Oliver Dragojević danas slavi! Jedan od najomiljenijih muzičara u Hrvatskoj, ali i šire, rođen je na današnji dan prije tačno 70 godina. Njegov život obilježili su brojni muzički uspjesi, rasprodati koncerti i pjesme koje se ne zaboravljaju. No njegov život nije oduvijek bio posut ružama…
Oliver je rođen u Splitu 7. decembra 1947. godine, a djetinjstvo proveo je u Veloj Luci na Korčuli. U muziku se zaljubio već u djetinjstvu, i to nakon što mu je otac Marko poklonio usnu harmoniku.
– Mogao sam je razbiti, ali ja sam je čuvao i po cijele dane svirao. Imao sam tada tri ili četiri godine – otkrio je Oliver u jednom od intervjua.
Na usnoj harmonici zabavljao bi vršnjake iz susjedstva, ali i putnike na brodu koji vozi na relaciji Split – Vela Luka.
Prvi estradni nastup imao je sa 14 godina. Na splitskom festivalu nastupio je s pjesmicom ,,Baloni”. Dvije godine kasnije ozbiljno je zaplovio muzičkim vodama kao pjevač i klavijaturista popularne splitske grupe ,,Batali”.
Međutim, o karijeri muzičara nije oduvijek maštao. Sa porodicom živio je skromno, a kao dječak htio je da bude mesar.
– Kad sam bio mali, bio sam siromašan, a sa mnom je u školu išao sin mesara. Jedna cura Hajdi zaljubila se u njega jer joj je donosio šnicle. Zato sam htio da budem mesar, da joj i ja donesem barem punjene paprika – izjavio je svojevremeno Oliver za ,,Jutarnji list”.
Prema jednoj legendi, ime je dobio po Oliveru Tvistu, ali on to nikada nije direktno potvrdio.
– Moja mama je poznavala ljude koji su se bavili čitanjem i pisanjem, pa ih je pitala za savjet. Za pokojnog brata su rekli da se nazove Aljoša. Rekli su – neka se zove Aljoša i to je za Istok i ako ostanu Rusi, a u slučaju da dođe do sr…, daj drugome sinu zapadno ime, pa sam ja dobio – Oliver. Tako smo imenovani u doba Hladnog rata – otkrio je nedavno pjevač.
U mladenačkim danima okušao se i kao soboslikar. Povremeno je radio kao ispomoć stricu, no posao mu je bio fizički zahtjevan pa je od njega brzo odustao. Vratio se muzici koja mu je oduvijek bila najveća inspiracija. Zahvaljujući njoj, postao je velika zvijezda iako to svojim ponašanjem nikada nije dao naslutiti. Živio je i dalje skromno, u svojoj kućici uz more, daleko od blještavila i glamura.
Ipak, glamur je na svojoj koži itekako osjetio. Oliver je jedan od rijetkih hrvatskih muzičara koji se mogu pohvaliti nastupima u njujorškom Carnegie Hallu, londonskom Royal Albert Hallu, pariskoj Olympiji te Opera Houseu u Sidneju. Vole ga u cijelom svijetu, a upravo su brojni obožavaoci ti koji mu daju mu snage proteklih mjeseci otkako se njegov život sveo na bitku za ozdravljenje. No Oliver se ne predaje. I dalje živi za publiku i koncerte, a bolest… teško da će uništiti starog morskog vuka koji ovom svijetu može još toliko toga dati.
Izvor: dnevnik.hr