Porto Novi
MAGAZIN SLAJDER

GORAN ĐUKANOVIĆ U OGLEDALU: Jedna od najsrećnijih stvari u životu je srećno djetinjstvo

Današnji gost rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu“ je Goran Đukanović, bivši crnogorski rukometaš i predsjednik Sportskog društva Lovćen.

Đukanović je rođen na Cetinju, gdje je i napravio prve rukometne korake – u rukometnom klubu Lovćen, sa kojim je osvojio brojne trofeje. Pored Lovćena, igrao je i za Mornar, Sutjesku, Budućnost, Budvansku rivijeru, šabačku Metaloplastiku, kao i za RK Zagreb, Gold Klub, Trst, i Al Ahil Katar.

On je prvi igrač u istoriji koji je pozvan iz crnogorskog kluba u A reprezentaciju Jugoslavije i odigrao je više od 150 utakmica za reprezentaciju Jugoslavije i Srbije i Crne Gore, a kao kapiten predvodio je selekciju Crne Gore na Evropskom prvenstvu 2008.

Dobijao je nagrade za najboljeg igrača i strijelca na prvenstvima Crne Gore i Jugoslavije za juniore 1992. i 1994. godine, za najboljeg sportistu grada Cetinja, za naboljeg igrača i strijelca prve rukometne lige Jugoslavije i Srbije i Crne Gore. Proglašen je i za najboljeg sportistu Crne Gore 2000. godine, a nekoliko puta i za najboljeg rukometaša naše zemlje.

Đukanović je bio potpredsjednik Rukometnog saveza Crne Gore, a trenutno obavlja funkciju predsjednika Sportskog društva ,,Lovćen”. Osnivač je Rukometne akademije Đukanović sa kojom je prije pet godina pokrenuo prvu u istoriji regionalnu ligu u rukometu za djecu do 16 godina. Predsjednik je FK Amerika, i osnivač Crnogorskih svjetskih igara posvećenih dijaspori.

U razgovoru za Montenegro magazin, Đukanović kaže da na poslu uvijek insistira na dobroj komunikaciji i održanoj riječi. Voli putovanja, a najdraža su mu porodična – sa suprugom Radmilom i kćerkama Goranom i Asiom. Za pravu ljubav, kaže naš sagovornik, potreban je osmijeh, razumijevanje i povjerenje, a kao jednu od najsrećnijih stvari u životu čovjeka ističe srećno djetinjstvo.

Goran Đukanović, supruga Radmila i ćerke Gorana i Asia

Kako navodi, hobi mu je slikarstvo, a voli i književnost, naročito klasike i istorijske knjige. Kao Crnogorac koji voli svoj zavičaj, najdraža mu je pjesma ,,Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore”.

Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Jedna od najsrećnijih stvari koja vam se može desiti u životu jeste srećno djetinjstvo.

Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?

– Prvi ozbiljni zarađeni honorar je bio sportski ugovor koji sam potpisao relativno rano, sa svojih 14-15 godina. Više se i ne sjećam, ali je vjerovatno završio u kućnom budžetu.

Na čemu insistirate u poslu?

– U poslu, kao prvo i osnovno što je najvažnije, zahtijevam dobru komunikaciju, preciznost i održanu riječ.

Koju knjigu i film biste preporučili?

– Koliko mi slobodno vrijeme dozvoljava, uživam u raznim klasicima, kao i u istorijskom štivu. Knjigu koju bih uvijek preporučio je knjiga o Salahudinu Ejubiju, vitezu islama.

Đukanović i prijatelj Nasser Al-Khelaifi, predsjednik FK Pari Sen Žermen

Koje jelo najviše volite?

– Kao čovjek koji dosta putuje i koji je probao gotovo sve svjetske delikatese, ipak su mi bez konkurencije mediteranska kuhinja i hrana i crnogorsko tradicionalno jelo – raštan.

Šta je potrebno za pravu ljubav?

– Za pravu ljubav potreban je osmijeh, emocija, život, razumijevanje, poštovanje i povjerenje.

Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?

– Pošto je moj hobi slikarstvo, i pored mnogih velikih svjetskih umjetnika, ja bih dao prednost Dadu Đuriću. On je, kao potpuno autentična i sebi dosljednja osoba stvorio svoj jedinstveni svijet i ujedno predstavljao na najreprezentativniji način Crnu Goru u svijetu.

Putovanje koje pamtite?

– Čovjek sam koji cijeli život putuje, od Južne Amerike, Australije, Evrope, Afrike i Azije i svako putovanje je posebno i jedinstveno. Trebalo bi mi mnogo vremena da nabrojim sve lijepe trenutke koji su mi se dešavali, ali putovanja sa porodicom su neprocjenjiva i najdragocjenija.

Pjesma Vašeg života?

– Volim i uživam u raznim vrstama muzike, ali kao Crnogorac iz srca Katunske nahije, posebno mjesto zauzima pjesma ,,Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore”.

D. Markuš
Foto:
Privatna arhiva