Turski pisac Sadik Jalsizućanlar priredio je na nedavno završenom Međunarodnom sajmu knjiga u Podgorici predivno veče puno toplih priča iz djetinjstva o bioskopu, pisanju i ljubavi.
Koliko je za umjetnika poput Vas važno podneblje odakle potičete?
– Veoma je važno. Maternji jezik je ustvari atmosfera iz djetinjstva i što više idem ka godinama vraćam se u to doba. Postoji jedan naš moderni romanopisac koji kaže: ,,Upoznaj, istražuj jednog čovjeka, neka bude dijete”. Znači, istražuj ga i upoznaj do njegovog djetinjstva. Pri pisanju uvijek se vraćam u to vrijeme. Uželim se majke. Muškarci, naravno, traže majku u svakoj ženi, dok žene traže očeve u svakom muškarcu.
Bogatstvo nije u novcu, već u nečem većem. Da li se Vi slažete sa tim i u čemu je Vaše bogatstvo?
– Slažem se. Da počnem od toga, postoji pamet, ono što je u glavi, i srce, ali, pravi čovjek je u stvari ono što mu je u srcu. Govorim o mislima koja su u srcu, a ne u razumu. Čuveni turski mislilac Čelaledin-i Rumi Mevlana kaže da je svo čovjekovo bogatstvo u srcu, u venama, u krvi, ali, ti si ta duša.
Na čemu novom radite?
– Pišem knjigu pripovjetaka sa naslovom ,,Lice”. Po našem predanju, lice znači Bog. Sve što postoji na ovom svijetu je lice Boga. Lice je to koje skida sa čovjeka naspram vas sve, svlači ga. Lice je to koje odražava vašu dušu, vaše srce. Na licu se vidi sve. Prva priča u toj knjizi nosi naslov ,,Lice moje majke”, poslije toga ,,Lice moga oca”, ,,Lice mog djeda”, ,,Lice moje prve ljubavi” i zatim se ređaju sva lica ljudi koje sam poznavao. Prilično velika knjiga. Pri kraju sam. Radim na TV programu na TRT-u, državnoj televiziji, koji nosi naslov ,,Svi pod istim nebom”.
Bojana Radonjić
Foto: Nova knjiga