Podgoricom će večeras odjeknuti zvuci benda koji postoji 50 godina, čija muzika ne poznaje ni prostor ni vrijeme ni granice.
Kultna grupa ,,Leb i sol” publiku u Podgorici čeka u 21 sat na platou između Gradskog parlamenta i Narodne biblioteke ,,Radosav Ljumović”.
Tim povodom razgovarali smo sa klavijaturistom i jednim od osnivača Nikolom Kokanom Dimushevskim i gitaristom Dimitrom Bozhikovim.
DIMUSHEVSKI: Poštujemo prvo sebe, pa samim tim i publiku
– Svaki odsvirani koncert je za mene drugačiji. Crnogorska publika zna da pažljivo sluša to što mi sviramo, tako da je veoma teško izdvojiti koncert koji mi je draži od nekog prethodnog. Poštujemo prvo sebe, a samim tim i publiku, jer za svaki naredni koncert uradimo nešto po čemu će koncert biti unikatan i poseban, različit od prethodnog – kaže Dimushevski.
,,Leb i sol” slavi 50 godina postojanja. Kakav u njemu to budi osjećaj?
– Kada se to spomene ja postavljam sebi jedno pitanje: zar već prošlo 50 godina? Lijepo je i blagoslovljeno kada se nakratko osvrnem unazad i vidim dugačku kompoziciju voza sa teretnim vagonima koje vučem za sobom. Ima pred nama još planina i dolina koje treba da osvojimo i baš me to sutra drži u inspiraciji i još većoj želji da stvaram i sviram – ističe Dimushevski.
Kojom notom bi opisao 50 godina ,,Leb i sol”?
– Malo nezgodno pitanje, ali svih 12 nota su isto važne i centar svijeta muzike – kaže Dimushevski.
Neizbježna tema bila je Dragoljub Đuričić, čovjek koji je toliko toga dao jugoslovenskoj muzici i kroz ,,Leb i sol”.
– Dragoljub je bio jedan poseban lik. Ljupche, kako su ga tada moja mala djeca zvala, jer im je
teško bilo izgovoriti Dragoljub, pa su mu dali makedonsko ime, on je bio peti član moje porodice, živio kod nas u stanu izvjesnih tri i po – četiri godine. Veoma pričljiv, duhovit, razborit kao čovjek i dobar muzičar kao bubnjar. Obožavao je moju djecu i uvijek je smišljao neku jurnjavu po stanu, igrajući se sa njima. Uradili smo sa Bobanom Jovanovićem jedan kratki dokumentarni film prije nekoliko godina pod nazivom Sjećanje na Dragoljuba Đuričića, u kome smo evocirali uspomene o njemu kao muzičaru i čovjeku koji je ostavio neizbrisiv i važan trag u muzici na balkanskim prostorima – s puno emocija govori Dimushevski.
U planu je novi album grupe ,,Leb i sol”. Snimanje bi trebalo da počne na zimu, pa nas je interesovalo kakva je vizija tog albuma i tog novog kruga ,,Leb i sol” za Dimushevskog.
– Već dugo vremena razmišljam kakav bi to trebalo biti muzički materijal koji će zadovoljiti prvo nas kao autore i muzičare, a zatim i publiku. Najzad je došlo ono rješenje svega da treba ući u studio i snimati bez mnogo predviđanja i razmišljanja. Da pustimo da inspiracija i muzika počne da teče iz nas slobodno, bez ograničenja i to je najbolja formula, ako se može nazvati formulom. Ako smo mi zadovoljni našim radom, biće i publika, jer posjedujemo veoma rigidnu samocenzuru kada radimo nešto – objašnjava Dimushevski.
Uvijek je bio inovator u muzici, pa smo ga pitali i za stav prema novim muzičkim pravcima, ,,digitalizaciji”, da je muzike i ujedno uvođenju vještačke inteligencije u muziku i ostale sfere.
– Svijet se mijenja i to je neminovno, samo što ova promjena ne ide na dobro. Previše nebuloze, netalenta, nemuzikalnosti, neukosti, bez individualnosti, svako sliči na prethodnog, ali u još goroj varijanti. Možda djelujem kataklizmično, ali realnost je takva. Svijet je postao velika zavjera gdje više nema mjesta za Dostojevskog, Bruknera, Nerudu itd, složeni algoritam preuzeo je vlast nad ljudskim dušama i emocijama i vjerovatno to će biti kraj ove civilizacije u kojoj živimo. Pa čak i veoma hvaljen i potreban obični za današnje vrijeme GPS zna da vas odvede u slijepu ulicu bez izlaza, a da ne pričam o AI ili sad još strašniju varijantu zvanu sintetička inteligencija.
Nakratko i za kraj: da li bi jeli ajvar ili tavče-gravče spremljeno od AI kuvara? – završava ovim inspirativnim riječima razgovor za MNE magazin Dimushevski.
BOZHIKOV: Najinspirativnija za sviranje je ,,Bistra voda”
S Dimitrom Bozhikovim priču počinjemo od djetinjstva i odrastanja u porodici operskih pjevača.
– S tim što su moji roditelji bili obrazovani muzičari, to je više doprinijelo da krenem pravim putem i da odaberem pravac od kojeg se nikad nisam odrekao. Bio sam uvjeren i još tvrdim da je školovanje u muzici ograničavanje ideja, bez razlike što su moji roditelji školovani, ali u svakom slučaju doprinijeli su da zdravo razmišljam – kaže Bozhikov.
Ističe i da je spoj muzike i književnosti neizbježan tokom svih ovih godina, ,,nadopunjuju se jedna s drugim, tekst u pjesmi, muzika uz poeziju, to je međusobni začarani krug”.
Izuzetno mu, naglašava, znači da je ,,dio ove patine” zvane ,,Leb i sol”.
– Uvijek sam sanjao da budem dio ove ekipe, i da dodam moj udio u ovu lijepu priču. Već godinama radimo zajedno i sviramo i, što je najvažnije, radujemo se na bini, svaki naredni koncert je unnikatan i poseban, to je današnji ,,Leb i sol”. Uživam svirati s majstorima – ističe Bozhikov.
Koja mu je numera sastava ,,Leb i sol” najinspirativnija za sviranje?
– Definitivno ,,Bistra voda”. Jedna od najinspirativnijih numera, to se vidi i na youtubu, svako od nas duboko žmuri dok svira, to samo po sebi kaže sve – objašnjava Bozhikov.
S obzirom na to da je akademski slikar i da jeste radio omote albuma, interesuje nas da li će uraditi i jedan za novi album ,,Leb i sol”.
– Volio bih, ali za to odlučujemo svi. Još sam u dobroj dizajnerskoj kondiciji, ali ako neko ima bolju ideju, što da ne – kaže Bozhikov.
Bozhikovi ,,Guitarland” i ,,Let's Go Fishing” su usloženi projekti, višestrukog značenja. Na Balkanu inspiracije ne nedostaje, pa ga pitamo da li je u pripremi novi solo album.
– Imam puno novih stvari, ali akcenat stavljamo na novi album, odnosno nove stvari koje trebaju da obilježe 50 godina ,,Leb i sol”. Moje može i da pričeka, ali ovo ne – ističe Bozhikov.
MNE magazin prvi je objavio vijest da grupa ,,Leb i sol” nastupa u Podgorici u intervjuu sa bubnjarem Mihailom Parushevim.
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva