“Volim praznike. Osjećaj zajedništva je posebno izražen u ovom periodu, ne samo kod kuće, već i generalno.Volim, ali mi je i stresno u isto vrijeme. Praznici za mene predstavljaju vrijeme porodičnih okupljanja, čemu se radujem, a u isto vrijeme i strahujem kako će se ta okupljanja odvijati. Kako u isto vrijeme mogu nešto toliko da volim i da se plašim?”
Za veliki broj ljudi, praznici predstavljaju poseban dio godine. Okupljanja, druženja, veselje. Usmjerenost na ono čemu pripadamo i odakle smo potekli. Velika želja za zajedništvom, ali i stah da li će biti sve u skladu sa očekivanjima.
Vrijeme praznika jeste period kada se porodice okupljaju. Za mnoge to može biti izuzetno stresno, dok u isto vrijeme osjećaju uzbuđenje i radost. Medijske pompe, filmovi, savršeni instagram profili dodatno dižu očekivanja kako sve treba da teži savršenstvu i miru. Sve je sređeno, porodične večere protiču u skladnoj atmosferi, svi su nasmijani. A realnost uglavnom ne izgleda tako. Jer porodična okupljanja često predstavljaju prostor intezivnog kontakta, kako sa drugima tako i sa samim sobom.
U tom sudaru savršenog i realnog često se pojavljuje jedno tiho, ali uporno uvjerenje, da bi praznici trebalo da izgledaju drugačije nego što izgledaju. Kada se za tu sliku čvrsto držimo, svaki pomak, svaka nesavršenost postaje prijetnja. Umjesto da se prilagodimo onome što jeste, pokušavamo da realnost vratimo u zamišljeni okvir. Tada raste napetost, nervoza i osjećaj haosa. Ne zato što je situacija nužno loša, već zato što ne želimo da pustimo sliku kako bi trebalo da bude. A rigidnim držanjem tog očekivanja, gubimo kontakt i sa sobom i sa drugima.
Držanje za idealizovanu sliku praznika zahtijeva stalni napor i vodi ka povećanoj napetosti
Iz geštalt terapijske perspektive, problem ne leži u samoj želji za skladom, već u nemogućnosti da se iskustvo prilagodi onome što se u datom trenutku zaista dešava. Držanje za idealizovanu sliku praznika zahtijeva stalni napor i vodi ka povećanoj napetosti. Kako tolerancija opada, reakcije postaju brže, a prostor za dijalog se sužava. Na taj način, pokušaj da se očuva mir paradoksalno proizvodi dodatni haos.
Pokušaji da se održi slika idealnih praznika, smanjuju prostor za spontanost i kontakt. U trenucima kada realnost ne odgovara unutrašnjoj slici, osoba nesvjesno počinje da pribjegava starim, prevaziđenim mehanizmima i ulogama. Na taj način, rekreira se osjećaj kontrole jer je osobi poznata dinamika događaja koji slijede. Nije idealno i može biti stresno, ali pruža privid sigurnosti.
Napetost, unutrašnji sukob i očekivanja dio su procesa kontakta. Kada osoba postane svjesna načina na koji ulazi u kontakt, može prepoznati svoje obrasce i biti prisutna u trenutku, bez potrebe da sve oblikuje prema unaprijed zamišljenoj slici.
Period praznika poziva na bliskost i druženja, ali često nas vuče u intenzivan kontakt bez dovoljno vremena za osamljivanje i procesuiranje doživljaja. Želja za pripadanjem i za ličnom zaštitom istovremeno je prisutna, a aktivacija starih obrazaca može pojačati osjećaj razočaranosti. Svjesnost o tim procesima omogućava klijentima da prepoznaju obrasce i razumiju sopstvene reakcije, čak i kada ih još uvek ne mijenjaju. U tom prostoru razumijevanja, mogu doživjeti dio topline i radosti, bez dodatnog pritiska da sve mora biti savršeno.
Ljubica Aničić, psiholog i gestalt psihoterapeut
Razvojni centar Integra
Kontakt telefon: 068448900
email: [email protected]