12.03.2017. u 7:15
Poznato lice sa malih ekrana, a sada urednik filmskog i serijskog programa na Javnom servisu Crne Gore i umjetnički direktor UnderhillFesta, festivala dugometražnih dokumentarnih filmova Vuk Perović ovonedjeljni je gost naše rubrike ,,U ogledalu”. Vuk je već jedanaest godina u srećnom braku sa Gocom sa kojom odgaja troipogodišnjeg sina Jovana. U razgovoru za MNE magazin otkriva koje putovanje pamti, zašto bi, da može, oživio poznatog režisera Alfreda Hičkoka, te koje putovanje pamti.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Asocijacije kada je taj period života u pitanju su brojne. Na lipu koja i dalje raste ispred balkona stana u kojem sam odrastao. Na Nikšić, na park, na fudbal, na mnogo fudbala. Na zimu, na skijanje. Na porodična putovanja. Na Herceg Novi, na more, na plivanje. Na stripove, na mnogo stripova. Na značke, na zastavice, na stare, poništene karte za bioskop, limenke, na sakupljanje svega i svačega. Na biskop, i jedan i drugi.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Ne sjećam se prvog zarađenog honorara. Moja novinarska karijera je krenula u vrijeme kada se honorari nijesu baš redovno isplaćivali. Tako da više nijesam siguran za šta su došle prve pare jer sam odmah radio na više frontova. Potrošile su se vrlo lako. Nijesu to bile neke pare. Za novinarske honore, nijesu ni danas.
Na čemu insistirate u poslu?
– Čini mi se na fer odnosu prema istom tom poslu. Ostalo sve može da se dovede na mjesto. Ili ne može. Tada je najlakše.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Te liste su uvijek drugačije, ali evo da probam. Džonatan Frencen ,,Purity”, Erland Lu ,,Kraj nama poznatog svijeta”, Ante Tomić ,,Čudo u Poskokovoj Dragi”, Bekim Sejranović ,,Nigdje, niotkuda”, Nil Gejmen ,,Američki bogovi”, Zejdi Smit “O ljepoti”, Ijan Mekjuan ,,Istrajna ljubav”… ,,Elle” Pola Ferhofena, ,,Nerudu” Pabla Larina, ,,Fantastičnu ženu” Sebastiana Leila, ,,Tonija Erdmana” Maren Ade, ,,Greben spasa” Mela Gibsona, dokumentarce ,,Požar na moru” Đanfranka Rosija i ,,Ispod sunca” Vitalija Manskog… I sada izgleda nema prostora za serije.
Koje jelo najviše volite?
– Kad sam već prinuđen da izaberem, onda neka moj izbor budu kolači. Što čokoladniji. Mada, iskreno govoreći, volim mnogo toga da jedem.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Otvorenost i povjerenje.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Alfreda Hičkoka. Pitao bih ga nešto.
Putovanje koje pamtite?
– Pamtim sva putovanja. Naš porodični odlazak na Brač svake godine što već prelazi u tradiciju i pomalo već nervira naše prijatelje. Šta da radimo kada je Gogi, Jovanu i meni tamo sjajno. Onda i fenomenalni Vis. Nestvarno ostrvo. Berlin, Kan i Veneciju koje sam upoznao kroz velike filmske festivale. Zanimljivo je da tamo nikada nijesam bio, a da nijesam radio. Ali je to nevjerovatno iskustvo. Moram i to negdje da probam. Rim, Istanbul, Milano…
Pjesma Vašeg života je?
– Može soundtrack? I to samo Vol. 1. Under the bridge – Red Hot Chili Peppers, Beautiful Girl – INXS, Wish you were here – Pink Floyd, I bet you look good on a dancefloor – Arctic Monkeys, Easy like Sunday morning – Faith No More, Reptilia – The Strokes, Heroes – David Bowie, Vitamin C – Can, Wishing on a star – Paul Weller, Lonely Boy – El Camino, Sour Times – Portishead, Unfinished Sympathy – Massive Attack, Here Comes Your Man – Pixies… Odrastao sam na listama, pa teško biram samo jednu stvar.
I.M.
Foto: Privatna arhiva