20.07.2019. u 16:49
Nekada supermodel, sada skautkinja Simoneta Đanfeliči gošća je Internacionalnog modnog festivala ,,Porto Montenegro 2019”.
Sinoć je revijom ,,The best from Who is on next by Simonetta Gianfelici” zatvoreno drugo veče, na kojoj su kolekcije prikazali prvi pobjednik takmičenja čija je skautkinja i članica žirija ,,Who is on next” Albino D'Amato i zadnji Davide Grilo.
Sve to, uz bogatu karijeru u kojoj je bila muza modnih brendova kao što su Dior, Thierry Mugler, Viviene Westwood, Valentino, Gucci, YSL, uz podsjećanje da je studirala fotografiju, scenografiju i istoriju umjetnosti, bio je povod za razgovor s njom.
Kako ste zadovoljni gostoprimstvom u Porto Montenegru?
– Prvi put sam u Porto Montenegru i zaista mi se dopada ova marina. Spektakularna je. Planine okolo. Mislim da bi i zemlja bila vrlo zanimljiva, različita i voljela bih da se vratim i proputujem je. Zahvaljujem na gostoprimstvu.
Kako ste došli na ideju o osnivanju projekta ,,Who is on next”?
– Godine 2005. radila sam sa AltaRomom i odlučili smo da pokrenemo projekat koji će dati mogućnost promocije nove generacije mladih italijanskih dizajnera. ,,Vogue Italia” je savršen dugogodišnji partner. Svake godine odabiramo takmičare od 150 portofolija koliko nam pristigne, sa visokokvalitetnim projektima. Ono što tražimo jeste dizajner koji proizvodi pret-a-porter ili modne dodatke u Italiji, jer želimo da omogućimo i povežemo visokokvalitetnu proizvodnju i novu savremenu kreativnost. Na početku je to bio izazov, ali mi je zaista drago kad pogledam što imamo danas. Puno imena iz tog takmičenja sada su važan dio glavnog modnog kalendara. Albino (D'Amato) je bio prvi pobjednik, a Davide (Grillo) je zadnji. Njihove karijere počinju da bivaju vrlo interesantne i važne.
Što čini ,,Vogue” legendarnim i savremenim, relevantnim i dan-danas?
– Mislim da je velika moć ,,Voguea” bila izgrađena od strane Franke Socani. Franka je bila nevjerovatna žena, takav vizionar, uvijek je bila na korak ispred drugih. Niko nije mogao da uradi to što je ona radila. To je davalo puno energije i takmičenju ,,Who is on next”, jer je bila članica žirija. Toliko je ona energije trošila na mlade ljude, bila je neko ko je zaista vjerovao u ovaj projekat (Who is on next). Bila je i odlična poslovna žena, pomagala dizajnerima da budu konkretniji i ugledniji.
Karijeru ste počeli sa 17 godina i dalje hodate pistom. Da li možete napraviti paralelu između manekenstva nekad i sad?
– Kada sam počinjala da se bavim modom osamdesetih godina bila sam vrlo mlada. Moda je tada, posebno u Italiji, bila na vrhuncu. Manekenke su bile zdravije i pokazivale više empatije prema dizajnerima. Za mene je bilo izuzetno da budem muza dizajnera poput Tjerija Muglera, Vivijan Vestvud i Đanfranka Ferea. U isto vrijeme, voljela sam glumu, kinematografiju i interpretaciju glume, pa su vjerovatno moji pokreti na fotografijama bili to čime sam se izdvajala. Devedesetih je nešto počelo da se mijenja. Manekenke su postale zvijezde. Nisu morale da rade puno. Mlade manekenke bivale su sve mršavije, više su se mučile, oslikavale su više i društveni trenutak u kojem su se nalazile. Bio je to period za grandž, nešto posve drugačije. Moda tada nije bila san, već nešto što je, na jedan način, bilo realističnije, a opet, na drugi, daleko. Manekenke su bile tada poput glumačkih zvijezda. Prekidala bih nakratko s radom nekoliko puta kada sam se osjećala umornom i nezainteresovanom. Toliko puta sam mijenjala životni put, studirala istoriju umjetnosti na fakultetu, išla na kurseve fotografije, radila mnoge druge stvari tako da, kada sam se vratila ovom poslu, moj način razmišljanja bio je u potpunosti promijenjen, a moje interesovanje konkretnije. U 33. godini počela sam se bavim drugim poslovima. Bavila sam se i dalje manekenstvom, ali sam, uz to, bila urednica modnih magazina, skautkinja za mladog fotografa, a onda 2005. počela sam da radim kao savjetnica za AltaRomu. Mislim da mi je sve to dalo iskustvo i nešto što je posebno.
Što bi bio Vaš savjet današnjim manekenkama?
– Znam da postoji dio ovog posla koji je teško prihvatiti, a to je da budete izloženi sudu drugih i izboru drugih. U isto vrijeme, prepoznaje se da ste jedinstveni i posebni, baš kao svi drugi. Ovo je savjet Franke Socani – Ne morate da pokušavate da se svidite svima. Ne morate mijenjati sebe da biste sve vrijeme bili na pisti. Morate sačuvati svoj DNK i biti ponosni na njega. Otvorite um, ali budite uistinu povezani sa svojim nasljeđem, svojom kulturom i svojim identitetom. Isto to važi za dizajnere.
Bojana Radonjić
Foto: B. Šekularac