DRUŠTVO
PRIJE 35 GODINA: U tri i pet
Foto:telegraf.rs
Biće i danas onih koji će zastati u 15 sati i 5 minuta i zapitati se kako je mogla da se demontira jedna država koju je stvorila Brozova hemija. I da se i danas iz toga ponešto nauči…
1. Spiker se zvao Miodrag Zdravković. Tačno u 15 sati 5 minuta ili „tri i pet“, izgovorio je rečenicu – Umro je drug Tito…
Bio je četvrti dan maja .Isto su se bili „razvukli“ prvomajski praznici. Ako po čemu ovo naše vrijeme liči na ono tadašnje, onda je to po uspješno preuzetom pravilu „spajanja praznika“. Ti prvomajski praznici prije 35 godine nijesu bili baš spokojni. Svakoga dana se iščekivao izvještaj ljekarskog konzilijuma iz Kliničkog centra u Ljubljani. Sve do 15 sati i 5 minuta te nedjelje 4.maja 1980-te godine kada se čuo glas Miodrag Zdravkovića, spikera Radio televizije Beograd…
2. Teren unutar„splitske školjke“ kako se drugačije zvao stadion Poljud u Splitu, ušao je u istoriju kao teren na koji se slilo najviše suza u trenutku kada je prekinuta utakmica Hajduk – Crvena Zvezda. Iskreno se zadrhtalo i zaplakalo od Triglava do Đevđelije. Dnevne novine sa krupnim naslovima crne boje. Nastava u školama sa časovima posvećenim Titu. Šest dana je voz putovao od Ljubljane do „Užičke petnaestog broja“ gdje je sahranjen Tito. Narednih mjeseci nijesu prestajale kolone onih koji su htjeli da se poklone grobu. Narednih godina se svakog 4. maja , u 15 sati i 5 minuta stajalo na ulicama. Stajalo, gledalo ka nekom uzvišenom i dalekom cilju i osluškivala se sirena. Namjenska sirena za tu priliku…
3. Kasnije sve što se dogodilo bilo je i „namjenski“ i „nenamjenski“. Namjenski je razdružen taj prostor na kojem je Josip Broz uspješno isprobao socijalnu i nacionalnu hemiju posebnog kova. Stotine i stotine istoričara, romansijera, biografa, lakih i pero-lakih pisaca, manje i više ozbiljnih analitičara su za svih ovih 35 godina pokušavali da odgonetnu tu Tito – misteriju. Od većine tih ukoričenih pokušaja, više su upamćene riječi običnih ljudi koji su pričali i koji pričaju kako se živjelo u Titovo vrijeme…
4. Zbog toga će i ovog četvrtog dana maja biti prilično onih koji će zastati u 15 sati i 5 minuta. Ovoga puta u tri i pet neće biti sirena, ali biće sjećanja koja su kao armirani mostovi između vremena. I svako pravo sjećanje pomaže sadašnjem vremenu. I tada smo, prije 35 godine, mislili da nam državu u kojoj smo živjeli, niko ne može ugroziti…
S.Žungul
