KOLUMNE
MOJ SVIJET: Ostali smo uvijek isti
Piše: Dušanka Vukadinović
Crnogorski narod, kojem pripadam, čini mi se da je uvijek na ivici da neku svoju vrlinu pretvori u karikaturu. Sa te ivice često i sklizne. Recimo da je ljubav Crnogoraca prema lijepoj odjeći jedna od tih vrlina. To je još jedna od naših strasti zbog kojih smo spremni da se u trenu otkinemo u dužničko ropstvo. I ovo nije paušalna ocjena već donesena na osnovu pouzdanih kafanskih informacija.
Vlasnici lanca butika u toku jednog jutarnjeg kafenisanja ,,pohvalili” su se ovih dana da im sugrađani, za garderobu koju su kupili na rate, duguju oko 400.000 eura. Pola te sume vjeruju da je moguće naplatiti, a sa polovinom su se oprostili. Ništa, kažu, ne pomaže. Pojedini su došli, uzeli odjeću, dali prvu ratu i više se ne odazivaju na pozive da plate ostatak. Mjesecima, godinama.
Naši građani, ravnopravno žene i muškarci, ne žale da kupe, a da ne plate. I ne biraju jeftino, samo skupo i brendirano. Jedan od najčešćih povoda za ovakvu trgovinu, kako pričaju prodavci, su svadbe. Muškarci biraju najluksuznije odijelo zajedno sa skupocjenim kaišem, a žene najskuplje haljine i sav prigodni asesoar.
Prilike su razne. Ponekad je važno dotjerati se za posao, nekad za večernji izlazak. Ne može se svakakav među ljude. Pa, da drugi pomisle da nemamo para ni da se obučemo.
Kako u slučaju kupovine na rate koje se ne plaćaju nema diskriminacije između muškaraca i žena, tako nijesu bitne ni socijalne razlike. Oni koji slove za imućnije i situirane jednako ostaju dužni za odjeću, kao i oni koji nijesu poznati gradski mondenski likovi. Ako je bolje biti pijan nego star, onda je svakako bolje biti dužan, nego ružan.
A sve je ovo kad pogledamo u našu istoriju i normalno. Ni crnogorska nošnja nije održavala standard doba u kojem je nastala. Postoje svjedočenja da je posjedovanje tzv. svitne ili svečane nošnje za vrijeme kralja Nikole bilo veliko opterećenje za domaćinstva, ali da se i tada pribjegavalo drastičnim mjerama kako bi se nabavila. Cijena haljetaka bila je znatno veća od vrijednosti imanja koja su Crnogorci tada posjedovali. Neki od njih su prodavali i to oskudno imanje kako bi ostvarili svoj estetski doživljaj. Navodno je kralj Nikola uvidio masovnost tog trenda, pa je čak zabranjivao upotrebu nošnje, ali mu to nije pošlo za rukom.
Vjerujem da nema vladara koji može sprovesti zabranu modiranja u Crnoj Gori. Eventualno bi moglo da se na kupljenu garderobu uvede nadoknada za auto-put.
