DRUŠTVO NAŠE PRIČE
PORTRET PROFESORA VESELINA PAVIĆEVIĆA: Stalno podsjećam studente da su neponovljive jedinke
Urbana studentska legenda Univerziteta Crne Gore, profesor Veselin Pavićević prenosi znanje tim mladim ljudima već 23 godine kao profesor na Ekonomskom i na Fakultetu političkih nauka. Kako kaže, trenutno ima “pretpenzionerski” status vanrednog profesora na tim fakultetima.
Pavićević je prvi gost nove rubrike MNE magazina- Portret, koja će čitaocima “približiti” ljude koji su ostavili traga u društvu svojim znanjem, radom i pristupom poslovima kojima se bave, ili privatnim poduhvatima.
Naš sagovornik poznat je među studentima po nestandarnom pristupu nastavi i ispitivanju na koji se, kako kaže, odlučio zato što njegov “duhovni habitus odbija standardizacije bilo koje vrste”. Satisfakcija je, kaže, nemjerljiva jer su studenti dio smisla njegovog života. Povratnih informacija na takav pristup ima.
-Zavisi od koga povratna informacija stiže. Od kolega, uglavnom, negativna. Tako čujem od drugih jer mi to ne saopštavaju u lice, zato ih i nazivam “izaleđni komentatori”. Od studenata, najčešće pozitivna – kaže profesor Pavićević.
U razgovoru za MNE magazin otkriva da u komunikaciji sa studentima, ne računajući prezentacije i interpretacije iz građe za ispit, ne koristi bilo koju vrstu metode. On to naziva -jednostavnim kazivanjem onoga što smatra bitnim za “umijeće života”.
-Primjera radi, podsjećam ih da je život, iako kratak, lijep. Da su neponovljive jedinke. Da na vrijeme donesu ključnu odluku- čiji život hoće da žive? Svoj ili tuđi? Da ne grade vlastite zidove unutar zidina u kojima su rođeni. Da nikada ne ispuste iz ruku djevojčicu/dječaka koji bitiše u njima i, da ne dužim, obavezno poslušaju govor Stiva Džobsa studentima Stenforda 2005. koji se okončava porukom koju je on preuzeo iz publikacije Stjuarda Brenda “Katalog cjelokupne zemlje” a koja glasi: “Ostanite željni znanja – Ostanite neozbiljni” – priča o svom odnosu sa budućim akademskim građanima profesor Pavićević.
Koja je najveća nepravda koju jedan profesor može nanijeti studentu?
-Zanemarimo li metafizički karakter pravde, odgovor na Vaše pitanje je ne vidjeti u njoj/njemu prvo čovjeka, a potom studenta čiji je personalitet određen brojem indeksa, a najbolje što profesor može uraditi za svog studenta dokazati mu suprotno od ovog.
Koliko su bitne ocjene za budućnost jednog čovjeka?
-Umjesto mog, evo odgovora studentkinje M. M. sa Master studija, nakon što sam po okončanju ispita shvatio da sam je zakinuo za jednu ocjenu (umjesto C koliko je dobila i unešeno u indeks, trebala je dobiti B):
“Dragi Proko, hvala na svim savjetima, pričama i slobodi da ti se obratim za sve što mi treba. Uvijek mi je drago da te posjetim. Javljam se tokom sljedeće nedelje i obećavam da ću doći da dobijem preporuku za dobar film, muziku, knjigu… Što se ocjene tiče, hvala, ali meni ocjene ništa ne znače, za par godina neću ih se ni sjećati, a tvoje prijateljstvo ću pamtiti do kraja zivota” – prisjeća se profesor.
On je zbog čitalaca želio da pojasni njeno obraćanje sa “ti”.
-M. M. je samo jedna od većine studenata koji su prihvatili moju ponudu da se ne persiramo. To činim da bi se osjećali komotnije dok se družimo, kao što im na prvom času kažem da ne očekujem da se obraćaju mojoj tituli. Nju sam morao da steknem da bih radio posao koji volim. Ukoliko, pak, zaslužim njihovo poštovanje kao čovjek i neko ko im je pomogao da spoznaju neke stvari – tek ću s tom vrstom autoriteta steći pravo da se ponosim i uživam – objašnjava on dodajući da nije javio studentkinji da u zapisniku sa ispita stoji ocjena koju je zaslužila.
Studenti su Vas nedavno zvali i u svatove?
-Pozive na svadbe mojih studenata dobijao sam i ranije. Prihvatao sam ih s osobitim zadovoljstvom. Ovo, pak, na koje ukazujete posebno je po sebi. Biću slobodan da na ovom mjestu iznesem riječi koje sam objavio na svojoj fb stranici. Čast za ponos … U subotu ću, po prvi put, biti Stari svat. Porodica Kaluđerović sa Cetinja ukazala mi je izuzetnu čast. Onome ko poznaje naše – starocrnogorske – običaje sve je jasno. Onima drugima to se ne objašnjava preko fb-a. Za ovu čast se ne prima nikakva medalja niti povelja jer se ona ne da opipati. Ona služi samo za ponos. Ponosan što mi je ukazana ona već sija i sijaće u mojoj duši kao ‘zvjezdano nebo gdje vrijeme tinja al’ nikada ne gasne’ – prenio je svoje oduševljenje.
Profesor Pavićević ima planove i za penzionerske dane. Kako kaže,planira da ostane uz studente. Muzika ga ispunjava i ona je, sem trenutaka koji to ne dopuštaju, oko njega sve vrijeme. Ne pamti da je bez muzike spremao ispite, pisao radove…,.. Ponekad je to klasika, nerijetko džez, češće rok i, u najvećoj mjeri, bluz.
Književnost je za Vas…
-Pobjegnem od svakodnevice u svijet mašte. Dok mi bude pratilja neću se razdvajati od dobre proze i poezije. A kad me izda, poslušaću Volta Vitmana i reći joj: “Zbogom mašto moja” – kaže on.
Profesor podsjeća da je veče rokenrola i dalje aktivno, te da su prilike za druženje sa studentima i van nastave. Preko manifestacija koje organizuju: ‘Klub poštovalaca “R’n’R”. “Ekomen” – studentska organizacija koja njeguje sporstku kulturu (učestvovao je na karting trci, kaže, nije se proslavio). “Klub volontera” čiju misiju i akcije svesrdno podržava, naročito “Njihov osmjeh” (vrlo rijetko je propustio posjetu Bijeloj), te napokon odlasci na ekskurzije koje organizuju studentske organizacije sa UCG-a.
-I, kao šlag na torti, tzv. Ekonomijade koje su u “nadležnosti, krovne studentske organizacije” – Saveza studenata. Na Ekonomijadama postao sam neka vrsta maskote našeg Fakulteta. Uzgred, prva na kojoj sam bio, uvijek kao ravnopravni dio “ekipe” bila je u Trogiru, čini mi se 81 – prisjeća se on i dodaje da se sa studentima druži u svim prilikama koje mu se ukažu “a da je siguran da im neće biti na smetnji”.
M.S.
