22.12.2019. u 6:49
Današnji gost u rubrici Montenegro magazina ,,U ogledalu” je hrvatski muzičar, tekstopisac, kompozitor, pjesnik, režiser i glumac Darko Rundek.
Porijeklom Zagorac iz Bočaka kod Konjščine, rođen je u Zagrebu, u kojem je diplomirao režiju na Akademiji dramskih umjetnosti.
Godine 1979. osniva grupu ,,Haustor” sa bas gitaristom Srđanom Zaherom. U postavi su još bili bubnjar Zoran Perišić, gitarista Ozren Štiglić, saksofonista Damir Prica, trombonista Nikola Santro i klavijaturista Zoran Vuletić. Objavili su četiri studijska albuma ,,Haustor”, ,,Treći svijet”, ,,Bolero”, ,,Tajni Grad”, singlove ,,Moja prva ljubav”, ,,Zima”, ,,Radio”, te album uživo ,,Ulje je na vodi” i ,,’81-’88 (The best of)”. Pjesme sa ovih albuma ostale su vanvremenske, pa se slušaju i pjevaju i danas.
Darko Rundek solo karijeru počinje 1995. godine i nastavlja da niže pjesme za sva vremena. Objavljuje albume ,,Apokalipso”, ,,U širokom svijetu”, ,,Ruke”, ,,Balade Petrice Kerempuha” iz istoimene predstave, sa ,,Rundek Cargo Triom” ,,Zagrebačku maglu”, ,,Mhm A-Ha Oh Yeah Da-Da”, ,,Live u Domu omladine”, ,,Plavi avion” i ,,Mostove”.
Od ove godine sa svojom ,,Ekipom” u studiju snima novi album, a ove godine objavljen je i album Andreje, Rundeka & Ekipi ,,Ftičeki” pod imenom ,,Mura Mura”.
Muziku, koja je oduvijek u sebi nosila snažnu poruku, donijeće sa ,,Ekipom” publici na Trgu nezavisnosti u Podgorici 1. januara.
Rundek je i režiser pozorišnih i radijskih predstava. Glumio je Doktora Kljaića u filmu crnogorskog režisera Nikole Vukčevića ,,Pogled s Ajfeleovog tornja”, zatim Karla u Matanićevom ,,100 minuta Slave” i mladića u Tadićevom ,,Orlu”. Kaže u ovom razgovoru da ono na čemu insistira u poslu jeste neodustajanje.
Naš gost je i ekološki aktivista, pa je tako najavio da od naredne godine neće učestvovati na festivalima na kojima se koriste plastične čaše. Sa horom ,,ZbrKu” objavio je numeru ,,Reci Ne!” koja se odnosi na plastiku za jednokratnu upotrebu.
Sa suprugom, režiserkom Sandom Hržić, ima sina Davida Vida Dimitrija Sebastiana Ernesta Viktora.
Hržić je, u saradnji sa Rundekom, godinama radila na prevodu poeme ,,Jezik ptica” Faridudina Atara i ove godine taj prevod je objavljen. Upravo je ovo, pored Čehovljevih pripovjetki, Rundekova preporuka za čitanje.
Kada je riječ o pravoj ljubavi, Rundek kaže da je potrebno povezivanje sa izvorom svega postojećeg.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Na šumu, opasnost, miris kože i toplinu tijela mojih roditelja. Na prisustvo nemjerljive sile u čijoj sam milosti. Na svježa čula koja preplavljuju utiscima. Na ljudsku surovost i prijateljstvo.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Ne sjećam se baš jasno. Mora da je to bio honorar za neki članak u omladinskim novinama. Mislim da sam častio svoje društvo i šire.
Na čemu insistirate u poslu?
– Na neodustajanju. Upornosti. Dovođenju do kraja.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– U ovom trenutku Čehovljeve pripovjetke, inače, Atarov ,,Jezik ptica” u izdanju zagrebačke Planetopije. Učestvovao sam u prijevodu te persijske sufijske poeme. Preporuka za film nije tipa mojih svevremenskih favorita, nego nešto što je u ovom trenutku možda korisno: ,,Game Changers”. Ima ga na Youtube-u. Nije ga loše pogledati prije odluka o prazničkim jelima.
Koje jelo najviše volite?
– E pa, kao stari gurman teško mogu izdvojiti jedno. Volim kinesku kuhinju. Zadnjih desetak godina ne jedem meso pa uživam u slasnim veganskim jelima koja najčešće priprema moja žena ili sin kad dođe, a često su proizvod improvizacije. Volim kad su sastojci raznoliki i već po sebi ukusni jer dolaze iz prirodnog uzgoja, a kad su još s ljubavlju uzgojeni, nema boljeg začina.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Potrebno je povezivanje sa izvorom svega postojećeg.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Ne znam. Ne bih ja nikoga oživljavao.
Putovanje koje pamtite?
– Dva mjeseca po sjeveru Indije. Trebaš široko otvorene oči i dobar želudac 🙂
Pjesma Vašeg života je?
– ,,Šal od svile”
Bojana Radonjić