„Ne razumijem zašto me nervira kad on ćuti. Nije ništa loše uradio, ali ja se odmah povučem, kao da opet proživljavam nešto staro. Osjećam se loše. Samo… kad ćuti, meni se sve u tijelu stegne. Odmah pomislim da je ljut, da nešto nije u redu, da sam opet pogriješila. “
(Iskaz je fikcija autorke)
U partnerskim odnosima rijetko sjede samo dvoje ljudi. Često za stolom sjedi i prošlost, naši bivši partneri, porodične priče, djetinjstva, traume koje nismo stigli zaliječiti.
Vrlo često u praksi vidimo kako ljudi u sadašnji odnos donose ne samo ono što jesu danas, već i sve što su nekada morali biti. Način na koji se danas ljutimo, branimo, povlačimo ili tražimo bliskost nerijetko ima korijen u starim iskustvima.
Nerazriješene priče iz porodice i prošlih veza ne nestaju samim tim što se nešto završilo. One ostaju pohranjene u našim reakcijama, u načinu na koji čitamo partnerove riječi i ton, u osjetljivosti na određene situacije. Često mislimo da reagujemo na partnera, a zapravo reagujemo na sjećanje.
U navedenom iskazu sa početka teksta, klijentkinjino „opet“ je bilo ključno. Ta panika nije bila samo o partneru koji je ćutao, nego npr. o ocu koji je nekad odlazio bez objašnjenja. Prošlost je, nepozvana, zauzela treće mjesto u odnosu.
Porodični obrasci često se prenose tiho, bez riječi. Svaka porodica ima svoje nevidljive zakone, iliti poruke koje oblikuju način na koji živimo i volimo. Ako smo rasli u porodici u kojoj se ljubav pokazivala kroz brigu i kontrolu, mogli bismo vjerovati da bez kontrole nema bliskosti. Ako smo odrastali uz roditelja koji je bio emotivno udaljen, mogli bismo u odraslom dobu tražiti partnere koje treba „probuditi“ i „naučiti da vole“.
Često ponavljamo baš ono što poznajemo,i to ne zato što je dobro, nego zato što je poznato.
U jednoj drugoj terapiji, par se godinama vrtio u istom obrascu – on se povlačio kad bi došlo do konflikta, a ona postajala sve glasnija. Uvijek su govorili da imaju problem u komunikaciji, ali kad smo dublje istražili, ispostavilo se da on nije znao kako da se nosi s ljutnjom jer je u njegovoj porodici svaka svađa značila raskol, a ona je odrasla u kući gdje je samo glasna emocija bila viđena i uvažena. Nisu se svađali jedno s drugim: već sa svojim porodičnim sistemima.
Prošlost ima tendenciju da se uvuče između dvoje ljudi, pogotovo kad nastane pritisak u sadašnjosti. Tada se aktivirajuoni stari mehanizmi preživljavanja kad se neko povlači, neko napada, neko pokušava da popravi sve i odmah. Nekad su ti obrasci bili iznimno korisni, pomagali su nam da se nosimo s teškim situacijama, ali u odraslom odnosu često više ne služe.
Često u praksi čujemo ono da uvijek biramo iste tipove ljudi, ili pak da u vezi završimo na isti način, povrijeđeni. To je negdje i znak da ulogu ne igra samo sadašnji trenutak, nego stara priča traži svoj završetak.Stvari koje nisu razriješene postaju naš emocionalni prtljag koji nesvjesno unosimo u svaku novu vezu.
Ljubavni odnos je nerijetko mjesto gdje se naše nezaliječene priče ponovo otvaraju. To ne znači da je s nama nešto pogrešno, naprotiv, odnos nam daje priliku da ono što je bilo polje bola postane polje razumijevanja. Kad shvatimo da partner nije taj koji nas ranjava, već da on samo dotiče ranu koja je već postojala, možemo početi da reagujemo iz svjesnosti, a ne iz odbrane.
Prošlost ne može i neće nestati, ali može prestati upravljati našim izborima
Promjena počinje onog trenutka kada se sjetimo da nismo samo djeca svojih roditelja, već i odrasli koji mogu birati drugačije. Nije lako prekinuti porodične obrasce: oni su često protkani ljubavlju, lojalnošću, strahom i potrebom da pripadamo. Ali je moguće postati svjestan da ono što smo naučili u djetinjstvu nije nužno jedini način da budemo voljeni.
Prošlost ne može i neće nestati, ali može prestati upravljati našim izborima.
Kada prepoznamo da „treći partner“ više ne pripada našem sadašnjem odnosu, otvaramo prostor za novu bliskost: onu koja ne traži da popravimo jučerašnji dan, nego da živimo današnji.
Istinska bliskost ne počinje kad nađemo savršenog partnera, već kad prestanemo očekivati da on ispravi sve ono što neko drugi nije znao.
Dragana Živković
Psiholog i savjetnik sistemske porodične psihoterapije
Razvojni centar Integra
Kontakt telefon: 068448900
email: [email protected]