MAGAZIN SLAJDER
EDIN KOLJENOVIĆ U OGLEDALU: Bez boemskih momenata život nema puni smisao
Edin Koljenović je specijalista međunarodnih odnosa i magistrand na Fakultetu političkih nauka u Podgorici. Rođen je i odrastao u Podgorici, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Kao dugogodišnji aktivista civilnog sektora, prepoznat je kao borac za unapređenje ljudskih prava i demokratskog upravljanja. Trenutno je šef međuvladine organizacije Regionalne kancelarije za saradnju mladih u Crnoj Gori, a obavlja i funkciju člana Savjeta Agencije za elektronske medije za oblast ljudskih prava.
Edin smatra da je životu najvažnije imati postavljene ciljeve kojima stremite, koji moraju biti u skladu sa vašim sistemom vrijednosti i idealima. Suština života se svodi na sanjarenje, ali i planiranje onoga što treba da se desi ili ostvari, jer: ,,Sve je lijepo dok se čeka”.
-Najponosniji sam na porodicu i veliki broj prijatelja, koje sam stekao od djetinjstva pa do danas. U izazovnim društveno – političkim okolnostima, srećan sam jer uz sebe imam prijatelje i kumove koji su bez obzira na vjeru i naciju tu kad je najpotrebnije, jer su u životu samo važni-dobri ljudi – kaže on u razgovoru za MNE magazin.
Njegov životni moto bio bi – iskoristi svaki trenutak života na najbolji mogući način, jer se on više nikada neće ponoviti. Smatra i da je važno spoznati da u životu postoje razne faze, i da svaku od njih treba iskorititi i odživjeti na pravi način.
-Svaka ona ima svoje dobre i loše strane, ali bez adekvatno i na pravi način proživljene životne faze, ona naredna će mnogo teže dobiti puni smisao. Izmijenjene životne okolnosti usljed pandenije virusa, shvatio sam, takođe, kao jednu fazu života u kojoj treba biti oprezan, ali, takođe, i iskoristiti na najbolji mogući način. Ja sam bio posvećen kao i uvijek planiranju – ovoga puta roditeljstva sa suprugom koja je veći dio trudnoće provela u vremenu pandemije – kaže on.
Edin ovih dana iščitava stručnu literaturu i priprema magistarsku tezu, u kombinaciji sa gledanjem vrhunskih Netflixovih serija.
Oženjen je i Dein je otac, koja danas puni 11 dana.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
-Djetinjstvo me asocira na toplinu i sigurnost. Nevjerovatan je momenat kada shvatite da ste odrasli, pa da upravo i jedno i drugo sada već morate vi da stvarate i za sebe i druge. Djetinjstvo me zaista asocira na bezbrižnost, toplinu dnevne sobe i miris doručka koji je majka budeći se par sati ranije pripremila za mene i sestru. Na padove i uspone, školske, ali i one kada facom poljubite asfalt jer niste baš tako spretan fudbaler kao što ste mislili.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
-Iako se danas ne bavim biznisom, moram priznati da sam uvijek imao afinitete prema preduzetništvu. Prve stabilne honorare sam zarađivao još u srednjoj skoli, kao organizator raznih vršnjačkih događaja. Pitanje o prvom trošku lično zarađenog novca prisjetilo me na povratke iz Gimnazije i svakodnevnog proslaska pored Terranove koje je tada bila u centru i čekiranja novih modela kosulja. Da, svoj prvi honorar potrošio sam na kupovinu košulje u Teranovi jer ,,strukirane” kosulje tada nijeste mogli kupiti nigdje drugo za honorar srednjoškolca. Ostatak honorara potrošen je na slane palačinke sa društvom u čuvenom kafiću Corto Malteze koje i dan danas možete probati – u originalu.
Na čemu insistirate u poslu?
-U poslu su mi najvažniji rezultati. Mogu slobodno reći da sam ponosan na to što sam od završetka fakulteta imao priliku da radim i borim se za stvari u koje vjerujem i kojima težim. Upravo zbog toga, svaka profesionalna satisfakcija za mene je ujedno bila i snažna lična satisfakcija i motivacija. Odbijam ravnodušnost, gubljenje vremena i tapkanje u mjestu. Na kraju svake godine, iza sebe uvijek želim da vidim jasne iskorake u odnosu na prethodnu i rezultate – gotovo toliko konkretne da mogu stati u nekom izvještaju, jer sam na njih navikao. Zbog toga u poslu insistiram na kvalitetu, odgovornosti i posvećenosti.
Koju knjigu/film biste preporučili?
-Kada su u pitanju knjige, u posljednje vrijeme je to uglavnom stručna literatura, nažalost, ali preporučio bih posljednju koju sam pročitao ,,Kada je Niče plakao” od dr Irvina Jaloma.
Koje jelo najviše volite?
-Zavisi od raspoloženja i uglavnom se za hranu odlučujem i u zavisnosti od toga da li tom danu atmosferi odgovara časa crnog ili bijelog vina. U prvom slučaju to je stek (medium- rare) a u drugom hobotnica na žaru. Kao veliki fan Njujorškog steka, raduje me što konačno i u Podgorici imamo restorane koji obrađuju i pripremaju ovo najkvalitetnije meso na pravi način.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
-Da bi se prava ljubav desila, zaista vjerujem da je potrebno da se dogodi hemija ili ,,ono nešto” što ne umijete da opišete. Ipak, za pravu ljubav nije dovoljno da se ona ,,desi”, već ona mora da se njeguje i održava i da se u nju ulaže. Samo tako, ona će biti jača, kada mislite da ne može više biti i vremenom će doživjeti punu zrelost.
Kojeg umjetnika biste oživjeli i zašto?
-Ne bih oživio nijednog umjetnika. Smatram da je svaki umjetnik vezan za vrijeme u kojem obitava i stvara. Važno je da imamo djela umjetnika koja su vječna i kao takva na raspolaganju za konzumiranje budućim generacijama.
Putovanje koje pamtite?
-To je definitivno doček Nove 2019. godine u Njujorku, sa suprugom. Kao neko ko je odrastao pod uticajem Zapadne kulture, kinematografije i muzike i ko je opčinjen megalomanijom Njujorka, nevjerovatnih mjesec dana provedenih na Menhetnu ću pamtiti do kraja života. Moć Wall Streets, luksuz Park avenije, šarm Centrak parka.. pogled na Downtown i Empire State sa Rockefellerove zgrade ne ostavljaju nikoga ravnodušnim.
Pjesma Vašeg života je?
-Pjesma koju volim da čujem kad sam kod kuće, uz dobro vino ali i da naručim u kafani s društvom je ,,Jutros mi je ruža procvjetala”. Ovo je pjesma, koja uvijek budi posebne emocije u meni i poželjno ju je slušati uz čašu dobrog alkohola, jer bez boemskih momenata život nema puni smisao.
N.Đ.
Foto: Privatna arhiva
