Možda je Karl Sagan, onaj fizičar čije je rođendansko pismo Beriju postalo viralno, bio u pravu kada je rekao da ljudi pretjeruju kada kažu da će muzika Čaka Berija živjeti vječno. Ali eto je tamo, ploča sa pjesmom ,,Johnny B. Goode”, na svom međuzvjezdanom putovanju, zajedno sa kompozicijama Baha, Betovena i Stravinskog još od 1977. godine prikačena za Nasinu letjelicu Vojadžer čeka da ponovo bude otkrivena.
Ako je Elvis Prisli bio prvi pop star rokenrola i tiha patnja svih tinejdžerki, Čak Beri je bio rokenrol maestro i pjesnik koji je razumio šta klinci žele prije nego što i sami toga postanu svjesni. Tako je o legendi rokenrola, po vijesti o njegovoj smrti, pisao Njujork Tajms.
Kako se Čak Beri tranformisao u fenomen i postao ključna figura u rađanju moderne muzike?
Kažu da su oni među nama što nikada nijesu vidjeli džuboks sa njegovih usana čuli kako je to moralo zvučati kad novčić zazvecka o slot i iz njega zatutnji muzika.
Berijev uticaj (bio) je svugdje, počev od svake note koju je ikada odsvirao Kit Ričards, majstor na Berijevim hard-driving rifovima koje čujemo u ,,Johnny B. Goode”, ,,Sweet Little Rock and Roller” i ,,Promised Land”, a koje je interpretirao u svom maniru: učeći da oblikuje Berijeve jednostavne, ali potentne trećine i četvrtine, slobodno se lansirao u epicentar začetaka rokenrola. Stonsi su čak debitovali jednom od Berijevih pesama, ,,Come On”, tipično ironičnih stihova: ,,Everything is wrong since me and my baby parted / All day long I'm walking cos I couldn't get my car started / Laid off from my job and I can't afford to check it /I wish somebody'd come along and run into it and wreck it …”
A Džeger je to obavio s pravom dozom mladalačke drskosti. Čak su se i Bitlsi zapalili. Na njihovom drugom albumu našla se ,,Roll Over Beethoven” , a nekoliko godina kasnije nastao je ,,Back in the USSR”, Makartnijev omaž ,,Back in the USA”.
,,Kada biste morali da rokenrolu date drugo ime, mogli biste ga nazvati Čak Beri”, priznao je Lenon jednom.
Beri je pokazao da je novu muziku moguće praviti sa smislom za humor koji neće kompromitovati njen kredibilitet. Saosjećao je sa izrabljivanim mladim čovekom kome ljeto izmiče u monotoniji bezveznog posla – ,,Workin’ at the filling station, too many tasks / Wipe the windows, check the tyres / Check the oil, a dollar gas” – i sa mladim ljubavnicima dok se maze u stilu pedesetih: “The night was young and the moon was gold / So we both decided to take a stroll / Can you imagine the way I felt / I couldn't unfasten her safety belt.”
Premda je već dobrano zagazio u kasne dvadesete kada je snimio ,,Maybellene”, prvi hit, 1955. godine, imao je dara da zvuči mlado.
A bio je, ko i svaki pravi rokenrol momak, valjda, buntovnik par ekselans. Uhapšen je 1961, pod ozloglašenim ,,Menovim zakonom” jer je vozio 14-godišnju Indijanku preko državne granice. Iako je tvrdio da je doveo Dženis Norin Eskalanti u Misuri sa namjerom da je zaposli u jednom od svojih klubova, uhapšen je ponovo posle drugog suđenja i proveo je skoro dvije godine u zatvoru. Isprva se činilo da je riječ o onoj staroj, podmukloj diskriminaciji, istoj onoj što je dovela do brutalnog gonjenja Džeri Li Luisa za nešto sasvim normalno u ruralnoj Luzijani (ženidba trinaestogodišnjom djevojčicom), ali Beri je onda, 1990. godine, platio više od tri miliona dolara kada ga je grupa žena optužila da je u ženski toalet svog restorana u Mizuriju ugradio video kamere. Kao i Polanskog, to ga je vječito pratilo.
I, iako je iz zatvora izašao ogorčen, bio je vrlo dobro svjestan da je rokenrol njegov život: u taj rokenrol prvi je utisnuo sirovi ritam i bluz, gitarske rifove obojio kantrijem, a ti vedri, hedonistički narativi koje je ispredao bili su manifest skrivenog prkosa.
U ,,Sweet Little Sixteen”, ,,You Can't Catch Me” i drugim pesmama, Beri je utjelovio rok kao muziku ispunjenih adolecsentskih čežnji i dobrih vremena (čak i sa policajcima za petama). U ,,Promised Land”, ,,Too Much Monkey Business” i ,,Brown Eyed Handsome Man” slavio je u satiričnom maniru američki oportunizam i klasne tenzije.
Muzika je bila živahni glasni amalgam kantrija i bluza. Više od šezdeset godina kasnije, još uvijek zvuči bezbrižno i drsko. Beri je svaku riječ artikulisao čisto, sa takvom preciznom dikcijom, bez ikakvog akcenta da para uho, čineći često da publika isprva pomisli da je bijele puti. Tinejdžeri za to, u svakom slučaju, nijesu marili; čuli su rokera spremnog da se uhvati ukoštac sa čitavim svijetom.
Možda je Karl Sagan, onaj fizičar čije je rođendansko pismo Beriju postalo viralno, bio u pravu kada je rekao da ljudi pretjeruju kada kažu da će muzika Čaka Berija živjeti vječno.
Ali eto je tamo, ploča sa pjesmom ,,Johnny B. Goode”, na svom međuzvjezdanom putovanju, zajedno sa kompozicijama Baha, Betovena i Stravinskog još od 1977. godine prikačena za Nasinu letelicu Vojadžer čeka da ponovo bude otkrivena. A trajaće tako bar još milijardu godina. Ako ne i duže.
Izvor: nedeljnik.rs