MAGAZIN SLAJDER
VLADAN ĐURĐEVIĆ U OGLEDALU: Slike odrastanja su mi neke od najljepših koje pamtim
Današnji gost rubrike MNE magazina ,,U ogledalu” Vladan Vlajko Đurđević basista je grupe ,,Neverne bebe” od njenog osnivanja 1993. godine. Sa bratom Milanom prije toga svirao je u sastavima ,,Frenky” i ,,Nova zemlja”. U prvom bendu bio je pjevač, od 1978. godine počinje da svira bas u sastavu ,,Meteori”, a po izlasku iz JNA (1984. godine) upisao je žurnalistiku na FPN-u, nešto kasnije i klasičnu istoriju na Filozofskom fakultetu.
Poslije više od četiri i po godine od posljednjeg izdanja ,,Praštam” u prodaji se pojavio dugo čekani CD ,,Neverne bebe VII”, tj. ,,Priča o nama” u izdanju PGP RTS-a. Album sadrži 13 pjesama. Objavljen je u standardnom CD izdanju i Limited Edition, bogato stilizovanim, na čak 36 strana. Može se poručiti preko PGP-a ili Facebook stranice ,,Nevernih beba”.
Ovo je priča o njemu i ,,Nevernim bebama”.
VLADAN SA BRATOM MILANOM: ,,Sam početak, Valjevo, naša soba 1979. godina”, kaže nam
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Na najljepše i najbezbrižnije životno doba, na sve ono lijepo o čemu sada mogu da sanjam. Moje djetinjstvo proveo sam u Valjevu, u dijelu grada koji se zove Gradac, po istoimenoj rijeci. Slike odrastanja su mi i dan danas neke od najljepših koje pamtim.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Sjećam se, bio je to moj prvi bend ,,Meteori”, 1979. godina u pitanju. Počeli smo da sviramo na igrankama u tadašnjem Domu omladine i svaki zarađeni dinar trošio sam na kupovinu omiljenih ploča iz toga perioda. Znam da sam noćima pravio planove koju ću prije kupiti i taj dan kada nam bude uplata bio je jedan od najbitnijih i najsrećnijih. Pouzdano znam da takav osjećaj nisam imao više nikada, jednostavno – neponovljiv je.
Sa snimanja spota ,,Sudnji dan”, oktobar 2012. godine
Na čemu insistirate u poslu?
– Na profesionalnosti, prije svega. ,,Neverne bebe” su ozbiljan bend koji se muzikom bavi ne iz hobija već kao načinom života koji smo Milan i ja utabali davnih godina. Etablirali smo svoj status jako davno i uvijek se trudim i cilj mi je da ga iznova opravdamo kao i da konstantno podižemo ljestvicu napretka.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Uvijek Ivo Andrić i Meša Selimović, birajte sami – ,,Na Drini ćuprija” ili ,,Tvrđava”. Što se filma tiče, naklonjen sam starijim i uvijek imam dilemu ,,Kum 1” ili ,,Kum 2”.
Koje jelo najviše volite?
– Tu nemam dilemu, mlada jagnjetina ispod sača je moj izbor broj 1.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Teško pitanje jer se uvijek svodi na to da je svako od nas doživljava ili proživljava drugačije. Ipak, ako bih nešto izdvojio onda je to svakako emocija koja prerasta u zaljubljenost, svakako i strast. Kada se sve to spoji eto vam prave ljubavi.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Iako je moja i Milanova majka bila profesor klavira i prva nam usadila te gene za muziku nisam baš neki naročiti fan klasike. Međutim, odgovor na ovo pitanje je upravo vezan za klasiku. W. Amadeus Mocart je prvi čovjek koga bih oživio jer je njegovo stvaralaštvo, tj. čitav opus ili djelo nešto što je riječima teško objasniti. A pogotovo što za života nije dosegao da ljudi shvate šta je i ko zapravo. Jedan, jedinstven i, po meni, najveći umjetnik ikada.
Italija, Montekatini, septembar 2015. godine
Putovanje koje pamtite?
– Bez ikakve dileme – put u Afriku, tačnije Keniju, kada sam sa ,,Nevernim bebama” svirao na dočeku Milenijumske Nove godine.
Pjesma Vašeg života je?
– Ni tu nemam nikakvu dilemu – ,,Pink Floyd” i sjajna numera ,,High hopes”.
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva
