Aleksandra Mijušković ovu godinu provodi u Bariju gdje pohađa master studije arhitekture i, kako kaže, iskoristila je savršenu priliku da svoje obrazovanje nastavi u inostranstvu što je oduvijek i željela.
-Studiranje u Crnoj Gori započela sam 2012. godine kao student arhitekture, gdje sam stekla odlično znanje i dobru osnovu za nastavak studija u inostranstvu. Arhitektonski fakultet i Erasmus+ program raspisali su jednogodišnju stipendiju za studije na Politehnici u Bariju – objašnjava Aleksandra.
Svoje studije u Italiji nastavila je kao student magistarskih studija tj.pete godine arhitektonskog programa. Kako ona kaže, omogućeno joj je polaganje predmeta koji se po svojoj tematici poklapaju i zadovoljavaju ukupan broj kredita, a posljednji ispit, odnosno magistarsku tezu, braniće na matičnom fakultetu u Podgorici.
-Oduvijek mi je bila želja da studiram u inostranstvu jer smatram da se tako mogu upoznati sa novim, drugačijim pristupima rada. Ovo je jedinstvena prilika da upoznam novu kulturu, putujem i stičem nova iskustva – kaže ona.
Aleksandra dodaje da je arhitekturu izabrala odavno. I pored dugotrajnog spremanja prijemnog ispita arhitektura je bila njen izbor od samog početka, jer smatra da je to profesija koja spaja inžinjerstvo i umjetnost, kao i način da izrazi svoju kreativnost i stvara nešto trajno i značajno za čovjeka u prostoru.
Naša sagovornica objašnjava da je zadovoljna studiranjem u Bariju.
-Školovanje ovdje mi je olakšano činjenicom da imam jako dobru komunikaciju sa profesorima, dok je otežavajuća okolnost to što su sva predavanja na italijanskom jeziku. Ipak, zahvaljući mom prethodnom znanju, ovo sam vidjela kao izazov i priliku da usavršim jezik – dodaje Aleksandra.
Njoj je studiranje u Bariju omogućilo da ima uvid u drugačije pristupe rada, upozna nove tehnike i tematike, pa je sve to uticalo da ima jasniji pogled na arhitekturu i pročišćen način grafičkog izražavanja. Kako objašnjava sistem i proces rada je dosta drugačiji, odnosno sporiji i temeljniji.
-Što se tiče samog života u Bariju brzo sam se navikla i snašla, jer je grad sličan našim, uz jedinu razliku u veličini i nešto većoj razvijenosti. Način života i ritam je, ipak, prilično drugačiji, pa smo i kao stranci dosta neobični Italijanima. Iz iskustva i razgovora sa cimerkama koje su Italijanke, često nas karakterišu kao druželjubiv narod, osobe karakterističnih crta, a često je i pitanje da li su svi u Crnoj Gori ,,tako visoki” – prenosi ona svoja iskustva sa kolegama.
Kako kaže, zanimljivo joj je što na jugu Italije imaju karakterističan način života i rada (dnevna siesta-odmor od 13h do 16h), tradicionalni nedjeljni ručak u krugu porodice, čak se i noćni izlasci razlikuju od onoga na šta je navikla. Aleksandra objašnjava da se često okupljaju u pabovima i kafićima, ali na kraju bude više ljudi koji pričaju ispred samog lokala.
Ona objašnjava da se trudi da ispuni svoje vrijeme što kvalitetnije.
-Pored obaveza na fakultetu, putovanja i druženja, trudim se da svoj život ovdje obogatim i treninzima u teretani i odlascima na časove plesa, pronašla sam ovo kao hobi koji mi je zanimljiv i čini mi se da je to značajno i Italijanima – kaže ona.
Smatra da je ova stipendija bila savršena prilika da putuje i stekne nova iskustva i prijatelje.
-Obišla sam veći dio Italije i na mene je ostavila jak utisak, a naročito kao na studenta arhitekture. Italija je savršeno mjesto koje spaja staru i novu arhitekturu, ima karakterističnu kulturu i jako, jako ukusnu hranu. Ipak, najvažnijim smatram stečena prijateljstva, poznanstva sa ljudima iz svih krajeva svijeta, druženje i zajednička putovanja koja ću pamtiti cijelog života – prisjeća se ona.
Prema njenim riječima, život u Italiji je ispunio pozitivnom životnom energijom, učinio da sazri i napreduje. Kaže da su ovakva iskustva nezamjenjiva i stvaraju želju da i dalje nastavi da putuje i nadograđuje sebe.
-Naravno da postoji nostalgija za mojom državom i svim ljudima koji su tamo i do kojih mi je stalo, ali izlaženje iz te zone komfora jača karakter i i učinilo je da još više cijenim ono što imam – dodaje Aleksandra.
Ona svoju profesionalnu budućnost, naravno, vidi u arhitekturi, ali život želi da ispuni nezaboravim iskustvima.
-Što se tiče moje budućnosti težim tome da završim fakultet i svoju master tezu i počnem sa sticanjem praktičnog iskustva u struci. Međutim u svom životu ću uvijek, vođena iskustvom, težiti da nastavim da živim punim plućima, da nikada ne prestanem da putujem, otkrivam nove kulture, stilove, arhitekturu, upoznajem nove ljude, stičem prijateljstva u različitim dijelovima svijeta i živim svaki dan u potpunosti ispunjen.
Miljana Lalović