KOLUMNE
MOJ SVIJET: Zbunjena
Piše: Dušanka Vukadinović
Sramota. Odavno nijesam čula ovu riječ. Nekada se koristila da označi nedoličnu radnju, gest ili postupak pojedinca ili šire društvene grupe koji izazivaju osudu u javnosti, a ponekad je praćena i zakonskim konsekvencama. U 21. vijeku konačno smo došli u stadijum da riječ sramota postane suvišna, jer njom nema šta da se označi. Ništa više nije sramota. I ne samo to, ono što se nekada označavalo tim terminom, danas je skoro, pa vrlina. U medijima se kao zamjena koristi riječ skandal, ali ona ima malo drugačije značenje, u suštini to je sramota o kojoj će se pričati (pisati) tri dana, nakon čega će sve pasti u zaborav. Skandal ponekad donese i slavu akteru na kojeg se odnosi.
Za gest crnogorske profesorice koja je zabacila nogu preko svog kolege na maturskoj zabavi možda bih na prvu pomislila sramota. Nije problem u toj banalno istaknutoj nozi, svašta smo vidjeli do sada, već u tome da jedna obrazovana žena, pedagog na ovaj način izražava duhovitost i atraktivnost. Po mom mišljenju, ovo je previše lakomislen potez profesorice i njenog kolege, pogotovo jer su znali da poziraju za fotografiju koja će biti objavljena u medijima, a onda to više nije zezanje, nego poruka. Ali, bolje da dalje ne objašnjavam, jer nijesam u pravu.
Njeni učenici, crnogorska i gotovo cijela javnost u regionu stali su u odbranu čina zbog kojeg joj je uručen otkaz. Kojim argumentima svi brane profesoricu? Ljudi u komentarima smatraju da je ona prestrogo kažnjena. Ako nekažnjeni ostaju oni što kradu, što pronevjeravaju, što plagiraju, što diluju, što tuku žene, što zeznu žiranta, što bacaju baklje na sportiste, što kupuju a ne plate, zašto bi bila kažnjena jedna profesorica koja se samo neumjesno šalila?
Drugi nivo odbrane odnosio se na to da profesorica nije bila na radnom mjestu i da je slobodna da se ponaša i zabavlja kako hoće. Profesorica je, kažu u pravu, jer ljepotu treba isticati. Jedna lijepa obnažena noga, kažu još, najmanji je problem u prosvjeti.
Kapitulirala sam pred ovolikom i ovakvom podrškom, sa kojom sam u jednom dijelu i saglasna. Negativnih komentara skoro i da nije bilo. Neću da rizikujem i budem optužena za puritanizam. I, stvarno, nije red da se koplje slomi na nozi jedne profesorice, jer je moralo da se prelomi mnogo ranije i mnogo krupnijim povodom. A, shvatam, i da je lakše živjeti u svijetu u kojem je sramota anahron termin. Mada sam još pomalo zbunjena.
