MAGAZIN SLAJDER
IVANA ČANOVIĆ U OGLEDALU: Zahvaljujući porodici danas sam ono što jesam
Photocredit by Lorenzo Montanelli
Današnja gošća Montenegro magazina u rubrici ,,U ogledalu“ je operska pjevačica Ivana Čanović.
Rođena je u Nikšiću, pohađala je Muzičku školu ,,Dara Čokorilo“ i Srednju muzičku školu ,,Vasa Pavić“, studirala na Kraljevskoj akademiji u Londonu, diplomirala i magistrirala na Odsjeku za opersku muziku na prestižnom konzervatorijumu Santa Čečilija u Rimu.
Pobjednica je Evrovizije klasične muzike u organizaciji Klasičnog radija u Beču 2015. godine, dobitnica specijalne nagrade na takmičenju za operske pjevače 2017. godine u Pienci, pobjednica na takmičenju operskih pjevača 2018. u Spoletu, dobitnica prve nagrade „Pučini&Kupisti“ za najbolji mladi glas na Pučinijevom festivalu 2018. godine. Nastupala je u Kini, Panami, Austriji, Engleskoj, Grčkoj, Iranu, Francuskoj, Njemačkoj, Rusiji, Španiji, Italiji i Portugalu i ostvarila san zapjevavši sa Andreom Bočelijem.
Pred svojom publikom održala je, uz Crnogorski simfonijski orkestar, Amadija Laga i Jurija Reviča, Novogodišnji koncert protekle godine u Crnogorskom narodnom pozorištu.
Djetinjstvo, kaže u ovom razgovoru, smatra najvažnijim periodom u životu svakog čovjeka, jer ,,u tim mladim godinama se formira naš karakter, a iskustva koja imamo baš u tom periodu ostanu u nama zauvijek”.
U poslu joj je, dodaje ona, važno da su svi ujedinjeni i da rade velikim intenzitetom do ostvarenja cilja.
Kao pjesmu života navodi ,,My heart will go on”, zbog koje je počela da uči solo pjevanje.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Djetinjstvo je najljepši, najbolji i, mislim, najvažniji period života svakom čovjeku. Iz tog perioda pamtimo sve, nešto svjesno, a nešto podsvjesno. U tim mladim godinama se formira naš karakter, a iskustva koja imamo baš u tom periodu ostanu u nama zauvijek. Djeca treba da imaju potpunu slobodu i bezbrižan život, kao i da odmalena uče da se izbore za ono što žele. Ja se djetinjstva uvijek sjećam sa osmjehom, čak ponekad poželim da budem onakva kakva sam bila u osnovnoj, uporna, samokritična, radoznala, borbena… Zahvaljujući svojim roditeljima i porodici danas sam ono što jesam.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Naravno da se sjećam. Imala sam četrnaest godina i radila sam za Televiziju Crne Gore, pjevala sam za Novogodišnji program. Nakon tri dana snimanja sam dobila honorar i obradovala sam porodicu poklonima. Tada sam dobila nadimak ,,Djeda Mraz”. Volim da obradujem ljude koji su mi blizu, to mi pričinjava veliko zadovoljstvo.
Na čemu insistirate u poslu?
– Pokušavam da vjerujem ljudima sa kojima radim. Često mijenjam teatre, tako i kolege, najviše ostajemo na jednom mjestu oko šest nedjelja, koliko traje jedna produkcija opere. Svi moramo da se prilagodimo i mjestu i ljudima, to nije uvijek lako, ali je neophodno. U poslu imamo iste ciljeve, a to su kvalitet i uspjeh projekta na kome radimo, zato mi je važno smo svi ujedinjeni i da radimo velikim intenzitetom do ostvarenja cilja.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Kada god nađem slobodno vrijeme, uživam u drugim vrstama umjetnosti. Skoro sam pogledala film ,,Mary, The Queen of Scots” i zaista bih ga preporučila svima, posebno ženama. Film je režirao Džosi Rurk, a glume fantastične Serš Ronan i Margo Robi, koje su fenomenalno iznijele uloge ove dvije važne istorijske kraljice, Meri Stjuart i Elizabete I. Moja omiljena knjiga je ,,Gordost i predrasuda”, od sjajne Džejn Ostin.
Koje jelo najviše volite?
– Putujem često, zbog posla kojim se bavim, tako da se prilagođavam i različitim načinima ishrane. Obožavam suši, samo uvijek pažljivo biram restorane, zbog rizika od lošeg kvaliteta ribe. Inače volim jednostavno spremljena jela, koja sadrže nekoliko baznih sastojaka. Najviše vremena provodim u Italiji i Francuskoj, tako da imam sreće da uživam u mediteranskoj trpezi. Kada sam kući, najviše volim da spremam pastu i rizoto.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Veoma teško pitanje. Plašim se da neću moći da nađem adekvatan odgovor, ali ću pokušati da prenesem svoje misli i iskustvo. Kao prvo, važno je da imate osjećanja, koja su toliko jaka da osobu kojoj ih upućujete stavljate uvijek na prvo mjesto. Zatim, osim jakih osjećanja, potrebno je povjerenje, razumijevanje, ulaganje u odnos, da se jedno drugom divite, da se volite bez granica.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Oživjela bih svoja dva omiljena operska pjevača, tenora Lučana Pavarotija i sopran Mariju Kalas, čije snimke svakodnevno slušam, a nikada nijesam imala priliku da ih slušam uživo.
Putovanje koje pamtite?
– Moram da razmislim o tome. Putujem zbog posla i tako obilazim svijet. Teško mi je da se sjetim kada sam bila negdje van Crne Gore radi odmora, a ne zbog pjevanja. Moj omiljeni evropski grad je Pariz, nikada mi nije dovoljno da uživam u ovom kulturnom središtu Francuske i najposjećenijem gradu na svijetu. Sjećam se i putovanja ,,on the road” sa sestrom, kada smo obišle Kaliforniju, od San Franciska do San Dijega. Bilo nam je veoma zanimljivo, jer nijesmo imale poseban plan putovanja, već smo bile u potpunosti slobodne da obilazimo mjesta i gradove koji su nas najviše privlačili.
Pjesma Vašeg života je?
– To je definitivno pjesma od Selin Dion ,,My heart will go on”, koju sam prvi put čula u osnovnoj školi, tada počela da je pjevam i baš zbog te divne kompozicije sam počela da učim solo pjevanje. A ista mi je i dan-danas inspiracija, iako se bavim drugom vrstom muzike.
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva
