Budvanin Igor Milić je na dvogodišnjim magistarskim studijima na Scuola Superiore Sant’Anna u Pizi i Università di Trento, smjeru međunarodna bezbjednost. Trenutno priprema magistarski rad na temu takozvanih propadajućih država i odgovornosti za zaštitu, a sa studijom slučaja na afričkoj državi Mali.
On je u razgovoru za naš portal ispričao kako mu odmiču studije, kako je ostvario želju da studira u inostranstvu, kako provodi slobodno vrijeme, koju knjigu ili film bi preporučio čitaocima.
-Prvu godinu magistarskih studija provodim u Pizi na jednom od najboljih univerziteta u Italiji, a drugu u Trentu, na univerzitetu uporedive reputacije. Ovaj smjer me još dalje odvodi ka učešću i izlaganju na konferencijama, ali i tri akademske publikacije za časopise iz Ujedinjenog Kraljevstva, Italije i Hrvatske – priča Igor.
Početak
Kaže da je Budvanin rođen u Kotoru 27. juna 1994. godine. Odluku o studijama u inostranstvu donosi po završenoj srednjoj školi 2013. godine.
-Konkretno, govorimo o Javnoj ustanovi Srednje mješovite škole ,,Danilo Kiš” u Budvi, koju napuštam juna 2013. godine kao jedan od lučonoša te generacije. Kako sam tom titulom nastavio odlične uspjehe prethodno postignute i u osnovnoj školi, odlučujem se za izazov studija u inostranstvu. Prvi mi semestar 2013. godine tako protiče ne samo u pripremi maturskog ispita, već i u pripremi nivoa B2 iz italijanskog, neophodnog za upis studija koje tada imam u vidu. Naime, pažnju mi privlači Università Cattolica del Sacro Cuore u Milanu iz više razloga. Prvo, dostupnost intrigantnog smjera koji spaja strane jezike, u mom slučaju engleski i francuski, međunarodne odnose i lingvistiku, koje pak izučavam na italijanskom jeziku. Drugo, predmetni univerzitet tada slovi za nešto raznovrsniji milje u odnosu na ekonomski orijentisan Bocconi, a bez da to utiče na kvalitet nastave i obrazovanja. I treće, na raspolaganje mi stavlja osiguranu trogodišnju stipendiju – kaže on.
Po uspjehu na ispitu za B2 nivo italijanskog u Zagrebu, osnovne akademske studije protiču mu, kako se prisjeća, prilično brzo. Diplomirao je sa tezom o dekonstrukciji u okviru šireg polja lingvistike, kaže sa maksimalnom ocjenom – 110 cum laude.
-Van akademske sredine, vrijeme posvećujem ponajviše razgledanju pretežno sjeverne Italije, a kao hobi navodim i biciklizam. Interesujem se za dalji rad u akademskoj sredini, pa iz ovog perioda datiraju i prve ekstrakurikularne aktivnosti u stranim gradovima i dotičnim univerzitetima, gdje učestvujem u radionicama ili izlažem sopstvene radove na makrotemu susreta. Milano je grad u kojem živim i planiram da se prije ili kasnije ostvarim na više planova – istakao je on.
Milano
Uz činjenicu da se radi o ekonomskoj prijestonici Italije, ne može, kaže Igor, da se usaglasi sa prilično ustaljenim mišljenjem da Milano nema drugo za ponuditi.
-Vođen sopstvenim hobijima, odgovorno tvrdim suprotno i uvijek sam se trudio da ga nesebično takvim i predstavim. Kao mjesto za posjetiti navodim ovom prilikom Villu Borromeo Visconti Litta nadomak grada, a pokraj koje prolazi i jedan od kanala na kome je radio Leonardo da Vinci nakon slanja kurikuluma kao ekspert za irigaciju grada. Tu i takvu strast prema Milanu prekidaju dvogodišnje magistarske studije na Scuola Superiore Sant’Anna u Pizi i Università di Trento, smjer međunarodna bezbjednost – priča on.
Ovaj smjer ga, dodaje naš sagovornik, još dalje odvodi ka učešću i izlaganju na konferencijama, ali i tri akademske publikacije za časopise iz Ujedinjenog Kraljevstva, Italije i Hrvatske.
-Kao neko ko je prošao kroz petogodišnje studije, sopstvene alme mater ocjenjujem kao vrlo dobre, uz manje ili više osjetno odsustvo akcenta na praksi. Naime, tržište rada u Italiji, a i na širem Zapadu, je u procesu rekonfiguracije, pa se nužnim čini stažiranje već tokom prvih godina visokog obrazovanja. Za odličan akademski i poslovni profil po završetku studija neophodna je još i Erasmus mobilnost, što ni tada ipak ne nudi sigurnost pri aklimatizaciji na poslovni svijet. To ujedno i utiče na period osamostaljivanja omladine, gotovo pa nezavisno od nivoa i tipa studija. Donja granica čina osamostaljenja tako je sve bliža tridesetoj godini života, što se duguje dugom stručnom osposobljavanju i kasnom odlasku u penziju starijih generacija. Ipak, interval života do toga trenutka često prolazi u nekoj vrsti volonterskog rada, iako nije nerijetka scena po kojoj mladi napuštaju zemlju kartom u jednom smjeru – istakao je on.
Suočen sa uporedivom situacijom mojih vršnjaka svoju budućnost, kaže, ne vidi nužno u Italiji. Činjenica da je prvobitno odabrao za dalje usavršavanje je bila, pojašnjava Igor, dijelom diktirana i rotacionim sistemom učenja stranih jezika u srednjoj školi, a po kojem su tri uzastopne generacije izučavale, redom, italijanski, njemački i francuski.
N.Đ.