Podgoričanka Nevena Martinović apsolventkinja je na Univerzitetu La Sapienza u Rimu gdje na smjeru arhitekture izučava Industrijski dizajn. Kako je ispričala za Montenegro magazin, planira da upiše master koji će biti povezan sa modom kako bi zaokružila sve segmente dizajna. Profesionalnu karijeru vjerovatno će nastaviti negdje u inostranstvu, bar neko vrijeme neće se vraćati u Crnu Goru.
Nevena kaže da je oduvijek znala da će njena buduća profesija biti povezana sa umjetnošću. Nakon završetka gimnazije i jednogodišnjeg školovanja u Americi, prisjeća se ona, počela je da istražuje gdje i šta dalje. Bila je u dilemi da li da upiše slikarstvo, istoriju umjetnosti ili dizajn. U Rimu je tada, priča ona, njen brat od tetke studirao režiju. Poučena njegovim iskustvom, a i svojim utiscima za vrijeme boravka u tom gradu, odlučila se za Rim.
-Našla sam fakultet u Rimu i smjer koji je bio kompromis – povezivao sva moja interesovanja. Prijavila sam se i položila sam prijemni ispit. Bilo je samo deset mjesta predviđenih za strance. Činjenica da sam na italijanskom jeziku, koji mi je u školi bio drugi, uspješno položila prijemni bio mi je veliki podstrek. I tako je počeo moj studentski život u vječnom gradu – priča Nevena.
Fakultet
Kaže da na tom fakultetu rade odlični, renomirani profesori, ali je bila iznenađena lošom organizacijom u nekim segmentima. Često se, prema njenim riječima, dešavalo, recimo, da profesor kasni i po 6 -7 sati na ispit.
-Profesor se pojavi u neko vrijeme, ne kaže nam ništa, ne najavi zakašnjenje. Nije to slučaj samo na mom fakultetu. Rimljani su, generalno, neorganizovani, po mentalitetu i nekim osobinama vrlo slični nama – kaže ona, uz osmijeh.
Privatni fakulteti su, prema njenim riječima, bolji, jer su grupe manje i profesori mogu više da se posvete studentima.
-Na državnim fakultetima, takođe, dobijaš visok stepen znanja, ali najviše zavisi od sopstvenog zalaganja, angažovanja, često i sposobnosti snalaženja – kaže ona.
Da bi diplomirala Indistrijski dizajn Nevena objašnjava tamošnju proceduru koja podrazumijeva višemjesečnu praksu koju svaki student mora obaviti.
-Radila sam u jednom arhitektonskom studiju i tu sam dosta toga naučila što će mi koristiti. To je bilo lijepo iskustvo, prvo u struci koju sam odabrala – rekla je ona.
Poslovi
Iako, dodaje ona, Rim pruža velike mogućnosti u svakom smislu, studentski život je zanimljiv, ali ne baš jednostavan i lak.Tokom studija je, prisjeća se ona, obavljala razne poslove- radila kao manekenka, kao grafička dizajnerka, uređivala enterijer u buticima, davala časove engleskog jezika, a bila je i glumica u jednom filmu. Umjetnost je, kaže, inspiriše. Veliki dio slobodnog vremena provodi u obilasku galerija, muzeja i kulturnih dešavanja. Naravno, kaže Nevena, uvijek se nađe vrijeme za druženja i izlaske s prijateljima.
-Voljela bih da ostanem u Rimu. Volim njegove galerije, muzeje…To je istorijski, civilizacijski grad u kojem svakog dana otkriješ nešto novo. U njemu sve ima svoju priču. Grad, trgovi, palate, ulice… Svaki kamen ima svoju priču. Adaptirala sam se na život tamo. Imala sam 17 godina kad sam otišla u Ameriku plus godine života u Rimu. Bezmalo, više sam provela tamo nego kod koće. Rim mi je dom, kao i Podgorica. Više mi fali Rim, nego Podgorica – dodaje ona, uz osmijeh.
Ima trenutaka, dodaje Nevena, nostalgije za porodicom, prijateljima, podgoričkim opuštenim životom. Onda dođe kući, u Podgoricu, ali, kaže, brzo poželi da se vrati.
Italijani su, ističe Nevena, prilično zatvoreni u komunikaciji sa strancima, jer imaju određene predrasude.
-Kada im kažem odakle sam, objasnim da nijesam došla poslije rata, jer svi misle da smo tamo došli na čamcu. Onda ispričaš da se ovdje živi normalno – kaže ona.
Tamošnja omladina je, prema njenim riječima, jako nezadovoljna ekonomskom situacijom. Dosta je njih, dodaje, koji su završili neki fakultet, ali ne mogu da se zaposle.
-Rade, recimo, kao konobari, prodavaci u buticima, ali se taj posao dobro plaća. Opšti poslovi se tamo dobro plaćaju – priča Nevena.
Za razliku od nas, pojašnjava naša sagovornica, omladina u Italiji se brže i ranije osamostaljuje, jer im i roditelji pružaju veću mogućnost izbora- uglavnom je na tebi odluka da li ćeš da upisuješ fakultet ili da odmah radiš nakon srednje skole.
Dok uživa ulicama Rima Neveni se često dogodi nešto nesvakidašnje što kasnije preraste u određenu anegdotu. Prisjeća se da je negdje zapazila glumca Ovena Vilsona kako vozi biciklo nakon čega mu je prišla da se fotografišu.
-On je, međutim, rekao, uz osmijeh, da možemo i da pričamo. Rukovali smo se i pitao me je šta radim…Pričali smo oko pet minuta i rastali smo se. E sad, niko mi ne vjeruje, jer nemam fotografiju da to i dokažem – rekla je Nevena.
N.Đ.