Svjetski poznat psiholog Mihail Labkovski objasnio je porijeklo anksioznosti u ljudima. Neprestana briga, kaže on, stvara od osobe neurotičara a korijene toga vuče iz djetinjstva:
“Margaret Tačer je jednom rekla da je 90% naših briga o nečemu što se nikad neće desiti.
Najbolji i najzdraviji način odnosa prema problemima je da ne mislimo o njima unaprijed već da ih rješavamo kako dolaze od nas.
Međutim, malo koja osoba je u stanju da tako postupi.
Stalno se brinemo – to je naše prirodno stanje.
Istovremeno, znamo da uzbuđenje oko problema ne pomaže, već nas sprječava da dođemo do rješenja. U nama se formira neka vrsta praznine, a gde je praznina tu je i briga.
Anksioznost je strah bez adrese.
Roditelji strahuju zbog djece; žene zbog muškaraca; muškarci zbog novca… Neki ljudi misle da je to normalno, ali ovako funkcioniše samo svijet neurotičara koji stalno brinu oko nečega i stvaraju pakao u svojoj glavi.
Biti neurotičan, znači da se stalno brinete i brigu stvarate oko nebitnih stvari!
Kako se mentalno zdravi ljudi razlikuju od neurotičara?
Svi ljudi se brinu, to je prirodno. Ali njihova briga je realna i opravdana, dok neurotičari stalno nalaze razlog da se brinu i to mahom bez opravdanog razloga.
Za anksiozne ljude, život je samo niz problema koji se moraju riješiti što prije.
Neurotičari uvijek stvaraju tenziju oko svega. Njih stalno prati ljutnja, frustracija, neprijatnost… Ono što je karakteristično za njih je to da ne znaju da uživaju u životu i ne daju drugima da uživaju!
Zdrava osoba neće burno reagovati na neurednu sudoperu, autobus koji kasni…,. Ako ste stalno nervozni i uznemireni, stanite i razmislite malo zašto je to tako?
Sam Frojd je rekao da ličnost određuje nivo nervoze koji možemo da podnesemo. Pa, koliki nivo stresa vi možete da podnesete?
Ako shvatite da vaša psiha stalno traga za razlozima za brigu, imaćete priliku da uđete u svijet normalnih ljudi i tu nervozu, strah, brigu koja se javlja stavite pod kontrolu.
Porijeklo anksioznosti uvijek leži u djetinjstvu, u strahu naših roditelja, u genetici. Naše bake i prabake su vijekovima živjeli pod stalnim stresom i to se nekako utkalo u naš genetski kod da sada svi smatramo kako je normalno biti stalno pod nekim pritiskom, stvarati sebi određenu brigu – ali to nije normalno!
Takav način života nije prirodan!”
Izvor: Econet.ru,