PREMIJERA MIĆUNOVIĆEVOG ,,SAMOUBICE“ ZA JUBILEJ CNP-A: Aplauz za priču o svakome od nas

Koliko je samo simbolike bilo na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta sinoć.
Publika je bila u prilici da prisustvuje premijeri predstave Veljka Mićunovića ,,Samoubica“ 20 godina od obnove zdanja CNP-a i 20 godina od premijere komada ,,Gorski vijenac“ koji je tada postavio njegov otac  Branislav.
Nikolaj Erdman napisao je ,,Samoubicu“ 1928. godine. Boljela je i tada, a boli i sada, nakon toliko godina. Publika se smijala, a ostajao bi bol u srcu na svaku izgovorenu istinu sinoć. A bilo ih je dosta.
Mrak. Tako počinje i završava Mićunovićev komad. Mrak kao simbolika čovjeka u današnjem društvu. Običnog, poštenog čovjeka. Čovjeka kojem su oteli dostojanstvo. I život. I sve. Čovjeka koji je, kako kaže dramaturg ovog komada Slobodan Obradović, ,,gladan, ali je sit svega.“
Mišo Obradović izuzetno nosi ulogu tog čovjeka. U komadu se on zove Semjon Semjonovič Podsekaljnikov. Godinu je već bez posla. Supruga je ta koja prehranjuje njega i majku. Pored života nedostojna čovjeka, boli i to što njega, kao glavu porodice, izdržava supruga. Sve to navodi ga na pomisao o samoubistvu. Semjon, kako kaže, samo želi miran život i pristojnu platu, a sav život sažet je u jednoj trubi. Semjon se pita u čemu je njegov grijeh.
S druge strane, Mićunović kao da je odao počast očevom ,,Gorskom vijencu“ stavivši Branimira Popovića opet u odoru sveštenika. Samo što je i taj sveštenik danas drugačiji nego prije 20 godina. Dok je onda sveštenik bio oličenje prosvjetljenja i svjetlosti, moralnosti, sada je oličenje razvrata, pijanstva, pohlepe i mraka.
,,Pogledajte oko sebe. Vidite intelektualce. Što vidite kad ih pogledate? Mnogo. A što čujete? Ništa.“, monolog je koji vidi sve, a izgovara ga Srđan Grahovac u liku Aristarha Dominikoviča Gološčapova.
Ove snažne poruke i gluma nagrađeni su dugim aplauzom i vraćanjem tri puta na bis.
Odlične uloge pružili su, pored Obradovića, Grahovca i Popovića, Ana Vučković u ulozi Marije Lukjanovne Podsekaljnikove, Ana Vujošević u roli Serafime Iljinične, Dejan Ivanić u liku Aleksandra Petroviča Kalabuškina, Vanja Jovićević u ulozi Kleopatre Maksimovne, Zoran Vujović u liku Viktora Viktoroviča, te Dušan Kovačević u roli Nikifora Arsenijeviča Pugačova.

Mićunović, pored izvanredne režije, potpisuje izuzetan izbor muzike, te svedenu, a upečatljivu scenografiju. On potpisuje i adaptaciju, uz Žaninu Mirčevsku i Slobodana Obradovića koji je bio zadužen za dramaturgiju. Jelena Stokuća izradila je kostime, dok je za scenski pokret bila zadužena Nada Vukčević. Nela Otašević je izvršna producentkinja.
Premijeri su prisustvovali Veljkovi roditelji. Sudeći po utiscima iz privatnog razgovora, otac Branislav bio je zadovoljan onime što je sin uradio.
– Još nisam pričao sa njim. To mi znači, pogotovo zbog paralele koju nikad nismo željeli da pravimo, ali, prosto je to taj datum, 20 godina njegovog ,,Gorskog vijenca“ i biće inspirativan taj razgovor – kazao je Veljko Mićunović za MNE magazin.
Obradović je za MNE magazin govorio o tome šta je njemu kao čovjeku i glumcu donijela ova uloga.
– Nisam ja daleko od Podsekaljnikova. A nije ni Veljko, čini mi se. Mnogi od nas. To ne znači da smo pred samoubistvom, ali znači da jesmo u nekoj egzistencijalnoj i egzistencijalističkoj zapitanosti, da ne kažem krizi – kazao je Obradović nakon premijere za naš portal.
Kao glumcu, dodaje, ova uloga donijela mu je  mnogo.
– Ovo je proces u kojem sam se naigrao, željan proba dobrih, dugih, kvalitetnih. Sve ono što je na probi bilo najbitnije u ta dva mjeseca. Baš sam zadovoljan, srećan i ispunjen tim procesom kao rezultatom. Sad imaju pravo da sude drugi.  Išli smo težim putem, pa ćemo da vidimo šta će biti – rekao je Obradović za MNE magazin.
Ovo je priča koju trebate doživjeti, priča u kojoj se prepoznaje svako od nas.
Repriza je u petak 26. maja i subotu 27. maja.
B.R.
Foto: Duško Miljanić