Sva raznolikost i ljepota Balkana slili su se sinoć u KIC ,,Budo Tomović“ u Podgorici.
Bilja Krstić i ansambl ,,Bistrik“ dočekani su i pozdravljeni aplauzom. Publika je uživala, pjevala, aplaudirala i na kraju ustala i ovacijama ispratila ove izuzetne umjetnike. U dva sata stale su najljepše ljubavne pjesme iz Srbije, Crne Gore, Makedonije, Vranja, sa Kosova.
Bio je to nastup u sklopu 40 godina prisustva na muzičkoj sceni Bilje Krstić i 15 godina njenog rada sa ,,Bistrikom”.
Krstić je na početku kazala da je veoma uzbuđena što nakon deset godina opet pjeva pred publikom u KIC-u, ali da nema tremu.
Stigle su i prve pohvale nakon što je sa njom otpjevala ,,Jovano, Jovanke“.
– Ne znaju samo Makedonci da pjevaju. Prije nekoliko dana bili smo tamo i zaista su divno pjevali sve makedonske pjesme. Ali i vi ste večeras briljirali – kazala je Krstić.
Nije to bio ni posljednji put te večeri da je publika pokazala svoje glasovne mogućnosti. Pjevalo se ,,Puče puška“, ,,Čaje šukarije“, za koju je Krstić rekla da je prva pjesma koju je otac naučio, i druge.
Pričala je publici i o tome kako su na Baliju gdje je nastupala i držala radionicu Indonežani savršeno otpjevali ,,Oj Moravo moje selo ravno“, a prisjetila se i anegdote iz Nikšića.
– Kažem ja: ,,A sada, jedna vaša pjesma.“ Kad iz publike ustaje žena i kaže: ,,Ma, stani Biljana, đe ćeš. Kako to naše i vaše. Sve je to naše – podijelila je sjećanja Krstić i zapjevala pjesmu ,,Sitna knjiga na žalosti“ njenog velikog uzora Ksenije Cicvarić.
KIC je odzvanjao divnim zvucima muzičara Dragomira Stanojevića (klavijature), Nenada Josifilovića (violina), Nenada Božića (gitara, tambura), Maje Klisinski i Ruže Rudić (perkusije), glasovima Bilje Krstić, Nevenke Radonić i Nataše Mihaljinac (prateći vokali), dok je basista Bata Božanić dobio aplauz za autorsku numeru ,,Pletenica“.
Krstić je na bis za kraj publici poklonila pjesmu ,,Dimitrijo sine Mitre“.
– Laku noć, Podgorice! I nemojte da čekamo deset godina da se opet družimo – poručila je Krstić.