Autorska prava portala se ne poštuju u dovoljnoj mjeri u Crnoj Gori, a da bi se to stanje poboljšalo neophodno je zakonom detaljnije razraditi tu oblast. To je stav većine naših sagovornika sa kojim smo razgovarali o njihovim iskustvima poštovanja propisa u situacijama kada drugi mediji preuzimaju autorski sadržaj sa portala.
Problem
Predrag Zečević, glavni i odgovorni urednik portala Analitika kaže da je zakon ,,generalno dobro prepoznao zaštitu autorskih prava u Crnoj Gori“.
-Zbog toga Evropska komisija, godinama nazad, daje najveće ocjene iz ove oblasti. Čak i petice. Međutim, praksa pokazuje da su u CG svi majstori da vješto zaobilaze zakon i da ima dosta “mangupa” u posljednjim redovima. Tako je i u novinarskoj branši gdje ima i prepisivačke škole i uzimanja fotografija, ali mislim da je sve to u granicama korektnosti. Nekad više, a nekad manje-kaže Zečević.
On smatra da je prilikom preuzimanja fotografija ili tekstova sa drugih portala prema Kodeksu (novom, starom) dovoljno da se citira izvor.Evropska novinarska praksa, BBC ali i američki CNN, dodaje, takođe, sugerišu da je dovoljno da se samo jednom navede izvor teksta.
-Linkovanje teksta predstavlja izraz vrhunske korektnosti i primjenjuje se kada mediji imaju vrhunske odnose, što je rijetkost-pojašnjava Zečević.
Navodi da portal koji uređeuje do sada nije tužio nikoga, ali da notiraju slučajeve prepisivanja i preuzimanja slika bez potpisa i da ih ,,ima prilično“.
Novinar i fotograf Agencije Anadolija Adel Omeragić je mišljenja da se autorska prava u novinarstvu poštuju vrlo malo, a da je posebno kršenje ovog prava vidljivo na portalima. Ističe da je problem što se tekst preuzima sa agencija ili drugih portala, ali se ne navodi izvor informacije.
-Čini mi se da se situacija polako popravlja, ali ne u mjeri kako bi svi novinari, posebno oni koji svakodnevno rade na autorskim tekstovima željeli da to bude – rekao je Omeragić.
S obzirom na to da se radi za međunarodnu novinsku agenciju, gdje se, kaže, striktno poštuju pravila poštovanja vlasništva autorskog teksta, navikao je da u 90 odsto situacija radi svoje priče. Omeragić ističe da je Agencija za koju radi veoma prisutna u Crnoj Gori i da često u medijima pročita svoje tekstove u kojima nije potpisan izvor informacije, odnosno teksta.
-Možda će zvučati pomalo čudno, ali često se desi da pozivam telefonom redakcije ili novinare, ne bi li im skrenuo pažnju da potpišu tekst. Moram reći da imam dobru saradnju sa skoro svim crnogorskim medijima i redakcijama, ali ipak zamjeram svima koji kada prenese reportažu, intervju, neku ekskluzivu ne potpišu izvor – rekao je Omeragić.
On je ukazao na dobru praksu inostranih portala koji kada preuzimaju sadržaj sa drugih medija često navedu i link odakle je preuzet neki tekst.
-To je iz razloga jer se kršenje autorskih prava u zapadnim zemljama uglavnom završava na sudu i mediji koji krše ovo pravo plaćaju ogromne novčane kazne. Osim što se kod nas tekstovi prenose bez navođenja izvora, još veće kršenje prava autora jeste preuzimanje fotografija bez navođenja autora – rekao je on.
Sve međunarodne agencije, dodaje, koriste samo svoje fotografije, ali da ,,kod nas na portalima dominiraju fotografije sa Google-a”.
– To je strogo zabranjeno, osim ako portal ima ugovor sa agencijom koja je vlasnik fotografije – rekao je Omeragić.
On je pojasnio da kada uoči neku nepravilnost, redakciji portala se skreće pažnja da se neobjavljivanjem izvora ozbiljno krši autorska prava vlasnika teksta. Nakon toga upućuju pisano upozorenje, a kao krajnji oblik jeste sudski spor.
– Novinari i zaposleni na portalima moraju da shvate da ne smiju kopirati tuđe tekstove, a da pritom ne navedu izvor. To je oblik krađe, a vjerujem da niko ne želi da ga proglašavaju lopovom, u ovom slučaju tuđih autorskih tekstova – kategoričan je on.
Rukovodilac Portala RTCG-a Slavko Đurđić, međutim, smatra da crnogorski portali uglavnom poštuju autorska prava.
-Zakon još nije dovoljno dobro razradio ovu oblast iz prostog razloga što je Web oblast koja se eksponencijalno razvija- kazao je on.
Prilikom preuzimanja fotografija ili tekstova sa drugih portala, pojašnjava Đurđić, zakonska je, a i profesionalna obaveza da se pomene izvor. Ukoliko se djelimično prenosi sadržaj, potrebno je, ističe on, postaviti i odgovarajući link.
-Za korišćenje fotografija i video sadržaja mislim da treba tražiti odobrenje tog medija –kazao je on.
Odgovarajući na pitanje da li se dešavalo da je neko preuzeo njihov autorski tekst ili fotografiju, a da nije ispoštovao zakonske propise, Đurđić kaže da što se autorskih tekstova u užem smislu tiče, nije bilo neovlašćenih ili preuzimanja bez navođenja izvora.
-Kad je riječ o tekstovima i informacijama nastalim u našoj redakciji, to se povremeno dešava, jer je ponekad teško dokazati da ste vi nešto napravili budući da je riječ o događajima kao što su pres konferencije, vanredni događaji i nesreće ili gostovanje značajnih ličnosti u programima Radija i Televizije Crne Gore. Dakle, vi vidite da je tekst prenešen, bez pozivanja na izvor, malo izmijenjen, ali ne možete ništa učiniti, jer je određeni sadržaj bio dostupan svim redakcijama. Dešavala su se i neovlašćena preuzimanja naših fotografija, ali sada na svaku stavljamo žig našeg portala – kazao je on.
Portal RTCG do sada nije pokretao sudske sporove zbog kršenja autorskih prava, iako je, prema riječima Đurđića, bilo neovlašćenog preuzimanja fotografija.
– Sve se završavalo telefonskim pozivom kolega koje bismo opomenuli da isprave propust – rekao je on.
Portal je, s druge strane, imao tužbu zbog neovlašćenog korišćenja fotografije. Đurđić pojašnjava da se to desilo nakon što je novinar s Googlea preuzeo panoramu Beograda, ne navodeći ime autora fotografije.
-Fotograf nas je tužio pred beogradskim sudom i dobio spor, koji nas je koštao nekoliko stotina eura – rekao je on.
I urednik portala Vijesti Srdan Kosović smatra da se autorska prava ne poštuju u dovoljnoj mjeri. To, kaže on, nije samo krivica onih što preuzimaju tekst ili fotografiju, već i neuređenosti po pitanju pravila.
– I to ne samo na nivou zakonskih rješenja, već na nivou dogovora i razumijevanja između medijskih kuća. U postojećem sistemu je čitaocu jako teško da razumije da li je informacija ekskluzivno saznanje, potvrda neke informacija, prenošenje informacije i slično. Još je veći problem pitanje tekstova koji dublje istražuju neku temu, koji se često prenose u cjelosti i smatra se da je dovoljno na kraju teksta navesti izvor. Kao dobar primjer poštovanja novinarskog rada od strane drugih novinara, mogu se navesti američki mediji gdje imate kompletnu opremu nekog teksta, ali kada kliknete link vas vodi direktno na stranu gdje je originalni tekst sa drugog medija, ili vam daje samo jednu rečenicu i nudi link do originalnog teksta – kazao je on.
Kosović je istakao i da se često dešava da drugi mediji preuzimaju njihove autorske tekstove ili fotografije ne poštujući propise.
-Firma Daily Press je pokretala sporove najčešće zbog neovlašćenog preuzimanja fotografija. U nekim predmetima je presuđeno u korist tuženog, u nekima u korist tužitelja – kazao je on.
Zakon
Predsjednica Sindikata medija Crne Gore Marijana Camović objasnila je da crnogorski Zakon o autorskim i srodnim pravima ne prepoznaje novinarski tekst ili prilog kao rad koji podliježe zaštiti autorskih prava. Fotografiju, kaže ona, priznaje i bilo je nekoliko slučajeva u kojima su kolege fotoreporteri dobili pravosnažne sudske presude u svoju korist.
-Autorska prava portala ni u novinarstvu, a koliko ja znam, ni u zakonima država regiona se ne posmatraju na drugačiji način u odnosu na tekstove koji se objavljuju u štampanim medijima. Potpisivanjem ugovora o radu, ili nekog aneksa koji bi se bavio tom problematikom, može se precizirati da svaki tekst koji novinar/ka objavi je vlasništvo medija koji ga/je zapošljava i da medij, a ne stvarni autor teksta, polaže prava na taj rad. Zaposleni radi za svoju zaradu, a medij može dalje da objavljuje ili prodaje drugim medijima taj isti tekst i da pri tom sam autor ili autorka nemaju nikakvih benafita. To, naravno, nije fer prema zaposlenima ali jeste jedan od načina, istina rijetkih, koji se praktikuje kod nas i u zemljama regiona – rekla je ona.
Preuzimanje tekstova sa drugih medija, nezavisno od toga da li su elektronski ili štampani, u Crnoj Gori, ali i globalno, je pojava koja je, kaže Camović, masovna i često se ista vijest pojavi na svim crnogorskim portalima, a da se ne može utvrditi koji medij ili pojedinac je tu vijest objavio. Očigledno je, dodaje ona, da ne postoji elementarni osjećaj da se na bilo koji način naznači izvor, a još manje da se plati tekst koji je neovlašćeno preuzet.
– Većina crnogorskih portala objavljuje isključivo takve tekstove – rekla je ona.
Camović je istakla i da Evropska federacija novinara, čiji je SMCG punovpravni član, godinama drži aktuelnom ovu temu i oni se zalažu za to da autorska prava pripadaju onima koji napišu tekst, snime fotografiju ili video materijal i da za svako ponovno emitovanje te vijesti, na bilo kojoj platformi i obliku i to u bilo kojoj državi, autor/ka dobiju novčanu nadoknadu.
-Ako nešto postane globalna vijest, ako jedna fotografija obiđe svijet, redovna zarada koju će stvarni autor dobiti ipak nije dovoljna – rekla je ona.
Odgovarajući na pitanje da li im se žalio neko od predstavnika medija na kršenje autorskih prava, Camović kaže da predstavnici medija/vlasnici u većini slučajeva ,,SMCG doživljavaju kao prijetnju, što je u Crnoj Gori, nažalost, podrazumjevan odnos poslodavaca prema sindikatima, tako da ih po tom pitanju niko nije kontaktirao”.
N.Đ.