NAŠE PRIČE
SOFIJA KALEZIĆ: Monografija ,,Minervinim tragom“ posvećena proznom stvaralaštvu crnogorskih književnica
Monografija dr Sofije Kalezić ,,Minervinim tragom“ posvećena proznom stvaralaštvu crnogorskih književnica, objavljena je nedavno i to je bio povod da o ovom značajnom djelu razgovaramo sa autorkom.
Kalezić je doktorirala iz oblasti metodike nastave. Autorka je više stručnih i naučnih radova, te monografija. Zaposlena je na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju.
Monografija ,,Minervinim tragom“, koja je pred čitaocima, prva je knjiga na crnogorskoj literarnoj sceni koja kritički preispituje stvaralaštvo naših književnica.
U čemu je značaj monografije ,,Minervinim tragom“ i po čemu je ona karakteristična?
– Monografija ,,Minervinim tragom“, čiji su izdavači Fakultet za crnogorski jezik i knjizevnost i Crnogorski kulturni forum sa Cetinja, prva je knjiga na crnogorskoj literarnoj sceni koja kritički preispituje stvaralaštvo naših književnica. U ovoj studiji u centar interesovanja sam postavila pripovjedački i romaneskni rad spisateljica crnogorskih prostora, analizirajući njihove umjetničke izraze. Pogovore knjizi, u kojima su istakli njene kvalitete i značaj, napisali su Borislav Jovanović i mr Dragana Kršenković-Brković.
Koje književnice i djela prati Minervin trag?
– Sadržajni registar ove knjige je vrlo širok, počev od romana ,,Svitanje“ naše prve romansijerke Milke Bajić Poderegin. U nju je ušla i analiza proznih ostvarenja autorki crnogorskog porijekla koje žive u Srbiji i Hrvatskoj, poput Vide Ognjenović i Lidije Vukčević, kao i onih koje su srpskog porijekla, a već decenijama žive i stvaraju u Crnoj Gori (Bosiljka Pušić i Dragana Kršenković-Brković). Romani o kojima se do sada dosta pisalo – ,,Dječak iz vode“ i ,,Uspavanka za Vuka Ničijeg“ Ksenije Popović i ,,Lift Lajf“ Slavice Perović takođe su našli svoje mjesto u ovoj monografiji, koja je praćena i mojiom opširnim predgovorom. U njemu sam ukazala na kontinuitet i hronologiju razvoja tzv. „ženskog pisma“ na crnogorskim prostorima, ali i na pomanjkanje kritičke recepcije o ovom fenomenu.
Kako je teklo istraživanje? Koliko Crna Gora raspolaže uspjelo sa podacima o ovim književnicama i njihovim djelima?
– U početku mog angažmana na ovoj temi napisala sam eseje o spomenutim književnicama, od kojih sam sa većinom učestvovala na regionalnim i međunarodnim naučnim skupovima. Sa radom posvećenim proznom stvaralaštvu Bosiljke Pušić učestvovala sam na međunarodnom naučnom skupu „Cetinjski filološki dani“ koji je Fakultet za crnogorski jezik i književnost, na kojem sam zaposlena, organizovao u hotelu Grand na Cetinju prošlog septembra. U procesu pisanja monografije takođe sam upoznala veliki broj autorki, koje su mi – čuvši da radim na temi proznog stvaralaštva crnogorskih književnica – same donosile zbirke priča i romane: Jelena Međedović iz Nikšića, Milenka Cica Čolović iz Pljevalja, Ljerka Petković iz Berana, Olivera Doklestić iz Herceg-Novog, Zorica Joksimović i Katarina Sarić iz Budve, Mirsada Bibić – Šabotić iz Rožaja, Milanka Aranitović-Rakočević, Ines Mrdović, Jelena Gošović-Perović i Nataša Šotra iz Podgorice i brojne druge.
Borislav Jovanović u svom izlaganju o ovoj monografiji iznosi zanimljivu činjenicu, a to je da postoji ,,nedovoljna afirmisanost onog što stvaraju žene“. Kako objašnjavate taj nedostatak afirmisanosti i uopšte „ženskog pisma“ u književnosti?
– Mislim da se osnovni „nedostatak“ njihovog učinka na crnogorskoj književnoj sceni ne počiva u problemu literarnog (ne)kvaliteta, već u njihovoj razjedinjenosti, podijeljenosti po različitim osnovama, djelimičnoj skrajnosti sa literarne pozornice, kritičkoj prećutanosti, kao i pravljenju različitih književnih (ne)zvaničnih „klanova“ u kojima za njih iz brojih razloga nema mjesta. Veća fizička, psihološka i organizaciona opterećenost literarno talentovanih žena Crne Gore u odnosu na mušku populaciju i pomanjkanje društvene podrške takođe su doprinijele nemogućnosti da se, u pogledu reklamno prodornijeg pristupa, nametnu.
Tematskomotivski okviri njihovih proza takođe se kreću od arhetipsko i mitskolegendarno profilisane svijesti junakinja i junaka djela do autorskog ukazivanja na različite oblike porodičnog nasilja, odnosa oba pola prema smrti i prolaznosti, te načinima borbe protiv nestajanja i ništavila. Takav vid odupiranja i nemirenja sa nestankom se najčešće postiže kroz težnju ka ljubavlju i bavljenje različitim vidovima umjetničkog stvaranja, što ujedno predstavlja i način na koji se akteri radnje odupiru stiješnjenosti i svedenosti života koji im je dat. Crnogorske književnice ne pišu isključivo o ženama i ženskoj psihi, već su likovi njihove literature često i muškarci, iza čijeg portreta ličnosti i sudbina se prelamaju istorijska i kulturna dešavanja, prožimanja i lomovi.
Jovanović, takođe, kaže: ,,Možda dolazi vrijeme kada će žene pisci spašavati književnost…“ Da li i Vi vjerujete u to?
– U pogovoru nazvanom ,,Doprinos crnogorskoj istoriografiji ili Književnost koju smo minimizirali” Borislav Jovanović piše da knjiga ,,Minervnim tragom” po prvi put u književnoj istoriji Crne Gore dokazuje da romani i zbirke priča koji su izašli ispod „ženskog šinjela“ postaju kompaktan i kvalitetan dio domaće književne tradicije. On kaže da je kroz istorijsku perspektivu svijet muški, kroz prirodnu i neodoljivu – on je ženski, odnosno, nadmoćno ženstven i bez te dimenzije nezamisliv. I moj sud je sličan, u pitanju su dva polariteta koja se na prirodan način prožimaju i dopunjuju. ,,Poetika ženskog glasa je u opštem saglasju sa misijom književnog djela. A ženstvenost je samo dodatana estetičnost u nikad uhvaćenoj značenskoj lepezi djela”, kaže autor pogovora.
Dragana Kršenković-Brković, s druge strane, kaže o ovoj naučnoj studiji da ,,nenametljivo pokreće važno pitanje preispitivanja i valorizacije postojećih literarnih vrijednosti u Crnoj Gori, kao i redefinisanju statusa književnih tekstova koje su napisale žene.“ Na koji način ova naučna studija pokreće ova pitanja?
– Lagano nas uvodeći u magične svjetove pisane riječi, u kojem – vođene hrabrim srcem i lucidnim umom ispisuju svoje istine o ženama – crnogorske književnice „otvaraju“ žensku psihu iznutra, prikazujući je istinito i otvoreno. U njihovim djelima na nesputan i inventivan način one pišu o potrazi za sopstvenim identitetom, analizi vlastitih slabosti, strahu od starosti, odbacivanja i neshvaćenosti. U pojedinim djelima ima sporadične stilske nedotjeranosti, ali su obilježena iskrenim osjećanjima i autentičnim opisima.
Kome je namijenjena ova monografija? Koju ste to ciljnu grupu imali u vidu pišući je?
– Imala sam u vidu najširu čitalačku publiku, svih uzrasta i profesionalnih orijentisanosti zbog čega i monografiju posvećenu ovoj važnoj temi nijesam pisala strogom kritičkom terminologijom. Željela sam da istovremeno bude napisana prijemčivim i popularnim stilom, kako ne bi bila razumljiva isključivo magistrima, doktorima književnih nauka i univerzitetskim profesorima, već i čitalačkoj publici ovih romana i zbirki priča.
Kakvi su Vaši planovi u pogledu ove monografije i rada na nekoj novoj?
– Monografiju simbolično nazvanu ,,Minervinim tragom“, odnosno tragom rimske boginje umjetnosti i poezije, zamislila sam kao prvi tom literarnog triptiha. Drugi će predstavljati ,,Antologija proznog stvaralaštva crnogorskih književnica“, a treći – Izbor iz njihovog proznog stvaralaštva, u koji će biti uvršteno i desetak mlađih autorki koje se uglavnom bave žurnalistikom. Tako će i prva – kritička knjiga, u narednim ostvarenjima doživjeti svoju literarnu konkretizaciju kroz priče i odlomke romana naših autorki.
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva
