Irvin Jalom je poznati psihoterapeut humanističke i egzistencijalističke orijentacije, psihijatar, ali i pisac. Počasni je profesor psihijatrije na Univerzitetu Stenford. Plodan je pisac knjiga koje su povezane s psihijatrijom od kojih su neke prevedene: Liječenje Schopenhauerom; Kada je Nietzche plakao; Krvnik ljubavi, Zvat ću policiju, Čari psihoterapije – Otvoreno pismo novoj generaciji psihoterapeuta i njihovim klijentima. Njegov udžbenik Grupna psihoterapija je glavna referenca u toj oblasti.
Prije ili kasnije moraćete se odreći nade u lepšu prošlost.
Voljeti znači aktivno voditi brigu o životu i razvoju drugog bića.
Strah od smrti majka je svih religija, koje svaka na svoj način pokušavaju da ublaže agoniju naše konačnosti.
Živi dok si živ! Smrt gubi na svojoj strahoti onda kada čovjek iskusi potpuno svoj život. Onaj ko u pravo vrijeme ne živi, ne može u pravo vrijeme ni umrijeti.
Ne dozvoli da život živi tebe. U suprotnom ćeš dočekati četrdesetu osjećajući kao da nikad nisi živio. Živi sad tako da se sa pedeset godina nećeš osvrćati ka svojim četrdesetim sa žaljenjem.
Vaše potrebe su malobrojne i lako ih je zadovoljiti… Ne komplikujte svoj život sa trivijalnim ciljevima kao što je bogatstvo i slava. Slava se sastoji od mišljenja drugih i zahtjeva da živimo po njihovim željama. Da bismo postigli i održali slavu moramo voljeti ono što drugi vole i prezreti ono što oni preziru… Što više stičemo, više žudimo i veći je ponor naše tuge kada nam žudnja nije zadovoljena. Ako tražiš sreću, ne traći svoj život boreći se za ono što ti zaista nije potrebno.
Ljubav nije samo iskra strasti između dvoje ljudi. Postoji beskrajna razlika između zaljubljivanja i ljubavi. Ljubav je način postojanja, model življenja u poveznosti, a ne čin ograničen samo na jednu osobu.
Da li misliš da cvijet cvjeta da bi bio viđen? On cvjeta zbog samog sebe, a ne zbog drugih.
Da bi se neko istinski povezao sa nekim drugim, prvo se mora povezati sam sa sobom. Ako nismo u stanju da prigrlimo sopstvenu usamljenost, samo ćemo to drugo biće koristiti kao štit od izolovanosti.
Brak ne smije biti zatvor, već bašta u kojoj se nešto plemenito uzgaja.
Lakše je slušati naređenja, nego komandovati samim sobom.
Kako objašnjavate to da su neki ljudi puni samopouzdanja?
– Zapitajte se ko su ti ljudi koji su sigurni u sebe, vječito vedri i mirni. Takvi su samo ljudi bez vizije, prosti ljudi i djeca. Očajanje je cijena koju čovjek plaća za svoju samosvjesnost.
Inteligentan čovjek nije uvijek siguran u ono što radi i što govori. Pametni ljudi se uvijek preispituju.
Samo ranjeni iscjelitelj može zaista liječiti.
Svaka osoba mora odlučiti koliko istine može podnijeti.
S velike visine svaka tragedija izgleda manje tragično.
Život je iskra svjetlosti između dvije praznine: tame prije rođenja i tame smrti.
Ne rađajte djecu dok ne budete spremni biti stvaraoci i stvarati stvaraoce. Pogrešno je rađati djecu iz potrebe, koristiti dijete za ispunjavanje usamljenosti, proizvoditi kopije sebe kako bismo sebi osigurali svrhu. Pogrešno je tražiti besmrtnost sijući svoje sjeme u budućnost, kao da će ono zadržati vašu svijest.
Čovjekov duh satkan je od njegovih izbora.
Secirajte dublje svoje motive. Naći ćete da niko nikada nije učinio ništa uzvišeno za drugoga. Svi postupci su usmjereni ka sebi, sve usluge sebi, sva ljubav je ljubav prema sebi… Zaronite dublje i shvatićete da ne volite njih: ono što volite su prijatni osjećaji koje takva ljubav stvara u vama!
Ja maštam o ljubavi koja je nešto više od želje dvoje ljudi da jedno drugo posjeduju.
Kada osobu koja posjeduje rijetke talente tjerate da radi posao koji je tek koristan, to je kao da skupocjenu i delikatno ukrašenu vazu koristite kao kuhinjski lonac.
Izvor: besnopile.rs/atma.hr