MAGAZIN SLAJDER
IVAN VUKČEVIĆ U OGLEDALU: Vjerujem u Petra Pana
Foto: Mirko Savović
Direktor za marketing, komunikacije i program Prve TV Crna Gora Ivan Vukčević današnji je gost rubrike MNE magazina ,,U ogledalu”.
Rođen je u Podgorici, gdje je i diplomirao novinarstvo na Fakultetu političkih nauka i magistrirao komunikologiju i odnose sa javnošću. Već u srednjoj školi radio je na lokalnim radio stanicama i u dnevnoj štampi, bio saradnik u KIC-u „Budo Tomović“, u kancelariji za produkciju i muzički program. Početkom 2008. godine postaje najmlađi član menadžmenta medijske kuće Pro TV i Pro FM, usavršavajući vještine i znanje o elektronskim medijima, radiju i televiziji kroz obuku u Bukureštu, u međunarodnoj medijskoj kompaniji Media Pro, koja je dio CME grupacije.
Njegovo ime vezivalo se za uspješnu organizaciju „Underhill Fest“-a, „After Beach Parties“-a, „Demofest Banjaluke“, „Bijeg na snijeg“, kao i premijerne koncerte u Podgorici popularnih ex-Yu bendova, izložbu Salvadora Dalija, te uvođenje novih standarda u vođenju muzičke radio-stanice, kakva je u periodu od 2008. do 2011. bila Pro FM.
U Prvoj TV Crna Gora je pet godina.
Za MNE magazine dijeli uspomene na djetinjstvo i prvi zarađeni honorar, omiljeno putovanje, jelo, knjigu i film, govori o poslu i ljubavi, dok kao pjesme svog života navodi ,,Fly me to the Moon”, ,,Absolute Beginners”, ,,Running” i ,,Peter Pan RIP”.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Djetinjstvo pamtim po učiteljici Zorici Šiljak, Osnovnoj školi ,,Sutjeska’’, prvom računaru Pentium II, video kasetama iz videoteke ,,Dream’’, CD shopu ,,Mozart’’, ljetnjim raspustima na Kučkim Koritima. Mnogo je uspomena, nekih se sjećam kristalno jasno, neke su ostale zaboravljene, a nekih se sjećam kroz maglu. Danas kad pogledam neke fotografije, iznenadim se koliko nam se i grad promijenio. Najviše sam volio da skupljam video i muzičke kasete i još uvijek čuvam zavidnu kolekciju. Najmanje pamtim časove istorije i hemije u osnovnoj školi, nekako smo svi imali traume i pritisak od strane nastavnika, ocjene su se drugačije ,,zarađivale” nego danas.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Moj, uslovno rečeno, radni vijek je počeo još u srednjoj školi, što od volonterskog rada, što od aktivnosti u pojedinim organizacijama, radio stanicama, amaterskim pozorištima. Ono čega se rado sjećam je moj prvi ozbiljni angažman u ljeto 2005. godine u KIC-u Budo Tomović u kancelariji za muzički program i produkciju kod Maje Popović i Ljuba Kaličanina. Tada sam mislio da imam najljepši posao na svijetu, bio sam saradnik muzičkog urednika i izvršnog producenta manifestacije ,,Podgoričko kulturno ljeto”, a vjerujem da svi pamtimo koliko su tada pomenute manifestacije bile bogate dešavanjima, predstavama, izložbama i koncertima. Kasnije je došao i DEUS i mnogi drugi festivali. Ne mogu s tačnošću da tvrdim kako sam potrošio novac koji sam zaradio, ali se sjećam izlaska sa društvom u klubu ,,Boćara”.
Na čemu insistirate u poslu?
– Isključivo na marljivom radu, profesionalizmu i brzini. Naravno da svako ko radi treba da cijeni svoj proizvod i svoju kompaniju za koju radi ili predstavlja. Mi smo u Televiziji navikli da radimo sa ,,vremenom” i kompletan tim je vrlo ažuran, tačan i precizan jer se vrijeme ne može zaustaviti niti vratiti. Uživam u svom poslu jer sam okružen saradnicima koji sjajno znaju svoju oblast kojom se bave i uspjesi ne mogu da izostanu. Takođe, uvijek ću insistirati na znanju, kako od kolega tako i od poslovnih partnera.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Trenutno aktuelni film ,,Stado” iza kojeg je stala i naša matična kuća. Sjajna glumačka postava i priča. Film koji je duhovit, angažovan, realan. Svako može pronaći parče istine za sebe u takvom jednom filmu. Čitao sam saopštenje da je film do sad pogledalo više od 200.000 ljudi, što je regionalno po meni simboličan broj. Ovakve priče treba da dopru do milionske publike. Svakako film će nastaviti da živi kroz program Prve u Srbiji i Crnoj Gori.
Koje jelo najviše volite?
– Nemam generalno omiljeno jelo. Ali sam ljubitelj raznih vrsta paste, soseva, a generalno volim skoro sve vrste mesa. Volim hranu koja je neobična, koja miriše na začine, pikantne zanimljive soseve, prelive. Podgorica je daleko od gastro ponude kakvu možemo naći na primjer, u Beogradu ali ima nekoliko restorana koji nude baš ono što volim. Ne volim tzv. teška jela, tu sam izbirljiv. Sve vrste salata u kojima ima rukole i mocarele bih mogao da jedem non-stop.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Za pravu ljubav je najbitnija dvosmjerna komunikacija. Pored komunikacije i razumijevanja često zahtijeva puno odricanja, jer iako težimo da nađemo sebi srodnu osobu, desi se da budemo maksimalno suprotni. Često miješamo zaljubljenost i ljubav, i tu se gubimo. Ne volim posesivnost i ljubomoru.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Dejvida Bouvija. Imao sam priliku da upoznam mnoge muzičare, i uvijek sam želio da provedem barem pet minuta sa njim. Bouvi je bio prisutan tokom mog odrastanja, kupovali su se ,,piratski” diskovi sa njegovom muzikom. Nije mi se ostvarila želja da ga čujem uživo, uvijek sam mislio biće prilike iz godine u godinu sam čekao neki koncert koji mogu da vidim. Ostavio je neobrisiv trag na naše živote i umjetnost.
Putovanje koje pamtite?
– Svako novo putovanje mi donosi divna iskustva, jer ne postoji nijedna zemlja, niti jedan grad koji ne nosi neku novu energiju. Volim puno Evropu i gradove poput Berlina, Pariza, Beča, Rima. Neobično iskustvo sam imao pri prvom susretu sa Amerikom, jer srce američkih gradova poput Čikaga je nešto što sam gledao samo u filmovima, i te ,,betonske džungle” su stvarno posebni vizuelni događaj. Volim Istanbul, to je nešto sasvim drugačije od Evrope i sve gradove koji izlaze na more. Posebnu vezu osjećam za morskim gradovima, gdje god da su.
Pjesma Vašeg života je?
– Puno je pjesama koje mi znače i koje me opisuju. Od ,,Fly me to the Moon” u svim verzijama (valjda otrkiva moju romantičnu stranu), do ,,Absolute Beginners” Bouvija koja me opisuje kao apsolutnog početnika jer još uvijek se osjećam kao da sam u ranim dvadesetim, preko Jessie Ware ,,Running” kada se odamo u bjekstvo od nekog ili nečeg, do Kula Shaker ,,Peter Pan RIP” jer vjerujem u Petra Pana. Za koju god se odlučite da objavite, nećete pogriješiti.
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva
