MAGAZIN SLAJDER
ŽANA GARDAŠEVIĆ-BULATOVIĆ U OGLEDALU: Oživjela bih bezbrižnost Titovog vremena
Prvakinja ansambla Crnogorskog narodnog pozorišta Žana Gardašević – Bulatović rođena je u Podgorici. Na Cetinju je završila Fakultet dramskih umjetnosti, odsjek Gluma u klasi prof. Bora Stjepanovića, a na Univerzitetu umetnosti u Beogradu na smjeru Kulturna politika i menadžment, 2012. godine uspješno je završila akademske master studije.
Bila je i član KUD ,,Mirko Srzentić” gdje je dobila odličnu osnovu za bavljenje glumom. Početak 2107. godine Žana je provela u krugu nabližih i u razgovoru za MNE magazin otkriva neke intimne detalje vezane za djetinjstvo, prijatelje, porodicu, kako je i na šta potrošila novac od prvog honorara ali i zašto bi, da može, oživjela bivšeg predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita.
Na šta vas asocira djetinjstvo?
– Miris prirode, miris jutarnje rose, bolovi u nogama na kraju dana od trčanja i igre, društvena igra Monopol, organizacija priredbi sa društvom oko zgrade, improvizovano snimanje radio i tv emisija u kućnoj varijanti, veliko društvo i stalna putovanja asociraju me na djetinjstvo.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Prvi honorar sam zaradila pred kraj prve godine studiranja kad sam radila muzički film za pijanistu Ratimira Martinovića u produkciji RTCG-a i RTNS. Kompletan iznos sam podijelila sa porodicom, na ravne časti.
Na čemu insistirate u poslu?
– U poslu insistiram na posvećenosti i tačnosti, na fer pleju.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Više njih bi preporučila, ali eto, izdvojiću filmove ,,Paradise suite” i ,,Mon Roi”, seriju ,,The young papa”, knjiga – nepravedno zapostavljena poezija ,,Sebedarje”- Don Branko Sbutega i ,,Tvoje nježne godine” – Arsen Dedić.
Koje jelo najviše volite?
– Tople sendviče mog supruga.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Prava ljubav (na koga god se odnosila, na partnera, dijete, prijatelja, posao, …) za mene znači bezrezervnost u davanju.
Kog umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Oživjela bih Tita. Da li je to bila stvarnost ili iluzija ali stvaranje i održavanje jedinstva koje je bilo u to vrijeme je ravno zadivljujuće dobroj umjetnosti. Možda je to samo moj utisak koji nosim iz djetinjstva pa bih u stvari oživjela onu bezbrižnost koju sam tada osjećala.
Putovanje koje pamtite?
– Podgorica-Sicilija autom je avantura koja se ne zaboravlja. Nije za ne pomenuti po mjesec dana boravka u Brazilu i Njujorku.
Pjesma Vašeg života je?
– Konkretnu pjesmu ne bih mogla izdvojiti ali muzika poput one od Andrea Bocelli-a, našeg Šobića i fado muzičarke Marize me inspirišu.
I.M.
Foto: Privatna arhiva
