8.12.2016. u 16:50
Turska slikarka Betul Burnaz prikazaće večeras u 18 sati, u podgoričkoj galeriji Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore, izložbu radova pod nazivom ,,Segment kruženja’’.
Ovaj događaj organizovao je Institut Yunus Emre koji djeluje i radi u okviru Ambasade Republike Turske u Podgorici.
U Crnoj Gori je, kaže umjetnica za naš portal, prvi put.
Ova izložba,,gostovala” je, dodaje, u 15 gradova poput Beča, Budimpešte, Bukurešta, Istanbula, Ankare, Sakarije, Amsterdama, Berlina, Kelna, Duizburga, Varšave, a nakon Podgorice izlagaće u Tirani i Skoplju.
Završila je master studije na Odsjeku političkih nauka na Univerzitetu u Beču, kao i program certifikovanih kurseva iz Menadžmenta kulture i umjetnosti pri Kultur Konzepte Austria.
Od 1995. godine Burnaz nastavlja edukaciju na polju umjetnosti u Istanbulu, Damasku i Beču, iz slikanja akrilnim i uljanim bojama, ebru umjetnosti, kaligrafije i tradicionalnih ručnih radova. Njeni radovi nalaze se u privatnim kolekcijama u Turskoj i izvan nje. Živi i radi u Istanbulu i Beču.
– Prvi put sam u Crnoj Gori, ali ne i na Balkanu. Bila sam u Sarajevu i Mostaru-kaže Burnaz.
Vaša umjetnost je spoj savršenog i nesavršenog. Kažete da je Vaše slikarstvo djelić nade, molitva?
– Mi Boga doživljavamo kao savršenstvo. Tako ga i nazivamo. I mi Boga nazivamo Alah. Ono što ja radim jeste da, kao čovjek koji nije savršen, pokušavam da predstavim, izrazim u svojim radovima Alaha koji je savršen.
Živite na relaciji Istanbul-Beč. Kakvu Vam inspiraciju pružaju Istanbul kao grad civilizacije, kaligrafije koja je dio Vaših radova, i Beč, kao grad muzike?
– Rodila sam se na Istoku, a obrazovala na Zapadu. Takođe imam i iskustvo iz Damaska. Tamo sam provela godinu. Tako da se vidi u mojim djelima odraz sve ove tri različite civilizacije. Smatram da u mojim radovima pronalazi mjesto i ono što je kultura Istoka i ono što je kultura Zapada.
Kakav je značaj geometrijskih figura u Vašim radovima?
– Ono što pokušavam da uradim u svojim radovima jeste da na podlozi, koja je uglavnom apstraktna, sa nekim konkretnim motivima, kao što ste maločas pomenuli, kvadratima, krugovima i sličnom, predstavim Alahovo ime.
Diplomirali ste Političke nauke. Zašto ste se odlučili ipak za slikarstvo i odakle potiče ljubav prema slikarstvu?
– Ta moja umjetnička ličnost je oduvijek bila u meni, a postoji momenat kada sam se odlučila za Političke nauke. I sami ste svjesni da postoji dosta umjetnika koji su u drugim oblastima, bave se drugim poslovima, ali, u suštini su umjetnici. Postoji više razloga zbog kojih sam se opredijelila da učim Političke nauke. Upravo što sam učila na fakultetu, ono što se nalazi u pozadini mojih djela jeste moj pokušaj da prikažem što se dešava u političkom svijetu – razdvajanje ljudi, podjele, neprijateljstva, pokušaji da se zavade različite kulture, različite religije, ratovi i upravo spoznajući sve to lakše nam je da se odupremo svemu tome.
Nazivaju Vas pionirkom apstraktnog slikarstva u Turskoj. Kako je biti apstraktna slikarka u Turskoj?
– Tačno je da se ja veoma interesujem za apstraktnu umjetnost i težnja za tim je od mojih početnih radova. A što se tiče toga kako je biti apstraktna slikarka u Turskoj, ne bih se ja samo vezala za tu zemlju. U cijelom svijetu situacija je ista. Veoma je teško baviti se apstrakcijom, velika je konkurencija. Upravo zbog te velike konkurencije, osjeća se pritisak i teško je pronaći način da se umjetnik izrazi.
A biti uspješna žena u Turskoj u današnje vrijeme?
– Teško pitanje. Pojam uspjeha je relevantan pojam. Suština je kako mi vidimo i kako doživljavamo svoj uspjeh. Šta je to zapravo uspjeh? Ono što se u današnje vrijeme podrazumijeva pod uspjehom, to je da ste prisutni svuda, da imate veoma izgrađenu karijeru, ali mislim da to ne treba tako tumačiti. Uspjeh u suštini nije to. Uspjeh se dešava u okviru našeg unutrašnjeg svijeta. Uspjeh je kada pomažemo drugima. Vrlo držim do toga, do toga mi je stalo i to je ono što zapravo smatram uspjehom.
Bojana Radonjić
Foto: B. Šekularac