su gosti njihovih apartmana više od 90 odsto stranci, ali da su u kovid sezoni to bili domaći, iz Crne Gore i bližeg okruženja.
– Sad treba prilagoditi nove strategije situaciji. Ovo će sigurno za nekoliko godina proći, ali mi moramo i sad preživjet’ – rekao je Rađenović.
Nakon toga, ispričao nam je legendu o Skočiđevojci, a njegova majka Mira pokazala kako se prave paštrovački makaruli. Za njih je potrebno ,,brašno, malo ulja, so i jaja”, ali i vremena.
Imali smo priliku da probamo i ostale domaće specijalitete od proizvoda koje uzgajaju u svojoj bašti. Hrana je bila vrlo ukusna, od džema od pomorandži, smokvi i kivija, sira, pomidora, maslina do ruštula, priganica i fugace.
Nastavili smo put ka manastiru Reževići gdje nas je dočekao otac Gavrilo koji nas je upoznao sa istorijatom manastira i izradom maslinovog ulja.
Otac Gavrilo kazao je da je manastir dobio ime po istoimenom izvoru rijeke. Ktitor manastira je Stefan Prvovjenčani čije se mošti nalaze u manastiru Studenica. Na proputovanju je vidio ovo mjesto i poželio da tu sagradi crkvu Uspenja Presvete Bogorodice, u kojoj se nalaze freske iz 17. vijeka.
Kasnije je car Dušan, kada je putovao prema Skadru, naredio da se sagradi još jedna crkva posvećena Stefanu Prvovjenčanom. Treća crkva ovog kompleksa posvećena je Svetoj Trojici. Postoji i novija crkva posvećena Svetom Vasiliju Velikom, a pleme Paštrovića dalo je svoje imanje i pomoglo izgradnji još jedne omanje crkve.
– Ukoliko bude sredstava, očekuje se izgradnja konaka u etno stilu – kazao je otac Gavrilo.
Ovaj kompleks obnovljen je zahvaljujući ocu Mardariju koji se ovdje liječio, a kojeg svi, kako ističe otac Gavrilo pamte po najboljem, te stoga i crtež oca Mardarija na ulazu u jednu od crkava.
Otac Mardarije bio je zaslužan i za kameni mlin za cijeđenje maslina.
– Ulje se cijedi, to je tehnologija gdje mora učestvovati četiri do pet ljudi, a sada ta nova tehnologija je uglavnom na dugme, gdje nema nešto rada, ali, nema ni tog kvaliteta ulja. Samim zagrevanjem ulja isparava dio tih ljekovitih svojstava i dobijate tamnu boju što vidite u marketima. Znači, oni kad vam kažu, kad je napisano virdžin oil, to je jedna velika laž, jer to bi ulje bilo više od deset puta skuplje da je zaista to što se kaže – rekao je otac Gavrilo.
Pored dobre klime za masline, ovdje je, dodaje otac Gavrilo, i idealna klima za plućne bolesti.
Manastir Rustovo
Nakon manastira Reževići, posjetili smo ženski manastir Rustovo gdje su nas dočekala radosna lica monahinja.
Monahinja Teodotija objasnila nam je da je hram sagrađen u 14. vijeku i da se u njemu nalazi čudotvorna ikona Presvete Bogorodice koja se zove Blagouhani Cvijet.
Ikona Blagouhani Cvijet
Nakon toga, posjetili smo manastirsku suvenirnicu i radionicu u kojoj se prave melemi, kreme i ulja.
Poslije manastira Rustovo pješke smo se spustili do Čelobrda, gdje nas je dočekala porodica Mitrović. Tu smo, uz ljubazne domaćine, obišli vinski podrum, čuli zanimljivosti o tome kako se nekada živjelo, a probali smo i sir, pršut, salatu, paštrovačke makarule sa pašticadom i tradicionalni paštrovački kolač sirnicu.
Makarule sa pašticadom
Aleksandar Jovanović u ime turističkih agencija rekao je da je ,,in” boravak u prirodi i da Budva ima šta da ponudi.
– Ovo je nešto što može biti vrlo korisno i komparativno da bi se zaokružio taj turistički proizvod i privukao sve više turista koji ovakve stvari traže. Mislim da su za ovakvu ponudu potrebni svi faktori u turizmu, da na pravi način predstave ruralni, seoski dio našeg grada Budve koji zaista ima ogroman potencijal kad su u pitanju seoska domaćinstva, proizvodnja zdrave hrane, vina, rakije i svega onoga što ide uz to – kazao je Jovanović.
Direktorica Turističke organizacije Budva Maja Liješević rekla je da su željeli da svi obiđemo ove predjele, ,,jer nam je važno da budemo u neposrednom dodiru sa prirodom i sa ljudima koji su autentični, da pokažemo našim gostima svu raznolikost gastronomije koju Budva može da ponudi.”
– Utisci se sumiraju i sumiraće će i dalje, jer na teritoriji naše opštine zaista imamo mnogo neotkrivenih blaga, koja naši turisti koji obično dođu tokom same ljetnje sezone nemaju prilike da vide, zato što obično 90 ili 100 odsto svog vremena provedu na našoj obali. Ovo je upravo bogatstvo koje imamo i koje trebamo da pokažemo u nekom narednom periodu – istakla je Liješević.
Tekst i foto: B. Radonjić
