NVO „Orijent“ predstavila se danas na 12. Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga i obrazovanja, te je u funkciji zastupnika izdavačke kuće El-Kelimah iz Novog Pazara održala promociju dva izdanja: Stazama egoizma autora Selmana el-Avde i Islam u centru pažnje Zakira Naika.
NVO „Orijent“ ima za cilj afirmaciju vrijednosti Islama, suživota, međuvjerske tolerancije, borbe protiv svih vrsta ekstrimizma. NVO „Orijent“ učestvovala je takođe u brojnim humanitarnim akcijama, te ostvaruje saradnju sa Mešihatom islamske zajednice Crne Gore.
O knjigama el-Avdea i Naika, govorio je dr Emir Demir, stručnjak za šerijatsko pravo koji je doktorirao na šerijatskom univerzitetu u Maleziji i predavač je metodologije islamskog prava.
– Imamo pred sobom dvije knjige od velikog značaja. Autor knjige Stazama egoizma jedan je od velikih misionara našeg doba, čovjek koji spaja tradicionalno i savremeno. Tradicionalna misao se mora uklopiti sa savremenim životom – kazao je Demir.
Govoreći o odnosu promjenjivog i nepromjenjivog u religiji Islama, Demir je istakao da je „Islam čvrst u postavkama, ali je elastičan kada je u pitanju prilagođavanje propisa vremenu i prostoru.“
Selman el-Avde je saudijski publicista, po riječima govornika na današnjoj promociji, jedna „vrlo uticajna ličnost, medijski prisutna u arapskom svijetu, jedna od uglednijih akademskih ličnosti Bliskog istoka.
– Njegove knjige i njegove ideje odišu realnošću. Što je čovjek realniji, njegova misao je univerzalnija i može se primijeniti na šire područje. Ova knjiga govori o stanjima ega, jastva, situacija u kojima se daje prednost onom ‘ja’ u odnosu na druge ljude i njihove potrebe. Egoisti nismo samo onda kada dajemo prednost drugima.
„Ova knjiga“, nastavio je dalje Damir, „nije klasično izlaganje kuranskih i hadiskih tekstova, već predstavlja spoj između tradicionalnog i onog što je aktualno u našem vremenu. Autor govori o onim situacijama u kojima ego prelazi u egoizam, te o načinima i mehanizmima koje Islam nudi za spriječavanje egoizma kao nuspojave ega. U pitanju je knjiga koja sadrži životne priče ljudi , četrdeset osam anegdota u kojima ćemo se pronaći jer svi dijelimo ovaj svijet. Kroz sve ove anegdote se provlači jedna zajednička stvar:mi treba da poštujemo sebe, no ne smijemo dozvoliti da taj zdravi ego pređe u egoizam. Taj ego mora da bude podložan kritici. Moraš biti u stanju da prihvatiš kritičko mišljenje. Čovjek je, kako pokazuje autor ove knjige u stalnom sukobu sa svojim egom i treba da zna kako da dobije tu borbu. Ovaj autor čak koriti i izraz ‘tiranija’ koja nastaje iz egoizma“, rekao je Damir.
O knjizi Zakira Naika, Damir je kazao da predstavlja šerijatski odgovor na iskušnja sa kojima se Islam susreo u periodu poslije 11. septembra, te da pokazuje kako sam islam nema veze sa ekstremističkim idejama.
Četvrtog sajamskog dana, na 12. Međunarodnom sajmu knjiga i obrazovanja održana je tribina o stanju izdavaštva u Crnoj Gori.
Marinko Vorgić ispred Ministarstva kulture govorio je o Zakonu o izdavačkoj djelatnosti.
– Radi se o jednom tipskom, klasičnom zakonu. Sami znate da su najbolji oni zakoni koji su dosadni. Ovo je zakon sličan zakonima ove vrste u Hrvatskoj i Srbiji. Zakon je donesen 2012. godine i, manje više, riješio je sve one ključne probleme koji su postojali. No, mi imamo generalni problem: samo izdavaštvo posljednjih godina je u jednom padu, u jednoj regresiji, no ipak u zadnje vrijeme imamo jedan impuls koji nas sve raduje, a to je pojava malih izdavačkih kuća. Tu dolazimo do najvažnije stvari koja je vezane za izdavaštvo – a to je entuzijazam. Događaji vezani za priču o velikim izdavačima su vrlo intrigantni posljednjih godina. Nije lako biti veliki izdavač u prostoru tzv. ,,malih jezika“ – kazao je Vorgić.
– Kultura traži ekscese, amplitude, a ne neka ravna stanja. Treba početi razmišljati o tome što je ono što naše izdavače najviše treba da brine i čemu treba najviše da se posvete. Izdavaštvo je djelatnost koja je doživjela najvišu transformaciju: knjige su sve manje nosioci teksta. Knjige će uvijek imati svoje mjesto jer ona u svojoj materijalnosti ima neku bitniju funkciju od one da bude samo medijum koji prenosi određeni tekst, određene misli itd. To je neka druga priča, priča za velike simpozijume. No, ono što je bitno za našu priču jeste pitanje šta je sa izdavaštvom koje je posvećeno recentnoj književnosti i recentnoj nauci o književnosti. Prevodiće se uvijek nešto, naći će se prostor za velika djela svjetske književnosti i beletristike, ali ono što treba gajiti i paziti je ono što zovemo domaća književna scena. To je ono o čemu Ministarstvo treba razmišljati. Na tom planu treba vršiti intervencije – kazao je Vorgić.
Ognjen Savić i Ilija Đurović govorili su o perspektivi malih izdavača.
Ilija Đurović je kazao da su se danas možda po prvi put za istim stolom našli mali izdavači sa predstavnicima institucija. Govoreći o problemima sa kojima se suočavaju mali izdavači Đurović je rekao:
– Mi našim autorima objašnjavamo da Žuta kornjača nije klasični izdavač već hibrid samizdata i izdavača. Mi našim autorima pomažemo da sami konkurišu kod Ministarstva. Ovako se na konkurs Ministarstva prijavljuje pojedinac, i on mora skoro sva ta sredstva onda potrošiti na štampu. Autori kod nas postoje, ali oni jednostavno do pojave Artoa ili naše izdavačke kuće nisu znali kome da se obrate. Situacija je tu prilično loša i sve ostaje isključivo na entuzijazmu, barem kod nas. No, mi ulažemo veliki trud, a generalno pomoći nije bilo mnogo. Veliki izdavači uveliko propadaju po regionu a mali izdavači počinju da ,guraju’. U Srbiji tako imate Lom, BOOKU… Mi se lako povezujemo i razumijemo, tako da prostor za tu književnost nije tako mali. Bilo bi dobro kad bi se napravio jedan odnos koji bi bio neka vrsta institucionalne saradnje i ispomoći, jer mislim da recentna književnost imala što da ponudi.
Melanija Vračar, predstavnica Nacionalne biblioteke „Đurađ Crnojević“ sa Cetinja je govorila o zakonskoj regulativi po kojoj Nacionalana biblioteka treba da dobije pet primjeraka od svake izdate knjige. Vračar je uputila apel izdavačima da dostavljaju knjige Nacionalnoj biblioteci jer je „neobično da imamo knjige iz 15. vijeka a da nemamo knjige iz 21. vijeka.“
Govoreći o tipovima izdanja koja nedostaju u crnogorskoj izdavačkoj djelatnosti, Vračar je rekla: „Iz ugla nekog ko radi sa korisnicima biblioteke godinama, primijećujem da nedostaje džepna knjiga. To je nešto što je praktično: jednostavna knjiga na tankom papiru sa čitljivim tekstom. Nedostaje takođe i dobre turističke vodič za veliki broj gradova, nemamo osavremnjene vodiče a dopunama, na više jezika. Nemamo adekvatne publikacije za mnoge segmente naše kulture dostupne turistima. Uzmimo, na primjer, skriptorijume na Skadarskom jezeru. Vi nemate jednu jedinstvenu publikaciju o tom kulturnom nasljeđu, već zainteresovane morate uputiti na literaturu od preko trideset knjiga. Mi čak nemamo ni enciklopediju Crne Gore, ako govorimo o leksikonskim knjigama. Nedostaju i knjige za djecu koje obrađuju našu i svjetsku književnost“ kazala je Vračar.
Nađa Durković iz Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva je govorila o izdavačkim izazovima sa kojimase suočava Zavod za školstvo.
– Ako pogledamo malo bolje šta je Zavod za školstvo uradio od kad je počela reforma obrazovanja, onda možete vidjeti da je to jedna ozbiljna izdavačka djelatnost. Iako se bavimo udžbenicima mi imamo biblioteku koja objavljuje književna djela. Htjeli smo da potenciramo koliko je važna književnost za djecu pa smo pokrenuli posebnu biblioteku koja ima već jedanaest naslova. No, primarno u našoj izdavačkoj politici je da obezbijedimo udžbenike za cjelokupnu učeničku populaciju u Crnoj Gori. Udžbenici su najtiražnija knjiga za djecu. Do nedavno je preko šezdeset posto udžbenika dolazilo sa strane. Sada je situacija znatno drugačija. No, nije lako doći do autorskog tima koji će napisati dobar udžbenički tekst. Udžbenici su kulturna potpora naše zemlje. U procesu izrade udžbenika, suočili smo se sa nedostatkom ljudskih resursa“, kazala je Durković.
„Posmatrali sm ono što se dešava i radi u svijetu, obilazili smo sajmove i tražili dobre udžbeničke modele. Meni je žao što nismo dovoljno uporno predstavljali svoju djelatnost na ovakvim i sličnim tribinama.
Ognjen Savić ispred izdavača Arto predstavio je svoju izdavačku kuću.
– Mi smo pokrenuli ovu priču prije dvije godine i do sada smo objavili četiri naslova. U pitanju su dva crnogorska autora i dva prevoda. Naša izdavačka politika je da pokrivamo obje priče: i domaće autore i prevode.
Četvrtog dana održavanja 12. Međunarodnog sajma knjiga i obrazovanja sajamskoj publici predstavio se srpski pisac Andrija Terzić, autor Preko puta istina i Plivač.
O Terzićevom stvaralaštvu govorio je Đuro Radosavović, pisac i kolumnista.
– Kada je u pitanju Andrija Terzić, ono što je činjenica je da je u pitanju čovjek ogromne energije. To je čovjek koji može da prođe glavom kroz zid, a da mu se, da tako kažem, ništa ne desi. Dobro je što je tu svoju ogromnu energiju usmjerio na pisanje“ kazao je Radosavović i dodao: „Odnos prst – u –oko je ono što od njega možete čuti u svakodnevnom odnosu: iskreno i bez foliranja.
– On zaista krvari na papiru. Ja sam se ‘primio’ na njegovu priču. Terzić je pisac koji ne preza od toga da koristi sva sredstva novog doba – kazao je Radosavović aludirajući na Terzićevu upotrebu društvenih mreža u komunikaciji sa svojim čitaocima.
Knjiga je nešto što čovjeku može da okrene život i da, umjesto prijatelja ili člana porodice, da savjet koji će promijeniti sve u njegovom životu. Meni samom je knjiga promijenila život, rekao je sam autor.
– Ja sam vrlo pohlepan tip jer želim da sve što dam, ljudi uvijek ispiju. Uvijek želim da pružim ideju“ rekao je Terzić. „Plivač je jedan momak koji se sasvim slučajno našao u pogrešnoj vodi i svaki njegov zamah rukama je zamah ka novom životu. No, onda kada napokon dosegne drugu obalu, on shvata da su i tamo iste muke i da mu treba nešto što će da mu istinski promjeni život i da ga usmjeri. Poenta je u ljubavi. Kad imaš hrabrosti da iskažeš svoju ljubavi emociju, tada shvataš da je to nešto najveće – kazao je Terzić o svom posljednjem djelu.
Posljednjih petnaestak strana romana izašli su kao rijeka koja grabi ka slobodi, a ta sloboda je ništa ako nema nema nečega što će da nas veže da ostanemo tu gdje jesmo, govorio je Terzić o motivaciji i dinamici pisanja romana Plivač.
U okviru 12. Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja organizovana je promocija romana Čuvari kazačke ivice Ljubice Arsić.
– U živopisnom ambijentu srpske proze imamo čitav niz autora koji mogu da čine čast bilo kojoj književnosti. Za taj optimizam večeras imamo čvrst arugument: Ljubicu Arsić koja spada u sam vrh sprske proze. Podjednako zanimljiva i običnom čitaocu i najsofisticiranijoj književnoj kritici, Ljubica Arsić očigledno vlada vrhunskim književnoim zanatom, posjeduje nesvakidašnju imaginaciju, i na stilskom nivou a još više na dubljem značenjskom nivou. Kod nje nikad nećete naći podilaženje osrednjem ukusu, već je riječ o prozi koja je protkana i emocijama i onim intelektualnim slojem koji nije tako čest u inače kvalitetnoj srpskoj prozi. Kroz njenu knjigu nikako ne možete izletnički protrčati, nego je to proza koja traži više senzibilnosti, književnog rafinmana, kao kad se na klaviru koriste sve dirke odjednom – primijetio je Želidrag Nikčević, publicista i kritičar.
– Ovaj roman je na tematskom nivou zaista teško opisati. Ovdje se teme i biografije i sudbine prepliću strahovitom brzinom: uspomene i živi utisci svakodnevice. Naročito je važno istaći izuzetnu slikovitost rečenice Ljubice Arsić. Opisi su protkani čitavim nizom reminiscencija, iz slikarstva naročito. Ova knjiga je gorka, cinična, no istovremno nosi i jednu vrstu istinske pripovjedičke radosti, kao Šeherezadino pričanje ili Penelopino tkanje – kazao je Nikčević o romanu Ljubice Arsić u kojem tepesi i vještina tkanja imaju ključno mjesto.
Mislim da jeovo jedan od najboljih romana koji danas figurraju na književnoj sceni Srbije, zaključio je Nikčević.
– Za meni su Čuvari kazačke ivice važni zbog toga što je to moja druga knjiga, odnosno ona knjiga koja pokazuje da li ste pisac. Prvu knjigu čovjek napiše u nekoj vrsti entuzijama, iz nekog svog minimalnog iskustva, no u drugoj knjizi on otvara vrata sopstvnog svijeta. Važno je da pisac opipa svoju teritoriju, svoj kontinent. Jer ako pisac piše o nečemu što nije njegova tema, u opasnosti da upadne u jedan manirizam, u prozu koja ne uzbuđuje čitaoca a ni pisca dok je piše – kazala je Ljubica Arsić.
Kako sam ulazila u alhemijsku tajnu ćilima, ja sam ulazila i u tajnu pisanja. U ovom romanu ugrađena je jedna priča o opsesivnoj ljubavi prema jednoj ženi koja podsjeća na priču oTristanu i Izoldi.
Za ovaj roman mogu da zahvalim jendom našem psicu koji više nije među nama. U pitanju je Momo Kapor koji mi je dao jedan savet koji bi trebalo da čuje svaki pisac u pokušaju. Počela sam da pišem jedan roman i dala sam rukopis Momu Kaporu da pročitao. On je pročitao i rekao:
– Pa dobro, to je lijepo, ali to je nešto što nema nikakve veze s tobom.’ Pisac zapravo mora da posegne za onim što je u njegovom crvenom krugu. Ono što treba da vidimo, to je tu ispred nas. Autentičnost je u proživljenom, u opsesivnoj temi: vaša muka, vaša potreba da nekome ispričate vaše uvjerenje da čete vi to najbolje uraditi, da ste vi taj koji to najbolje može da ispriča. Prva stvar je kad pisac može da otkriva svoj kontinent kojim drugi nisu u potpunosti zavladali – rekla je Ljubica Arsić.