MAGAZIN PREPORUKA
SARAJEVO: Ispred Inat kuće nastala fotografija koja pokazuje moć ljubavi
Foto: Twitter
Mi smo se nekako odvikli od lijepog, piše Darko Nikolić za Blic Sport. Ne zato što ga nema, već zato što se čini da onog drugog ima poput lavine. Ali, ono što se desilo u Sarajevu izdvaja se iz takve, naizgled mračne svakodnevice u kojoj svjetlosti ima – samo treba da poželimo da je potražimo. U drugima, ali, prije svega – u sebi.
Aleksa Petrović je rođen u Jagodini, ali već sa šest mjeseci njegovi roditelji su saznali zastašujuću vijest – sin im ima najteži oblik cerebralne paralize. Najteži, u smislu da ništa ne može samostalno da obavi.
Terapije su isprva značile, bilo je tu i ljekara iz Rusije koji su dolazili da pomognu, ali poslije bombardovanja 1999. više nisu stizali. Sljedeće godine je on krenuo u školu. I, kao đak prvak, upoznao je Nemanju Ivanovića.
To drugarstvo je preraslo u prijateljstvo za sva vremena.
Nemanja Ivanović i Aleksa Petrović (foto: Prva/YouTube)
Nemanji ništa nije bilo teško da uljepša Aleksi život, trudio se oko svega što bi drugu moglo da osvježi dane, a onda, kada su porasli a Nemanja, koji se bavi i karateom, postao profesor fizičke kultutre, iz tog svijeta se u ovu priču priključio i Marko Gajić. Marko je, inače, Ginisov rekorder u ponavljanju ,,barpi”, vježbe američkih marinaca u kojima se iz ležećeg stava radi sklek, pa skok. Preko 4000 ih je uradio za 12 sati. Ali, mnogo više sati posvetio je, sa Nemanjom – Aleksi Petroviću.
Jednog dana je Aleksandar Andrejić, iz Kragujevca, iz Udruženja za izazove, pozvao Nemanju i pitao da li bi htio da, sa Aleksom, učestvuje na Beogradskom maratonu. Izazov je prihvaćen. Jer, u ljubavi nema nemogućih stvari, ako su razumne, sa smislom.
Ali, iskušenja je bilo i na ulicama prijestonice. Prednji točkovi Aleksinih kolica su popustili usrijed trke u kojoj su ga dvojica prijatelja gurala.
Ljubav je, međutim, našla svoj put.
Nemanja i Marko su pridigli kolica na zadnje točkove, što je mnogo teško i održavati u mjestu a kamoli tako trčati – i istrčali su cio maraton za nešto preko dva i po sata.
Ovog vikenda je u Bosni prvi put organizovano Državno prvenstvo BiH u maratonu, i to otvorenog tipa. Mogao je da učestvuje ko god poželi.
Poželio je i Nemanja.
I, sa prijateljima je stigao u Sarajevo.
Tu negdje, ispred Inat kuće, zabilježena je fotografija koja je obišla Balkan vrtoglavom brzinom.
Više od sporta. Ovi dečki su jučer istrčali maraton gurajući svog prijatelja u kolicima tokom cijelih 42.195m i posvetili ga osobama sa Down sindromom. ❤
(Ekipa je iz Jagodine, Srbija) pic.twitter.com/ZqlgK04fVX— Tetkina Ljepotica (@Indijannah) July 27, 2020
– Više od sporta. Ovi momci su juče istrčali maraton gurajući svog prijatelja u kolicima tokom cijelih 41.195 metara i posvetili ga osobama sa Daunovim sindromom – napisala je jedna korisnica Tvitera iz Sarajeva, koja se trčanjem bavi rekreativno, a koja je poput mnogih Sarajlija bila oduševljena ekipom iz Jagodine.
I ovoga puta Aleksa Petrović je na krilima prijatelja – stigao do cilja.
Koji je bio? Kojim rezultatom?
Ne, to uopšte nije bilo bitno. Važne su bile one suze divljenja kada su i u Sarajevu, potom i cijelom Balkanu, vidjeli kako izgleda kada ljubav nosi ka cilju.
Uostalom, lijepo reče lord Bajron u ,,Nevjerniku” iz 1813:
,,Ljubav? Ljubav će naći put, makar išla stazama kojih se i vukovi boje”.
Izvor: sport.blic.rs
