ENGLISH SLAJDER
VANJA RADOVANOVIĆ U OGLEDALU: Umjesto surfovanja netom čitam Andrića i Markesa
Crnogorski kantautor Vanja Radovanović priprema da objavi drugi album ,,Svi životi moji”. On smatra da u poslu svi treba da budemo odgovorni i damo sve od sebe kako bi uživali u njemu. Put ka uspjehu je često zatrpan komplikovanim dešavanjima, zato je za našeg sagovornika važno da bude istrajan u umjetnosti. Kada nikšićki muzičar ne radi, obožava da čita.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
Ovih dana je to proljeće. Ono kad svanu dani, otopli malo, pa se razletimo po livadama i okolo zgrada ka’ da nam je prvi put il ka’ da smo u zatvoru bili godinama, željni igre, puni snage, srećni. Đeca. Šta zna dijete šta je stvarno sreća?
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
S obzirom na to da sam još u osnovnoj na raspustima radio kod oca na auto-otpadu, ne bih se usudio da priznam da se sjećam, jer svi koji me znaju, znaju da mi ta vrsta memorije i nije jača strana. Siguran sam da sam ga sa zadovoljstvom potrošio sa društvom. To sam radio i za mnoge sljedeće ,,prve” honorare, raznih vrsta. U tom uzrastu to je bio i jedini trošak koji sam imao i za koji sam znao, tako da puno dileme nije bilo.
Na čemu insistirate u poslu?
Na nekoliko stvari. Treba da su svi odgovorni koliko se može biti, da daju od sebe onoliko koliko misle da je pošteno i moguće dati u tom trenutku i da uživamo u tom radu kad već imamo mogućnost da nam posao bude i zadovoljstvo. Zvuči kao ništa, a ustvari je sve i kako se često ispostavi, veoma komplikovano.
Vanja sa sestrom
Koju knjigu/film bi preporučili?
Što se tiče knjiga, Andrić i Markes su mi vazda favoriti. Njihova ljepota i lakoća pisanja jednostavno opija. Mijenja raspoloženje i mijenja ljude ponekad. Onda, na primjer, Bukovski za kasno u noć. Zatim, novi roman Ivana Tokina, eto, umjesto surfovanja netom par dana. Više je nego odličan. Dugo pratim njegove priče po raznim časopisima i tu knjigu sam s uživanjem pročitao. Što se filmova tiče, tu su Camino, Amores Peros, zatim klasici poput Dežurnih krivaca, Snatch, Fight club, serija Breaking bad, Sopranos. I Bolji život ofkors.
Koje jelo najviše volite?
Gurman sam i trenutno na nekoj dijeti, bolje da ne počinjem s tim, jer se intervju ne bi brzo završavao…
Šta je potrebno za pravu ljubav?
Iskrenost, tajming i sreća.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
Pa ne bih se baš igrao Boga, nije mu baš zahvalna uloga koliko mislimo da jeste. Lista bi bila poduža, kao i ona oko omiljenih jela, a opet, sve ima svoje. Mnogi umjetnici su otišli prerano, al’ su i mnogi poslije remek djela uspjeli da upropaste, il’ , bolje rečeno, srozaju svoje karijere iz ovih ili onih razloga. Ako se umjetnost svodi na zabavljanje širokih narodnih masa, koje u suštini uopšte ne zanima vaša umjetnost i ono što pokušavate da kažete, i ako sve to vodi ka nečemu što je više posao, a manje ideja od koje ste krenuli, onda razumijem one koji su svoje karijere prekinuli, više nego one koji su svoja velika djela bjesomučno vucarali za sobom. Najveća i možda jedina prava umjetnost je istrajati.
Putovanje koje pamtite?
Definitivno par mjeseci u Njujorku. Nezaboravno iskustvo u svakom smislu.
Pjesma vašeg života je?
,,Ja hoću život” od Dada Topića ili prije ,,Beast in me” Nicka Lovea.
