MAGAZIN SLAJDER
VERICA ČULJKOVIĆ U OGLEDALU: Rado bih “otputovala” u vrijeme kada su živjeli veliki umjetnici
Današnja gošća rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu” je violinistkinja Verica Čuljković.
Verica Čuljković rođena je u Podgorici, gdje je sa četiri godine započela svoje muzičko obrazovanje u Muzičkoj školi za talente „Andre Navara“. Velika nadarenost omogućila joj je brzo napredovanje i muzičko sazrijevanje, pa je sa šesnaest godina kao đak generacije u klasi profesorice Nade Glomazić završila srednje muzičko obrazovanje u istoj školi.
Čuljković je tokom školovanja učestvovala na brojnim republičkim i međunarodnim takmičenjima, na kojima je postigla izuzetne rezultate. Osvajala je zlatne lire i sprecijalne nagrade na više od dvadeset regionalnih i međunarodnih takmičenja. Zapažena je prvenstveno kao solistinja, a zatim i kao prva violina kamernih sastava i ansambala, i kao koncertmajstor školskih orkestara. Bila je učesnica značajnih kulturnih događaja, a do sada je održala nekoliko solističkih koncerata.
Verica je završila Fakultet muzičke umetnosti na Univerzitetu umetnosti u Beogradu. Saradnica je više orkestara u regionu, a uz klasičnu muziku gradi i karijeru u više pravaca. Iza sebe ima više od 100 nastupa godišnje pred domaćom i inostranom publikom.
U razgovoru za portal Montenegro magazin, Čuljković ističe da u poslu beskompromisno insistira na profesionalizmu, kao i na dosljednosti u dogovorima i prijatanom odnosu sa ljudima sa kojima sarađuje.
Djetinjstvo je, kako kaže, asocira na ljubav i radost, bezbrižnost, a za ljubav su, smatra Verica, potrebni iskreni i neiskvareni ljudi.
Naša sagovornica ističe da često putuje, a voljela bi, kako kaže, da kratko “otputuje” u i vrijeme kada su živjeli veliki umjetnici koje ona cijeni.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
-Djetinjstvo me asocira na puno ljubavi i radosti. Takođe i na bezbrižnost kada izuzmemo to da sam se od “malih nogu” počela baviti ovim poslom i samim tim konstantno učestvovala u pripremi takmičenja i koncerata što je zahtijevalo dosta odgovornosti.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
-Prvi honorar sam zaradila pjevajući na priredbi povodom Dana Opštine u Danilovgradu. Dobila sam honorar, a ujedno mi je saopšteno da ću kao najuspješnije dijete Crne Gore, otići na putovanje od 10 dana u Moskvu. Zanimljivo je da sam ove godine, poslije tačno dvadeset godina, svirala na tom istom događaju.
Na čemu insistirate u poslu?
-U poslu beskompromisno insistiram na profesionalizmu, gdje u biti smatram da su i najsitniji detalji vrlo važni. Kvalitet u muzici, izgled na sceni, dosljednost u dogovorima i prijatan odnos sa ljudima sa kojima sarađujem, bez obzira na pritiske koje razne situacije i momenti u realizaciji nose.
Koju knjigu/film biste preporučili?
-Kako u posljednje vrijeme nemam previše slobodnog vremena, trenutno sam zapostavila druge umjetnosti u kojima oduvijek uživam. Obično se vraćem stvarima koje su kvalitetne i koje volim, pa bih se rado vratila nekoj od knjiga Irvina Jaloma, čijih se segmenata svakodnevno sjetim. Kada je u pitanju film, moja preporuka je što više puta u životu pogledati film “Let iznad kukavičijeg gnijezda” !
Koje jelo najviše volite?
-Omiljeno jelo su mi plodovi mora na sve moguće načine. Hobotnica, gambori, školjke… Sa istim guštom volim jesti suši, dobar komad mesa, italijansku kuhinju, povrće, salate, sireve, voće, balzamiko… Sa druge strane bez slatkiša bih mogla zauvijek.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
-Za pravu ljubav su potrebni iskreni i neiskvareni ljudi u koje možete imati povjerenja. Takođe i zaljubljenost koja je pokretač svega. Ljubav nije lako sačuvati u današnje vrijeme gdje je svako dostupan, a tolerancije među ljudima je sve manje. Međutim kada dvoje ljudi teže istom cilju onda se zajednički jezik nalazi.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
-Na to često pomislim slušajući razne, meni omiljene izvođače, i taj spisak nije kratak. Međutim, svako od njih je pripadao svojoj nekoj eri i radije bih ja na kratko “otputovala” u to neko vrijeme u kojem su određeni umjetnici živjeli.
Putovanje koje pamtite?
-Čitavog života putujem i zaista ne mogu odvojiti jedno kao najdraže, međutim mogu vam reći to da sam i dalje pod utiskom posljednja dva duža putovanja. U junu sam kao ambasador muzike Jehudi Menjuhin fondacije bila rezident u prelijepom dvorcu u Vielsalmu (Belgija, provincija Luksemburg) i tamo sa odabranim umjetnicima iz cijelog svijeta provela sedam bajkovitih dana posvećenih muzici i prirodi. Ovi predjeli su nestvarni, a domet na telefonu i bilo kakvi spoljni uticaji nisu bili omogućeni u krugu od nekoliko kilometara, što je predstavljalo i vrstu izazova za sve nas.
Vrlo brzo nakon toga sam bila u posjeti Gdanjsku (Poljska) i definitivno ostala bez daha. Očarana sam tim gradićem na obali Baltičkog mora. To je grad, koji je sa jedne strane muzej pomorstva i brodograditeljstva, a sa druge umjetnosti, uz krajnje neobičnu arhitekturu i Filharmonijom Frederika Šopena kao jednim od simbola grada.
Pjesma Vašeg života je?
-Pjesmu života nemam, međutim, posljednjih par godina sa plejliste ne mijenjam Samvela Yervinyana, zatim disk Klezmer muzike Itzaka Perlmana i “Romano Raj”- Šaban Bajramović & Cubismo.
D.Markuš
Foto: Privatna arhiva
