ART SLAJDER
MLADEN BODALEC UOČI NASTUPA ,,PRLJAVOG KAZALIŠTA” NA ,,CITY GROOVE”: Daćemo sve od sebe da bude lijepo veče rokenrola u Podgorici
Kultni hrvatski sastav ,,Prljavo kazalište” nastupiće večeras od ponoći na Stadionu malih sportova u Pogorici, u okviru jubilarnog izdanja festivala ,,City Groove”. Ovaj sastav nalazi se na turneji kojom slavi više od 40 godina postojanja.
Ono što krasi ,,Prljavo kazalište” jesu iskrenost i emocija.
Nastup u Podgorici bio je povod za naš današnji razgovor sa pjevačem Mladenom Bodalecom.
Što Vas je inspirisalo da prihvatite poziv za nastup na festivalu ,,City Groove”?
– Mislim da je to tradicionalni festival. Menadžment grupe to ugovara. Mi nismo dugi niz godina bili ovdje. Bili smo jednom, puno je vremena prošlo, u dvorani ,,Morača” i lijepe su uspomene sa tog koncerta. Radujem se što smo ovdje, sa odličnom publikom i nadam se da ćemo se lijepo svi zajedno provesti, da su ljudi čuli te pjesme. Vidjećemo, pozitivno iščekivanje je u nama i raduje nas koncert ovdje u Podgorici.
U divnom tekstu u ,,Večernjem listu” piše da je popis hitova ,,Prljavog kazališta” toliko dug da bi bila potrebna dva različita koncerta. Kako onda pravite repertoar, posebno festivalski koji se dosta razlikuje od punog koncertnog?
– Limitiran si i na neki način predodređen najboljom listom iz cjelokupnog rada benda. Četrdeset i više godina kako je krenulo ,,Prljavo kazalište”. Mi smo nužno osuđeni svirati ono najbolje iz svake faze rada benda. Tako će biti večeras. Predodređeni smo da neke pjesme se moraju čuti – ,,Nije lako kad si mlad”, ,,Heroj ulice”, ,,Zaustavite zemlju”, ,,Ne zovi mama doktora” i te neke pjesme koje su ostavile dubok trag. Biće to na neki način ,,the best of” ,,Prljavog kazališta”.
Što je to što Vas je nosilo kroz ove 42 godine koliko postoji ,,Prljavo kazalište”?
– Mi smo respektabilan broj godina na sceni i u svjetskim okvirima. Mi nismo estradni štos. Nije nas estrada spojila. Nas je kao ulični bend spojila ljubav prema muzici koja je ostala uvijek u nama. Dan-danas iznova nas pokreće. Ti si, na neki način, veteran, ali, s druge strane si i debitant. Ima podijeljenih momenata zbog toga što u rokenrolu nema ispravnih i neispravnih puteva. Ne zna se recept za napisati hit. Kad bi se sve to znalo, onda bi to imalo drugačije zakonitosti. Ljubav je u nama koja nas pokreće da zabavljamo sebe i svoju publiku. Mi ćemo dati sve od sebe da bude lijepo veče rokenrola. Mislim da taj entuzijazam i to nadahnuće koje je u nama, koje osjećamo prema muzici, to je naš život i ne mislimo skretati s tog puta, samo se nadati da će trajati još dugo. Jasminko Houra izjavio je: ,,Muzika je prestala da bude bunt i borba. Danas je to posao.”Tužno, ali istinito. Kako je Vama, kao čovjeku koji kaže ,,Mi živimo za ta dva sata na koncertima.”, čovjeku koji živi muziku, stvarati u vremenu gdje je muzika postala posao?
– Ipak je za nastajanje neke pjesme potrebna inspiracija. Može biti da se u adolescentskim danima drugačije pišu pjesme, drugačija je inspiracija, drugačije kad ti imaš nekoliko sopstvene djece oko sebe, vidiš koju muziku oni slušaju, u kom oni smjeru dišu, kako oni osjećaju, međutim, iz nemirnog srca se pjesma rađa. Ja ne pišem pjesme, ali da ih pišem, mislim da bih pisao rukopisom Jasminka Houra. To njegovo prenošenje svojih emocija kod moje interpretacije nije otežano različitim svjetovima, različitim senzibilitetima, već je sve pogođeno. Mislim da je njemu potreban nemir. Njega je možda teže u ovim godinama pobuditi. Tog nemira je kroz cijelu karijeru ,,Kazališta” bilo dosta. Ljudi dođu iz dana u dan da slušaju to što smo mi davnih godina radili. Tako će to biti, vjerujem, i večeras.
U pripremi je i 15. album?
– Mi načelni dogovor imamo da ne obećavamo ove godine album. Dobra je ta okolnost da smo se mi već zaželjeli studijskog rada. Rad u studiju na novim pjesmama iziskuje drugu vrstu koncentracije i drugu vrstu inspiracije. Mislim da će sljedeće godine, 2020, biti pet godina prošlo od našeg zadnjeg albuma. To nikad nije bilo tako. Mi smo najviše tri godine imali taj tempo izlaženja albuma. Već smo mi neke pjesme snimili i ni sam ne znam zašto nisu ugledale svjetlost dana. Možda negdje čekaju. Nezgodno je to što smo počeli da pretumbavamo davne ideje. Neke pjesme, ima ih desetak, dvadesetak, nastale su prije pet godina. Čovjek ne zna da li zastranjuje, da li ide stranputicom, maloprije smo se dogovorili da recepta nema za jednu uspješnu pjesmu. Smatram da je najbolje po prvoj inspiraciji se orijentisati. Kriterijumi su veliki, imamo veliku odgovornost prema publici. U svim tim nastupima, svoj turneji, svime što se događa oko benda, nastojimo da ne pomutimo ništa što se mukoptrpno stvaralo ovih 40 godina, uvijek postavljajući milimetar ljestvicu sebi i kolegama više. Mogu vam reći da se to zaista osjeti, taj minuli rad. Mi smo prošle godine u Kranjčevoj ulici, neizazvani ičim, samo rekli: ,,Imamo koncert” i ljudi su došli, bilo je puno. Imali smo tu sreću da su te pjesme našle put do srca ljudi, da su se ljudi u njima prepoznali. Pretpostavljam da je bitna ta povezanost između publike i nekog ko je gore na sceni, da su se životne situacije dogodile, sa drugačijim imenima, meni jedno, drugom drugo, ali emocija je ista. Valjda je to ono što ljude oduševljava i što s generacije na generaciju ostaje. Vidimo i po prvim redovima. Večeras će vjerovatno u prvim redovima biti curice i dečki koji su se davno rodili nakon što je nastala pjesma ,,Heroj ulice”, tako da je to impozantno. Mi uživamo u tome. Mislim da sve što smo u životu postigli i što u životu jesmo, zahvaljujemo ,,Prljavom kazalištu” i imamo veliki respekt prema tome.
Bojana Radonjić
