MAGAZIN SLAJDER
TAMARA RADUSINOVIĆ U OGLEDALU: Energiju crpim iz sjećanja na djetinjstvo
Foto: Boris Šekularac/MNE magazin
Današnja gošća u rubrici MNE magazina ,,U ogledalu” je Tamara Radusinović. Rođena je u Podgorici. Diplomirala je na Fakultetu za internacionalni menadžment (EU) i radi kao saradnica za statističke i informativne poslove u Turističkoj organizaciji Podgorice. Budući da su slikarstvo i fotografija njena velika ljubav, učestvovala je na nekoliko izložbi, državnih i internacionalnih konkursa za fotografije. Godine 2016. priređuje prvu samostalnu izložbu crteža pod nazivom ,,Thamar” u galeriji ,,Modigliani” u Podgorici. Njeni crteži predstavljeni su i na podgoričkom Art Festivalu (PAF) 2018. godine, a nedugo zatim, od 19. do 29. oktobra 2018. godine, održala je drugu samostalnu izložbu pod nazivom ,,Krug” u KIC-u Budo Tomović u Podgorici. Treća samostalna izložba otvorena je 12. februara 2019. godine pod nazivom ,,Još jedan krug” u beogradskoj galeriji Singidunum. Četvrta samostalna izložba crteža Tamare Radusinović, pod nazivom ,,Treći krug”, kao posljednja u nizu prezentacija crteža Postavka ,,Krug”, otvorena je 1. maja 2019. godine u Art Clubu ,,smART Café” u Podgorici. Također, crtež ,,Krug” koji je zaštitni znak istoimene izložbe, izabran je među 100 najboljih i predstavljen je na ,,Izložbi umjetničkih nagrada Rospigliosi” od 5. do 18. maja 2019. godine na Palaco Rospiljozi Zagarolo u Rimu.
Naša gošća se u ovom razgovoru vraća u djetinjstvo i kaže da bi voljela da sva djeca ovoga svijeta imaju djetinjstvo kakvo je ona imala. Naglašava da prezire nepravdu i sigurna je da svaka istina i pravda zasija kad-tad, ,,baš kao zlatno Sunce”.
Posvećena je, dodaje ona, svemu što radi. Tako je u poslu, a tako je bilo i u školi. Posvećenost, odgovornost, marljivost i savjesno obavljanje svojih obaveza uvijek su njen prioritet u poslu i uopšte u životu.
Tamara sa majkom i ocem
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Bukvalno na Sunce 🙂 Voljela bih da sva djeca ovoga svijeta imaju djetinjstvo kakvo sam ja imala – puno ljubavi, radosti i pažnje… Ničega se drugo ne sjećam i kad god mi je u ovom odraslom svijetu bilo teško uvijek sam crpila pozitivnu energiju iz tih ranih sjećanja i onog djeteta koje još obitava u mom biću i neće van nipošto. Jer, je to štit od svega što ovaj naš svijet odraslih čini lošim.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Naravno da se sjećam. Kao dijete, bila sam rasterećena bilo koje druge obaveze do učenja, tako da nisam radila prije nego sam završila studije i moja prva pripravnička plata je moj prvi zarađeni novac. Doduše, ta prva moja plata je bila vrlo skromna, kako je to već bivalo tada u državnim institucijama i potrošila sam je bukvalno u jednom dan(h)u 🙂
Strazbur, maj, 2004
Na čemu insistirate u poslu?
– Kada je posao u pitanju, bilo da se radi o poslu koji obavljam svakodnevno kao dio pragmatičnog i praktičnog dijela života, bilo da se radi o umjetnosti i crtanju, uvijek sam apsolutno posvećena do kraja. Ustvari, posvećena sam svemu što radim, pa tako i u poslu, a tako je bilo i u školi – nisam bila štreber iako sam bila odlikaš, uvijek sam završavala svoje obaveze, jer sam bila dovoljno svjesna i odgovorna i kao mala da znam da moje obaveze neće niko drugi završiti do ja. Što sam ih prije završavala to sam imala više vremena za druženja i lijepe stvari u životu. Posvećenost, odgovornost, marljivost i savjesno obavljanje svojih obaveza su uvijek moj prioritet u poslu i uopšte u životu. To vrlo često umije da ,,bode” oči nekim ljudima, što govori isključivo i samo o njihovim ličnim nesigurnostima, nedostacima i lošim namjerama i tu je uvijek neminovna borba, jer prezirem nepravdu. Ono što je sigurno jeste da svaka istina i pravda zasija kad-tad, baš kao zlatno Sunce 🙂
Putovanje, Samos, avgust 2005
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Osoba sam koja ima raznovrsna interesovanja i afinitete – od umjetnosti do sporta i uživam u svemu čime se bavim i čemu se posvetim. Imam širok dijapazon omiljenih filmova, knjiga, pjesama i sl. svaki(a) vezan(a) za neki period života i ono što mi je baš u tom periodu bilo važno ili zanimljivo, pa ne volim da izdvajam posebno pojedine ni knjige niti filmove. Ali, ako već ,,moram” da izaberem, od knjiga bih preporučila sve knjige najvećih pisaca za sva vremena: Meše Selimovića, Iva Andrića, Mihaila Lalića…Izdvojiću ,,Tvrđavu” od Meše, ,,Ex Ponto” od Iva i posljednji Lalićev roman koji nije toliko poznat široj javnosti, publikovan negdje početkom 90-tih godina, ali izuzetan kao i svi njegovi romani, koji nosi naziv ,,Tamara”. Dopao mi se, ne zbog imena glavne junakinje, već njene borbe za pravdu i ideale u koje je vjerovala…Toplo preporučujem ovaj roman.
Od filmova jedan zaista ozbiljan i poučan film pod nazivom ,,Iskonski strah” – film koji je ostavio baš snažan utisak na mene i do dana današnjeg je jedan od mojih omiljenih. Problematika koja je opisana u njemu je, nažalost, vrlo prisutna u današnjem svijetu u svim životnim sferama – simbolično ili bukvalno i nikoga ko je iskren i ima dobre namjere ne može ostaviti ravnodušnim.
Drugi predlog – još jedan film, ali ovog puta sladak, rasterećen, ne i površan, ali zabavan i iz domena je romantičnih komedija koje obožavam. Naziv filma je ,,Odbjegla mlada” sa sjajnom Džulijom Roberts u glavnoj ulozi. Još jedna pričica o pravoj ljubavi, mojoj vječitoj inspiraciji, jer duboko vjerujem u taj, za mnoge, nažalost, ,,san”.
Koje jelo najviše volite?
– Kada je hrana u pitanju pravi sam gurman i uživam u svakom zalogaju, posebno mojih omiljenih jela 🙂 Najprivlačnija mi je mediteranska kuhinja i izdvojila bih italijansku – obožavam razne vrste pašte, ali ono što najviše volim nije jelo, već jedan proizvod – namirnica koji obožavam bukvalno u svakom njegovom obliku, a to je sir 🙂 Tako da bi se moglo reći da mi je omiljeno jelo ova kombinacija: sir ili još bolje topljeni sir popularno zvani ,,fondu”, neki lagani hleb, kao što je francuski baget i čaša šampanjca – to nikad ne bih odbila 🙂
Putovanje, Skala, Milano, 2015
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Moja omiljena tema, uvijek, posebno što današnji ljudi generalno ne vjeruju da postoji, tačnije – ne da ne postoji, nego da je neostvarljiva u današnjem svijetu koji se pretvorio u nešto generalno licemjerno i lažno, skrhani sopstvenim porazima i lošim izborima ljudi sa kojima su tražili istu. Ali treba znati, ko u pravu ljubav vjeruje i umije da čeka, da se i sam trudi oko nje, da ulaže sebe i prava ljubav ga sigurno neće zaobići. Sve što je bilo do tada pada u vodu i shvatate da su i možda neka loša iskustva bila neophodna da vas probude, razdrmaju, da dozvolite sebi da vjerujete da zaslužujete samo najbolje, da zavolite sebe više i onda je neminovno da ćete reflektovati to u nekome, da ćete privući nekoga ko je baš isti kao vi. Sigurna sam da u univerzumu za svakoga postoji onaj njegov drugi dio – isto to posebno biće, koje nosi istu energiju i sa kojim ste jedno. Ako život posvetite ljudima koji to nisu, propustićete je ili ćete je sresti i ostati pri svojim izborima, ne znajući da se od takve osobe nikad ne možete rastati i da je nikad ne možete izbrisati. Ona će ostati u srcu zauvijek, jer ste jedno i ogledalo sopstvene jedne duše koja obitava u vama. Postoje razne vrste ljubavi, ali prava ljubav koja postoji između dvoje ljudi je zaista to nešto posebno, zato se o njoj vjekovima unazad toliko pisalo, pjevalo, za pravu ljubav se ginulo. Možda sam nepopravljivi romantičar, jer ovo o čemu govorim je nešto mnogo iznad romantike, mnogo više od nas samih, to je povezanost na svim nivoima istovremeno i jednako snažno i emotivno i duhovno i mentalno i fizički. Svakako da je u tom odnosu ljudi koji se nađu u toj pravoj ljubavi neophodna osim same povezanosti i ona ljudska dimenzija odnosa – koja je podrazumijeva posvećenost, lojalnost, povjerenje i razumijevanje, kao kruna odnosa, kako bi čovjek bio dostojan da u toj ljubavi zaista istinski uživa zauvijek.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Mnogo je velikana koje bih voljela da mogu da vidim, čujem uživo, sa kojima bih voljela da mogu da razmijenim koju rečenicu, postavim im po neko pitanje, upoznam njihove unutrašnje svjetove čiji je produkt upravo njihova umjetnost. Eto, iskreno ne znam koga bih od svih tih velikana u umjetnosti izabrala da oživim, možda velikog Leonarda da Vinčija i ne samo zbog umjetnosti, već svih drugih interesovanja koje je imao, oblastima kojima se bavio, koje je proučavao… Takođe, bilo bi mi zanimljivo upoznati Sokrata i jeste da se radi o filozofu, ali i filozofija je neka vrsta umjetnosti – umjetnost duše 🙂
Putovanje koje pamtite?
– Moja omiljena putovanja su porodična ljetovanja u Ulcinju, u mom omiljenom gradiću na našoj obali. Putovanja izvan zemlje koja pamtim kao posebna su moje prvo putovanje u inostranstvo – poslovno u Strazbur i posjeta Atini tokom trajanja Paraolimpijade. U Strazburu sam bila dio predivnog događaja pod nazivom ,,European Crossroads” – Sport, Frontdoor to Democracy i to putovanje pamtim više po predivnom druženju, posebno naše ,,balkanske bande” kako nas je prozvao jedan duhoviti Britanac, aludirajući na našu nevjerovatnu međusobnu povezanost koju su svi morali da primijete… Tada sam upoznala i jedan predivan mali grad, ne samo evropske institucije koje su smještene tamo, a po kojima svi generalno i znamo za taj francuski gradić, već i svo zelenilo koje me podsjećalo pomalo na moj grad, na kulturne tekovine i običaje, kao i kulturu savremenog življenja i ponašanja u saobraćaju. Još tada je cijeli grad bio preplavljen biciklističkim stazama i biciklistima, imao specifičnu alpsku gastro ponudu, prijatne i tople ljude… Sve skupa je činilo da uživam tih nekoliko dana u toj slatkoj maloj zajednici koja je funkcionisala savršeno.
Atina, septembar, 2004
Prilikom posjete Atini tokom trajanja Paraolimpijade, jer sam, nažalost, ,,zakasnila” na Olimpijadu, uspjela sam da osjetim olimpijski duh te drevne svjetske prijestonice. Već sljedeće godine sam je posjetila još jednom, kao i ostrvo Samos, mjesto rođenja jednog od najvećih filozofa i matematičara Pitagore, gdje sam kao postdiplomac FPN, odsjeka Teorija kulture učestvovala na 17. Međunarodnoj konferenciji filozofije na temu ,,The Philosophy of Culture in the Age of Globalization” (Filozofija kulture u doba globalizacije). Uživala sam u svakom danu koji sam provela tamo.
Pjesma Vašeg života je?
– Obožavam muziku, volim razne žanrove od rokenrola, preko džeza, evergrina, popularne muzike do narodnih izvornih i starogradskih pjesama. Zavisno od životnog doba uživala sam posebno u nekim žanrovima. Dok sam bila u tinejdžerskom dobu, dvadesetim više su mi prijali brzi, veseli ritmovi roka, soula, repa, fankija. U suštini sam više obraćala pažnju na samu muziku, ali kako sam odrastala, shodno životnim iskustvima i sazrijevanju, sve više su počele da me privlače neke muzičke varijante u kojima su tekstovi duboki i divni, laganiji ritam, evergrin, izvorni zvuk i sl. U svakom slučaju, uživam u kvalitetnoj muzici, ali prvenstveno onoj koja prija mojoj duši, u kojoj mogu da se prepustim maštanjima. Ako već treba da spomenem bar jednu omiljenu pjesmu neka to bude moja trenutno omiljena, ,,Natural Woman” Arete Frenklin.
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva
