DRUŠTVO SLAJDER
BAR: Kako je iz ledom okovane kuće spašen vajar Mijo Mijušković
Mijo Mijušković sa vodnikom Gorčinom Slovićem
Led i mraz, nestanak električne energije je brojnim barskim familijama donio puno patnje. Nije pretjerano reći da su se neki praktično smrzavali. Opštinske službe su, kažu u okviru svojih mogućnosti, uradili koliko su mogli.
Priča o golgoti poznatog crnogorskog vajara 84-godišnjeg Mija Mijuškovića okončana je uspješno. Na sreću već nekoliko dana on je u toplom domu novinara i publiciste Pera Radovića koji svog prijatelja nije ostavio na cjedilu.
I zbog toga cijela ova priča ima drukčiji tok. Ona je oda prijateljstvu i ljudskoj dobroti…
Naselje iznad Sutomora, prepoznatljivo po vjetrovima velike snage, ali ovaj posljednji prevazišao je, čini se, sve dosadašnje jer je od početka nevremena ostalo i bez struje. Mija je nevrijeme zateklo potpuno samog. Njegova supruga Olja je baš tih dana otputovala u Beograd i kako mi je rekao ne zna šta mu je bilo teže: led oko njega ili vijest da je Olja ostala u u snježnom smetu. Telofon se ugasio pa je njihova komunikacija bila nemoguća.
A Mijova priča imala je istinske horor naznake. Spasa niotkuda, a zima sve jača. Pero Radović nije oklijevao i učinio je sve da izbavi prijatelja iz njegove ledom okovane kuće u naselju Suvi potok u Sutomoru, mada je do kuće Mijuškovića bilo gotovo nemoguće doći što zbog leda, a što orkanskog vjetra koji je nosio sve pred sobom. Niko, čak ni njihovi prijatelji se nisu usuđivali da krenu.
-Nisam, naravno, ni pomislio da Mija prepustim ledu ,mraku i samoći. Tim prije što njegovo zdravstveno stanje nije moglo podnijeti ekstremne situacije. Obratio sam se poznanicima. Ni sam nisam znao , ali mom prijatelju je trebala je pomoć i nisam odustajao-kaže Radović.
Spas je donijelo obraćanje starješini Izviđačkog odreda ,,24 novembar” Miodragu Tanju Masoničiću, poznatom barskom humanisti. On se obratio načelnici Direktorata za vanredne situacije – PJ Bar, mr Peri Pavlici- Dragišić. Ona nije oklijavala da učine sve da do Mijuškovća dođu. Evakuacija poznatog crnogorskog vajara Mija Mijuškovića je trajala je iše od sata. Akciju su izveli pripadnici Mornarice Vojske CG i Izviđačkog odreda ,,24. novembar” iz Bara.
Uz dobru volju i visoku profesionalnost i već osvjedočenu humanost izviđača sve je postalo izvjesnije. Mada ,kaže Pero ,zaista sve to nije bilo ni jednostavno ni bezbjedno za našu ekipu. Led je okovao Sutomore, tako da je put do Mijove kuće bio zaleđen i prilaz moguć samo spacijalizovanim vozilom. Njime je upravljao stariji poručnik Gorčin Slović.
I zaista, nije bilo ni lako ni jednostavno ni bezbjedno poći po ovakvom nevremenu do kraja Suvog potoka. Pa i nije prejaka riječ da je našeg poznatog vajara spasila ljubav ljudi koji ga vole i poštuju. A da tada nije ništa nemoguće pokazala je i ova sutomorska priča. Na žalost neobična jer prijateljstvo i vjera u ljude sve češće ,,bježe” i iz naših života.
Ovih dana više ljudi smo spasili ii evakuisali sa raznih lokacija na barskoj teritoriji , sve akcije su jednako važne i čine nas srećnim, ali ova se izdvaja po onoj ( na žalost) pomalo zaboravljenoj priči što znači biti čovjek i biti prijatelj. Mijo Mijušković je sjajan čovjek,veliki umjetnik, dobitnik Trinaestojulske nagrade i brojnih drugi prestižnih jugoslovenskih nagrada.
Sada siguran u toplom domu Pera Radovića rekao mi je ,,u svom stilu”: Eto, prošao sam snjegove i na Durmitoru i Krnovu,kada sam sa prijateljem snimao film, ali sutomorskom ledu i oluji nisam mogao ništa. Na sreću jesu moji prijatelji.
Nedeljka Cica Pavlović
