
Plivačica Iskra Dedivanović proglašena je najuspješnijim mladim sportistom, četvrtu godinu zaredom, od strane Paraolimpijskog komiteta Crne Gore.
Iz takmičenja u takmičenje i ovog puta podizala je ljestvicu i rušila lične rekorde, osvajala medalje.

Ovo priznanje za 2025. dobija zbog ličnih rekorda na Evropskim igrama mladih parasportista u Istanbulu i finalima Svjetske serije u Linjanu, uz medalje u Pragu, kao i na brojnim regionalnim paraplivačkim takmičenjima.
Dedivanović ističe u razgovoru za MNE magazin da je u ovoj godini najponosnija na rezultate koje je ostvarila na Evropskim igrama mladih paraolimpijaca u Istanbulu.

– Mnogo sam se trudila da popravim vremena i da se popnem na svjetsku rang-listu. Ovo priznanje mi daje još veći motiv i podstrek da nastavim još jačim tempom – kaže Dedivanović o nagradi POK.
Dodaje i to da uvijek ima isti cilj, pa je takav i za 2026.
– Da budem još bolja nego u prethodnoj godini. Ostalo ide spontano, kroz igru – objašnjava ona.
Počeci
Nakon najnovijih zbivanja, vraćamo je na same početke i 2021. godinu kada je, iz zdravstvenih razloga, počela da pliva, ubrzo i da se takmiči.
– Počela sam da se takmičim već poslije dva mjeseca treniranja, ali više rekreativno. Moj talenat je prepoznao trener sa kojim sam počela na bazenu SC Morača i jako brzo smo ušli u tu priču – sjeća se Dedivanović.
Nagradama i medaljama, kako kaže, ne zna broj, a ističe i plakete i priznanja od Glavnog grada, kao i od Paraolimpijskog komiteta.

– Meni nisu važne nagrade i medalje. One se osvajaju na treninzima, na takmičenjima se samo pokupe, ako mogu tako reći. Sve radim kroz igru i zabavu, jer to zapravo i jeste smisao – kaže Iskra Dedivanović.
Kao san navodi Paraolimpijske igre u Los Anđelesu 2028. godine. Ističe da takmičenja do ostvarenja tog sna, norme za POI, ima još dosta i nada se da će se približiti cilju.
Nije jedini plivač u porodici. Mlađi brat Vito, po uzoru na nju, počeo je da se takmiči s mnogo uspjeha u toj oblasti.
– Prije svega, želim da uživa u tome, da plivanje shvata kao slobodu kroz mnogo novih poznanstava i iskustava – njen je savjet bratu, uz rečenicu ,,Srećna sam i ponosna na njega u svemu.”
Hobiji
Naša gošća učenica je Gimnazije ,,Slobodan Škerović” u Podgorici. Na pitanje koliko je teško uskladiti školske i sportsko-takmičarske obaveze, objašnjava da ,,uvijek postoje i bolji i lošiji dani, ali kroz dobru organizaciju i podršku najbližih uspijevam da budem dobra na oba polja.”
Potiče iz muzičke porodice. Muzika je njena velika ljubav i tu je, takođe, ostvarila izvanredne uspjehe na takmičenjima i festivalima. Svira i saksofon, koji je učila u Umjetnickoj školi za muziku i balet ,,Vasa Pavić”.
Kaže da pjeva svaki dan.
– Muzika je dio mene i prati me neprestano.Tako da nikad nije izašla iz mog života – naglašava Dedivanović.

Voli da slika.
– Kada imam vremena, svakako slikam, iako je to sada rjeđe, ali zasigurno bih oslikala svoj život žutom i plavom – ističe Dedivanović.
Snaga i iskra
Sa svakim zamahom u bazenu i van njega, osjeća se snaga.
– Snagu mi daju porodica i moji najbliži ljudi. Roditelji na prvom mjestu, ali svaka podrška znači – kaže Dedivanović.
I na kraju – Nomen est omen. Na koje stvari njena duša zaiskri?
– Na ljubav – zaključuje Iskra razgovor za MNE magazin.
B. Radonjić


