Porto Novi
DRUŠTVO NAŠE PRIČE

NIKŠIĆANKA BILJANA JANJUŠEVIĆ U ŠVEDSKOJ: Ovdje studenti na osnovnim studijama ne dobijaju ocjene

 

Nikšićanki Biljani Janjušević je odlazak u Barselonu, na maturskoj ekskurziji, neočekivano i nesvakidašnje odredio kojom profesijom će da se bavi u životu. Bila je planirala da studira hemiju, ali je ta ideja odmah pala u vodu nakon što je očarao muzej Salvadora Dalija. Tada je odlučila da se preorijentiše na umjetnost i upisala je arhitekturu. Ona danas pohađa završni semestar magistarskih studija u Švedskoj, na Chalmers University of Technology, u Geteborgu.
Kako je ispričala za MNE magazin, dvogodišnje školovanje okončava se magistarskim projektom, čiji je završetak predviđen za početak juna tekuće godine.

-Kako sam oduvijek bila posvećen đak/student i iskreno uživala u svim aktivnostima u vezi sa učenjem, nakon završenih osnovnih i specijalističkih studija na Arhitektonskom Fakultetu u Podgorici, nije bilo ni trunke sumnje da je sljedeći stepen ličnog razvoja usmjeren ka master studijama. Ali, odlazak i inostranstvo, makar i kratkotrajan, uvijek se odlikuje napuštanjem komforne zone i prilagođavanjem na novi socijalni kontekst, društvene okolnosti, kulturu i jezik. Ukratko, za takvu odluku je potrebna hrabrost – smatra ona.

Cijena školarine

U njenom slučaju, kako dodaje, presudno je bilo izvjesno nezadovljstvo profesionalnim razvojem tokom dvije godina rada u struci u Crnoj Gori, ali ,,ne manje važna je bila iskrena želja za dugoročnim ličnim razvitkom”. Navela je da je 2017. godine postala ponosni dobitnik stipendije švedskog Instituta, te ukazuje na važnost što je na taj način dobila podršku tamošnje države, jer je stipendija pokrila njene troškove života, kao i školarinu. Govoreći o iznosima koji treba da se izdvoje za studije, ističe da naša država nije članica Evropske unije, te da se za školovanje na svim univerzitetima plaća nekoliko desetina hiljada eura.

-Uz ovu sumu, student mora na zahtjev Agencije za migracije da dostavi finansijski dokaz o sredstvima za životne troškove (aproksimativno 900 eura mjesečno tokom svog vremena studiranja u Švedskoj). Naravno, da za prosječnu crnogorsku porodicu, ova suma predstavlja preveliki izdatak. Zato je moja iskrena preporuka svim zainteresovanim studentima da apliciraju za stipendiju, kako za SISS – Swedish Institute Study Scholarship, tako i za individualne inicijative od strane univerziteta – navela je ona.

Sudeći prema njenim riječima, nije joj bilo teško da se upiše na tamošnji fakultet. Činjenica da nije švedska građanka, pojašnjava ona, nije predstavljala teškoću ni u kom dijelu procesa apliciranja za studije. Arhitektura je, kaže Biljana, specifičan program tako da je njena aplikacija sadržala, između ostalog, portfolio prethodnih radova, praćen dokazima o radnom iskustvu u Crnoj Gori.

-Na Chalmers-u se sa izuzetnom pažnjom njeguje internacionalni duh i diverzitet, kako u etničkom tako i u rodnom smislu. Uopšteno, Švedska stremi da privuče internacionalni talenat, a jedan od pokazatelja jeste da su master studije na svim univerzitetima obavezno na engleskom jeziku. Tako i domaći studenti moraju da se prilagode sistemu koji im svakako otvara nove mogućnosti za kulturnu razmjenu i sticanje znanja od profesora ali i studenata iz cijelog svijeta – kazala je ona.

Ističući šta je sve oduševilo na fakultetu, priča kako, zapravo, ne zna gdje bi prije počela u nabrajanju. Kako je rekla, utisci se mogu, ipak, podijeliti u dvije kategorije. Prva je, priča Biljana, vezana usko za struku.

-Izučavanje arhitekture i urbanog dizajna ovdje ima različitu formu u odnosu na moje prethodno obrazovanje. Mnogo pažnje se obraća na način komunikacije ideje pa su vještine prezentovanja projekta presudne za uspjeh. Ovo je bila moja Ahilova peta u početku, jer na fakultetu u Podgorici verbalna odbrana i prezentacija rada nije bila redovna praksa. To me sada svakako čini radosnijom, činjenica da sam stekla novu sposobnost i to na stranom jeziku. Dalje, moj utisak je da je arhitektura u Švedskoj podržana legislativom koja je fleksibilna i stimuliše kreativnost, a najveći prioritet je uvijek očuvanje urbanog integriteta. Ovo se ogleda u jako kreativnoj praksi arhitekte, ali i dugotrajnom procesu dobijanja građevinske dozvole koja samim tim nosi veću odgovornost. Empatija, svijest o održivosti – socijalnoj, ekonomskoj i ekološkoj, kao i pažljivo intervenisanje u prostoru definišu arhitektonsko i urbanističko obrazovanje- navodi ona.

Druga grupa utisaka se, dodaje naša sagovornica, odnosi na lične doživljaje novog društvenog sistema. Prisjeća se da je bilo trenutaka kada je bila šokirana, naravno, pozitivno.

– Na primjer, u toku cijelog trajanja osnovnih studija arhitekture, nema ocjena. Studenti samo dobijaju obaveštenje da li su položili ispit ili ne. Tako se ocjene ne koriste da bi se izbjeglo ohrabrivanje pretjerane individualnosti i konkurencije i ohrabrio timski rad- pojašnjava ona. Lično, dodaje Biljana, najponosnija je na stečeni uvid u pitanja rodne ravnopravnosti.

-Ono što sam kroz teoriju feminističkog planiranja prostora naučila, dalje primjenjujem u privatnom životu. Vjerujem da ova situacija ilustruje sve benefite obrazovanja – kaže ona.

Život u tamnom, hladnom i jako kišovitom gradu je, prema njenim riječima, inspirisao da se bavi sportom, kako bi jednostavno ostala budna tokom dugih perioda mraka zimi. Kao student, pojašnjava naša sagovornica, ima povlastice jeftine članarine u sportskim udruženjima, a studentska unija raspolaže adekvatnom infrastrukturom.
-Moji hobiji su trenutno joga i sportsko penjanje – rekla je ona.

Kaže i da je jako srećna što je brzo stekla prijatelje i prijatno socijalno okruženje. Iako su, kako navodi, Šveđani generalno rezervisan i povučen narod, internacionalna atmosfera na fakultetu olakšava uklapanje novih studenata u društvo.

-Tako su moji najbliži drugari mimo Švedske, iz Njemačke i Turske, Finske i Indije. Moja najdraža aktivnost su definitivno internacionalne večere, kada svi doprinesemo jelima iz raznih djelova svijeta, kao i fika – tradicija ispijanja kafe sa prijateljima uvijek praćena poznatim švedskim poslasticama- priča ona, uz osmijeh.

Osim obaveza na fakultetu, ističe da je velika odgovornost učenje švedskog jezika. Pohađa intezivni kurs, koji, kako je precizirala, kao mnoge incijative obrazovanja za odrasle finansira država, kako bi se svi stranci bolje ukplopili u drušvo.

-Naravno da je to iscrpljujući tempo, ali sam spoznala da je posebno zadovljstvo komuniciranja na novom jeziku idealna protivteža mojim studijama tehničke prirode. Drugim riječima, iako je moj master program specifičan učenje nije jednodimenzionalno, već naprotiv vrlo svestrano- kaže ona.

Život

Istakla je i da je tamošnji način života različit, ali ,,kulturna diskrepancija nije velika, što je vjerovatno bila olakšica u njenoj brzoj socijalizaciji”.

-Ljudi su generalno opušteni, prijateljski nastrojeni i iznad svega tolerantni. Moj utisak je da svako zainteresovan može naći mjesto u društvu, ali uz osmijeh, upornost i obaveznu ljubaznost. Poštovanje slobode drugih, kao i oslanjanje na opštu moralnost se primjenjuje u mnoštvu svakodnevnih situacija. Simpatičan primjer je kontrola karata u javnom prevozu, koja je jako, jako rijetka. Pretpostavlja se da građani ovu svoju dužnost rado sprovode bez mjera prisile, pa prije svake kontrole postoji objava na website-u gdje će se ista desiti, jer, naravno, oni koji voljno kupe kartu žele da budu kontrolisani- navodi ona.

Velika razlika u odnosu na crnogorsko društvo je, kaže Biljana, nažalost, svijest o značaju životne sredine.

– Reciklaža je obavezna praksa, a otpad se koristi za proizvodnju energije. Second hand kultura se njeguje kao prvi izbor pri kupovini odjeće, namještaja, knjiga, pa čak i posuđa. Doktrine održivog razvoja su jako zastupljene u svim sferama života, u što spada i način ishrane. Raznim mehanizmima se promoviše dijeta bazirana na biljnim proizvodima, manja potrošnja mesa, prvenstveno zbog štetnog uticaja na okolinu. U menzi na fakultetu svaki student uz izabrani obrak dobija informacije o karbonskom otisku date hrane, a na javnim događajima je skoro nemoguće poslužiti proizvode životinjskog porijekla – kaže ona, dodajući da većina švedskih gradova ima cilj da do 2030. godine bude potpuno nezavisna od upotrebe fosilnih goriva.

Odgovarajući na pitanje kakvi su njeni planovi kada je riječ o njenoj karijeri, kaže da je to jako težak upit, prije svega, zbog generalne neizvjesnosti u razvoju arhitekrure u svijetu. Izgledi i nadanja su, navodi ona, da skorija budućnost donosi traženje zaposlenja u nordijskim zemljama, prije svega, zbog poznavanja jezika.

– Svakako moja velika želja je da projektujem objekte i u Crnoj Gori, ali sa stečenim integritetom i profesionalnim iskustvom u inostranstvu. Vjerujem da je potencijal kamena, kao autohtonog, održivog i iznad svega estetičnog materijala u našoj arhitekturi potcijenjen danas. Takođe bih bila jako srećna da prenesem znanje o rodnoj ravnopravnosti u planiranju i ličnim primjerom inspirišem osnaživanje pozicije žena u crnogorskom društvu- zaključuje naša sagovornica.

 

N.Đ.