KOLUMNE
FORMULE ŽIVLJENJA: Voljeti narcisa
Živimo u vrijeme u kojem je sve više ljudi sa narcisoidnim crtama ličnosti. Mnogi pogrešno razumiju narcisoidnost kao nečiju zaljubljenost u samog sebe. Glavna osobina narcisoidne ličnosti je njena smanjena sposobnost da voli druge, sa sa njima saosjeća i da ima empatiju za druge.
U antičkoj legendi o Narcisu ili Narkisu, njegovo ime možemo prevesti kao „onaj koji je neosjetljiv na patnju drugih”. Ime ima isti korijen kao riječ narkoza. Upravo zbog svoje nesaosjećajnosti sa patnjom onih koji su se u njega zaljubljivali, Narcis je bio osuđen od strane bogova da se i sam nesrećno zaljubi u onoga sa kojim se ne može spojiti – u odraz sopstvenog lika na površini vode. Njegova samozaljubljenost nije bila njegov grijeh, već je bila njegova kazna za bezdušnost prema drugima.
Kao što je u legendi Narcis bio nestvarno lijep, tako i mnogi savremeni narcisi imaju neki izuzetni kvalitet, od ljepote do talenta, koji ih čini veoma privlačnim drugima. Međutim, iza ove izražene privlačnosti se krije nerazvijena sposobnost voljenja drugih. Zato oni koji biraju narcisoidnu osobu za partnera treba da znaju da im ona neće pružiti veliku i duboku ljubav.
U prošlosti se narcisoidnost povezivala sa izuzetnom fizičkom ljepotom koja se uočavala još u osobinom djetinjstvu ili mladalaštvu. Kako lijepi predmeti i lijepe osobe izazivaju prijatno osjećanje lijepog, poneseni tim osjećanjem ljudi su prilazili i željeli da ostanu u društvu osobe koja je lijepa. Zbog toga su veoma lijepe osobe popularne, okružene velikim brojem ljudi koji se dive njihovoj ljepoti, koji ih obožavaju. Upravo je ovaj doživljaj da je neko izuzetan, poseban, daleko iznad drugih, da je predmet divljenja i obožavanja ono što usmjerava razvoj ličnosti u pravcu narcisoidnosti. Stalno pohvaljivanje djece, popuštanje i neprestano ugađanje – ukratko, obožavanje djeteta – dovodi do toga da to dijete razvije narcisoidne crte.
Narcis je obožavano dijete. Nekada zbog svojih talenata, a nekada samo zbog toga što je nečije dijete. Mnogi roditelji su zaljubljeni u vlastito dijete samo zbog toga što je njihovo, tako da ga stalno pohvaljuju, popuštaju mu, iskazuju ljubav i obožavanje iako ono, prema mišljenju okruženja, nema neku izuzetnu osobinu.
U ljubavnom odnosu narcisoidnoj osobi je normalno da je obožavana od osobe prema kojoj je relativno ravnodušna. Sve dok mu druga osoba ugađa narcis je zadovoljan odnosom, ali kada ugađanje prestane, postaje hladan i nezainteresovan.
Narcisi ulaze u emotivne veze ili sa drugim narcisima ili sa „obožavaocima”. U prvom slučaju je riječ o „narcisoidnosti udvoje” kada narcisoidni par povezuje želja da impresionira socijalnu okolinu svojim brilijantnim ličnostima i svojom idealnom vezom. Takva veza je često površna, nestabilna ili poslovna. Ovaj tip veze često nalazimo kod popularnih ličnosti, kakve su, na primjer, filmske zvezde, ali ponekad i među običnim ljudima.
Veza narcisa i obožavaoca je neravnopravna. Sama riječ „obožavanje” ukazuje da se drugi ophodi prema narcisu kao prema nekom bogu ili božanstvu. Obožavalac služi narcisa, ugađa mu i čini ono što mu je po volji. Zauzvrat je obožavalac ponosan što je sa takvom izuzetnom ličnošću. Iako narcis očekuje da mu drugi ugađa i da se žrtvuje za njega, ne osjeća zahvalnost za to već to smatra normalnim odnosom. Za njega je normalno da bude voljen i obožavan, ali ne i da zbog ljubavi prema drugom izlazi iz svoje zone ugodnosti.
Iz svega slijedi da je ljubavna veza sa narcisom takva da mu drugi mora pružati puno ljubavi, a dobiti toliko malo zauzvrat. Iako takva ljubavna veza ne može biti ni dovoljno dobra ni zadovoljavajuća, mnogi doživljavaju narcisoidne osobe kao veoma privlačne i žele da sa njima ostvare ljubavnu vezu ili brak. Emotivnu nedostupnost narcisoidne osobe doživljavaju kao izazov jer u njoj vide njenu masku, a ne njenu unutrašnju suštinu.
Razlog je to što ne shvataju razliku između osobe i veze: da postoje veoma privlačne osobe sa kojima je nemoguće napraviti dobru vezu.
Autor: Zoran Milivojević
Izvor: politika.rs
