„Cijele godine imam osjećaj da sam koliko toliko sredila svoj život,da znam šta mi treba, šta mi ne prija, naučila sam i da kažem ‘ne’..A onda dođu praznici i odem kući… i kao da se sve to negdje izgubi. Opet pazim šta ću reći, kako će ko reagovati, da li će se neko naljutiti. Uhvatim sebe kako objašnjavam stvari koje inače ne bih objašnjavala i kako prećutim ono što bih rekla. I nije da oni rade nešto posebno drugačije, samo ja tamo opet budem ona stara verzija sebe. I svaki put se pitam kako je moguće da se to tako brzo vrati.“
(zapis sa terapije)
Praznici imaju poseban smisao i nisu samo datum u kalendaru. To je povratak porodici, vrijeme bliskosti, odmora, topline i zajedništva. Međutim to je i period kada porodica, često nesvjesno, ponovo oživljava svoje obrasce. Starije generacije nose svoja očekivanja, djeca prepoznaju neizrečena pravila, a odrasli pokušavaju uskladiti ono što su danas, sa ulogama koje su naslijedili. Sistem koji tokom godine biva fleksibilan, u ovim trenucima često postaje rigidniji i vrati svakoga u ulogu koja je davno formirana.
Praznici imaju moć da aktiiviraju transgeneracijske obrasce, koji pokazuju da porodične lojalnosti i uloge ne nestaju s vremenom, i čekaju priliku da se ponovo pojave.
Praznični rituali, zajednički ručak i okupljanje znaju biti okidači za zauzimanje već poznatih uloga „spasioca“, „kritičara“ , „žrtve“.. Uloge koje su tokom godine bile latentne, sad postaju vidljivije i mogu izazvati napetost.
U svakodnevnom životu, izvan porodice porijekla, razvijamo nove identitete gdje postajemo partneri, roditelji, profesionalci. Međutim, povratkom u porodični sistem, aktiviraju se ranije poznati obrasci, jer sistem „pamti“ našu poziciju u njemu, i nesvjesno i sami ponovo zauzimamo mjesto koje nam je nekad pripadalo. Tako npr. odrasla osoba koja u profesiionalnom kontekstu na poslu ima ulogu da vodi svoj tim, u roditeljskom domu postaje dijete koje se „pravda“, partner koji u bračnom odnosu traži ravnopravnost, može se ponovo naći u ulozi onog koji izbjegava konflikt kada je u porodici porjekla, osoba koja je razvijala jasne granice može primjetiti kako ih u porodičnom okruženju ponovo gubi.
Praznici, iako često izazovni, mogu biti prilika za svjesniji kontakt sa porodicom i sa sobom. Ne da izbjegnemo stare uloge, već da ih prepoznamo i postepeno transformišemo
Bowen je kroz teoriju porodičnih sistema opisao kako emocionalna reaktivnost raste u kontaktu sa porodicom porijekla, posebno u situacijama povećane bliskosti i očekivanja kao što su praznici. Što je diferencijacija selfa niža, to je veća vjerovatnoća da će osoba reagovati iz starih obrazaca, a ne iz sadašnjih kapaciteta.
Praznici pojačavaju upravo te procese. Intenzitet kontakta, simbolika okupljanja, očekivanje harmonije i idealne atmosfere povećavaju emocionalni naboj u sistemu.
Aktiviraju se i porodične mitovi: „Tada moramo biti zajedno“, „Ne svađamo se za praznike“, „Porodica je najvažnija“. Iako ove poruke imaju vrijednost, one mogu stvoriti pritisak da se autentične emocije potisnu zarad održavanja te slike. U takvom kontekstu, neizgovorene tenzije često izlaze kroz sitne konflikte, pasivnu agresiju ili povlačenje.
Strukturalna porodična terapija naglašava da porodice funkcionišu kroz podsisteme i granice. Tokom praznika, te granice se često zamagljuju, uloge se miješaju, hijerarhije se ponovo uspostavljaju, a očekivanja postaju implicitna.
Roditelj i dalje može komunicirati sa odraslim djetetom kao sa malim djetetom. Braća i sestre mogu se vratiti u stare rivalitete. Partneri mogu osjetiti pritisak između svoje primarne porodice i porodice porijekla. Ovaj povratak u stare uloge može biti zbunjujući, ali ujedno i važan signal. On pokazuje gdje sistem još uvijek ima nerazriješene dinamike.
Cilj nije izbjeći ove situacije, već razviti kapacitet da ih prepoznamo. Diferencijacija selfa podrazumijeva sposobnost da ostanemo u kontaktu sa porodicom, a da ne izgubimo kontakt sa sobom. To zapravo znači primjetiti da se aktivirao stari obrazac, da to nije reakcija iz sadašnjeg trenutka i da baš tada može da se izabere drugačije reagovanje.
Promjene u porodičnom sistemu rijetko se dešavaju naglo. One počinju sitnim koracima, drugačijim načinom reagovanja, jasno postavljenom granicom, odustajanjem od potrebe da uvijek budemo u pravu ili da ispunimo sva očekivanja. Važno je razumjeti da kada jedan član sistema počne da mijenja svoje ponašanje, cijeli sistem reaguje. To zasigurno može donijeti nelagodu, pa čak i privremenu destabilizaciju. Ali upravo tu počinje proces reorganizacije.
Praznici, iako često izazovni, mogu biti prilika za svjesniji kontakt sa porodicom i sa sobom. Ne da izbjegnemo stare uloge, već da ih prepoznamo i postepeno transformišemo.
Zrelost se ne ogleda u tome da se udaljimo od porodice, već u tome da u njenom prisustvu ostanemo svoji.
I možda je upravo to najvažniji praznični zadatak, da za istim stolom sjedimo kao isti ljudi, ali sa novim izborima.
Dragana Živković,
Psiholog i savjetnik sistemske porodične psihoterapije
Razvojni centar Integra
Kontakt telefon: 068448900
email: [email protected]