
Nedostatak prilagođenih vozila u auto-školama, visoki troškovi nabavke i ugradnje ručnih komandi, kao i izostanak sistemske institucionalne podrške, predstavljaju glavne prepreke sa kojima se osobe s invaliditetom u Crnoj Gori suočavaju prilikom sticanja vozačke dozvole, ocijenjeno je na okruglom stolu u organizaciji Saveza udruženja paraplegičara Crne Gore.
Predsjednica Saveza Milijana Ćirković ukazala je da je pitanje mobilnosti osoba s invaliditetom ključno za njihovu samostalnost i ravnopravno učešće u društvu, ali da se u praksi i dalje suočavaju sa diskriminacijom, posebno u oblasti pristupačnosti i informisanosti, što se direktno odražava i na bezbjednost u saobraćaju.
Ona je istakla da u Crnoj Gori praktično ne postoje auto-škole koje posjeduju vozila opremljena ručnim komandama za obuku osoba s invaliditetom, naročito u Podgorici. Zbog toga su kandidati primorani da vozački ispit polažu na sopstvenim automobilima, često bez duplih komandi za instruktora, što dodatno ugrožava bezbjednost i povećava stres tokom obuke.
Generalni sekretar Udruženja paraplegičara Podgorica Dejan Bašanović, predstavljajući rezultate projekta „Mobilnost OSI kao aktivni učesnici u saobraćaju“, naveo je da osobe s invaliditetom same snose kompletne troškove nabavke i atestiranja ručnih komandi, čija cijena dostiže i nekoliko hiljada eura. Bez atesta, kako je naglasio, nije moguće ni finansiranje putem kredita ili donacija.
Istraživanje sprovedeno u šest crnogorskih gradova pokazalo je da svega nešto više od polovine osoba s invaliditetom posjeduje vozačku dozvolu, dok su glavni razlozi za nepolaganje visoke cijene, zdravstvene prepreke, strah i nedostatak podrške. Od onih koji imaju dozvolu, tek manji dio vozi prilagođena vozila.
Bašanović je naveo da većina ispitanika smatra da bi država trebalo da učestvuje u finansiranju nabavke i ugradnje specijalizovane opreme, dok su kao ključne preporuke projekta istaknuti uvođenje subvencija, povećanje broja prilagođenih vozila u auto-školama, pojednostavljivanje administrativnih procedura i jačanje institucionalne podrške.
Iskustva iz Srbije, koja je predstavio Željko Likić iz Udruženja paraplegičara i kvadriplegičara Srbije, pokazuju da se ručne komande tamo tretiraju kao ortopedsko pomagalo i da ih finansira državni fond, uz obavezno atestiranje radi bezbjednosti u saobraćaju.
Profesor Mašinskog fakulteta Milanko Damjanović ukazao je da u Crnoj Gori ne postoji jasno uređen sistem za prilagođavanje vozila osobama s invaliditetom, ali da dosadašnja praksa pokazuje da ova populacija ne predstavlja povećan rizik u saobraćaju. On je naglasio da je temelj cijelog procesa detaljan ljekarski pregled i jasno definisane procedure prilagođavanja vozila.
Učesnici su saglasni da je neophodno hitno sistemsko djelovanje kako bi se osobama s invaliditetom omogućilo ravnopravno, bezbjedno i dostojanstveno učešće u saobraćaju.
Izvor: crnagoravijesti.me


