Od dječaka s velikim sportskim snovima do kapitena Budućnost Volija put nije bio lak, ali Nikola Tanasković nikada nije odustao od košarke. Tog decembra 2023. u Podgoricu je stigao kao još jedan novi igrač, ali su ga rad, red, disciplina i skromnost učinili miljenikom navijača.
Kolika je čast biti kapiten, kojim savjetom se u karijeri vodi, te da li će i sljedeće sezone ostati u Podgorici, samo su neke od tema o kojima je Tanasković govorio u intervjuu za portal MNE magazin.
Ponosan na svoju ulogu
Mtel dvorana “Morača”, dom košarkaša Budućnost Volija za Nikolu znači mnogo, kako je kazao prva asocijacija su motivacija, energija i borba.
– Pogotovo kada je puna, nadam se da će biti u plej-ofu. Mnogo je lijepo ovdje igrati, a posebno pobijediti – priča Tanasković.
Huk sa tribina, kapitenu “plavih” tokom utakmice izaziva poseban osjećaj.
– Publika nas nosi, naročito kada igramo protiv timova koji su favoriti na papiru. Prelijep je osjećaj, kao npr. prošle godine kada su se ovdje dešavala čuda – prisjetio se.
Od početka je imao podršku, ali je vremenom postao miljenik navijača. Sada je tradicija nakon utakmice da se čuje skandiranje “Tane kapiten”.
– Došao sam prije dvije i po godine kao pojačanje, prije toga igrali smo neke međusobne utakmice sa Budućnosti u ABA ligi. Nisam znao ništa o ovoj energiji ovdje kada navijači pružaju podršku. Vremenom je postalo stvarno prelijepo. Ponosan sam na prošlu sezonu. I na ove momke sam ponosan koji se bore, imali smo padove i uspone, ali nadam se da će se u plej-ofu ispraviti greške – poručuje.
Tanasković nije očekivao da će mu biti dodijeljena titula kapitena ove sezone.
– Bila mi je velika čast. Prisjetio sam se nekih trenutaka, nikada nigdje nisam bio kapiten, trebalo je i meni vremena da se naviknem. Jako sam ponosan na to – kazao je.
Na pitanje kako ga je Podgorica izgradila kao ličnost, Tanasković je odgovorio:
– Teško pitanje… Meni je ovdje stvarno lijepo, adaptirao sam se na ovu sredinu, stvarno uživam.
Nikada nije odustao
Od Smederevske Palanke do uloge kapitena u Podgorici put nije bio lak.
– Bilo je teško, još dok sam bio mali selili smo se u Beograd, da počnem u mlađim kategorijama Partizana. Moji su se odricali mnogo zbog ovoga, bilo je loših i lijepih momenata, ali roditelji i familija su ponosni na sve što sam postigao. To mi je dodatna motivacija, jer znam odakle sam potekao, šta smo sve prošli i gdje sam trenutno – ispričao je Tanasković.
Uprkos nekim teškim momentima, nikada nije pomišljao da odustane od košarke.
– Uvijek je nakon lošeg dolazio neki lijepi period koji te gura naprijed. Bilo je momenata kada sam se osjećao loše, ali povrede i nepravda su sastavni dio sporta. Na kraju, rad i trud isplivaju na vidjelo – smatra.
Mnogo savjeta je u karijeri dobio, ali neke posebno pamti.
– Kada sam stigao u prvi tim Partizana najviše savjeta mi je davao Novica, doduše kasnije je došao, ali je on taj koji je najviše uticao na mene, kada uradim nešto loše da me izgrdi, ali i da me pohvali kada treba. Tu su i brojni treneri, kondicioni treneri, fizioterapeuti, kolege, prijatelji, mnogo je bilo savjeta. Red, rad, disciplina, uvijek se isplati na kraju, to je savjet koji sam pokupio od Duška Vujoševića – prisjetio se.
Tanasković je, kako kaže, imao čast da barem kratko sarađuje sa Vujoševićem.
– Bilo nam je teško, trenirali smo mnogo, ali u ta dva mjeseca sam najviše uspio da se adaptiram na seniorsku košarku, jer tada, nekoliko nas juniora prešlo je u prvi tim – priča on.
Skromnost kao vrlina
Odnos Nikole prema djeci koja u njemu danas vide idola je za svaku pohvalu, uvijek im odgovori strpljenjem uz osmijeh, jer kako kaže, podsjećaju ga na njega u tim godinama.
– I ja sam kao mali stajao na tribinama i molio nekoga da se slika sa mnom. Uvijek treba ispoštovati i pola sata ako treba, jer to njima znači. Lijepo je da su djeci sportisti idoli, da gledaju, prate i treniraju – poručuje.
Kapiten Budućnost Volija imao bi sada jasnu poruku za maloga sebe sa početka karijere.
– Hvala Bogu što nije odustao.
Skromnost je vrlina Tanaskovića kao igrača, nikada na terenu ne stavlja individualne ciljeve ispred timskih, to je jednom prilikom potvrdio i trener Žakelj.
– Svako ko igra košarku ima želju da se dokaže, ali u određenim situacijama nekom saigraču je dan, ide mu bolje. Npr. Fleč se vratio poslije povrede, krenuo ga je šut, naravno da ćemo svi igrati za njega. U velikim utakmicama, najveći doprinos treba da se da u odbrani, želji, borbi, ako krene kako treba, naravno da će to da se pokaže na kraju. Uvijek je tim na prvom mjestu, vjerujem da je svim momcima tako – smatra.
U isto vrijeme je stigao u Budućnost Voli kada i trener Žakelj, koji mu je dosta pomogao da se adaptira.
– Čovjek koji se dosta trudi. Svakog dana je u hali od osam sati, sprema treninge, analizu protivnika. Rad sa njim je fenomenalan, dosta je doprinio u ove dvije i po godine – poručio je.
Hemije u timu ne fali
Prošle sezone tim je bio prepoznatljiv po zajedništvu, Tanasković bi volio da su bivši saigrači i dalje tu.
– Mislim da bi se sa igračima koji su sada ovdje lako skontali, prilagodili, i da bi bili još bolji. Hemije ni ove godine ne fali, svi se druže i bore jedni za drugi. I prošle godine je bila neka čarka na terenu, ko je u pravu ko nije, ali to je sve da bi bili bolji, niko nema lošu namjeru. Prethodne sezone smo uhvatili zamajac od februara, pa do kraja, ove godine se desilo to sa Evrokupom… – kazao je.
Tanasković smatra da Budućnost Voli i ove sezone ima svoje šanse kada je titula u pitanju.
– Jako kvalitetan smo tim. Ne znam zašto bi nas neko otpisao, svakako prvi stepenik je Kluž, pa onda ako bude Dubai… Idemo korak po korak, takav pristup je bio i prošle godine i stigli smo do finala i mogli smo da osvojimo. Nadam se da će tako biti i ove godine – poručuje.
Poziv u reprezentaciju, ostvarenje sna
Odlične partije u klubu nagrađene su pozivom za nacionalni tim Srbije, Tanasković ima samo riječi hvale za saradnju sa selektorom Dušanom Alimpijevićem.
– Svakom igraču, posebno sa naših prostora je cilj da igra za reprezentaciju i bori se za svoju zemlju, prije svega to je velika čast, kao i ponos. Fenomenalno sam se osjećao kada sam dobio poziv. Sa Dušanom je bilo super sarađivati. Doživjeli smo ta dva poraza od Turske, bili su kompletni, mi nismo, ali opet nije izgovor, imamo kvalitetnu reprezentaciju koja može da se takmiči sa svima. Svi momci su dali doprinos, što kroz trening, što kroz utakmice, svako dođe da se dokaže, ali i da pobijedi. On je to sve lijepo uklopio, fenomenalno smo izgledali u prvom “prozoru”, vraćali se iz nekih katastrofalnih situacija, jer nismo bili uigrani, dosta nas je bilo novih. Posle je to izgledalo super, i protiv Turske smo imali svojih šansi… Ostaje žal, ali ima još dosta “prozora” – smatra on.
Osim za kvalifikacije, još jedan ostvareni cilj u karijeri bi bio poziv za neko veliko takmičenje.
– Na meni je da se trudim, radim, i da ako se ikada to dogodi, naravno da ću se odazvati, kao i za svaki “prozor”. Korak po korak, ako se desi, super – kaže Tanasković.
Bezuslovnu podršku ima od mlađeg brata Dušana, koji je takođe košarkaš, a i Nikola je njemu najveći vjetar u leđa.
– Dule je dobar čovjek i kvalitetan košarkaš. Uvijek smo skupa kada možemo, da treniramo, radimo. Volio bih da uspije više nego ja… – iskreno je Tanasković poručio bratu.
Spekulacije o odlasku
Dosta se govori o tome da li će Tanasković i sljedeće sezone ostati u Podgorici, ili karijeru nastavlja u Partizanu, kako mnogi navode.
– Ne znam, vidjeću šta će se događati na ljeto, ističe mi ugovor sa Budućnosti. Sada sam ovdje, naravno da ću pružiti maksimum, dok god sam tu, da li je to još mjesec, godina… Ne znam – zaključio je Tanasković.
Nikolina Petrović
Cijeli intervju sa Nikolom Tanaskovićem dostupan na YouTube kanalu MNE magazina