Pisanje za mene jeste svojevrsno utočište, ali ne bijeg, već prostor u kojem sve moje inspiracije i nadahnuća, katkad i sunovrate i padove, mogu da pretočim u kreativno i stvaralačko, kaže za MNE magazin dobitnik brojnih nagrada i priznanja, pjesnik Goran Popović Duks.
Naš sagovornik s puno emocija piše poeziju za odrasle i za djecu. Deset zbirki već je objavljeno, a u pripremi su još dvije.
Pjesnički u ovom intervjuu donosi svoj djeci glas ohrabrenja.
U pripremi je nova knjiga ,,Ćilim od snova”. Što nam možete reći o njoj? Čime ste bili inspirisani prilikom pisanja? Kada će biti objavljena?
– Kao i do sada, trudim se da djeci ponudim uvijek nešto novo. Ovaj put cilj mi je bio da najmlađoj čitalačkoj populaciji približim svijet snova, nauke, mašte i nježnih stihova. Kad god pomislim da je tematsko motivska građa iscrpljena, otvore se novi vidici i horizonti. No, što su barikade veće, to se i snaga pojačava, tako da će se u ovim pjesmama pojaviti naslovi poput: Atomi u tvome tijelu, Atomski spoj, Jabuka i Njutn, Eratosten i sjena, Elektricitet, Sunčev sistem, Galaksija, Putovanje svjetlosnim stazama, Zašto nebo ima plavu boju, Kako mravi znaju put, E = mc², Plavi kliker, Međuzvjezdani, ali i mnoge druge didaktične pjesme i posvete.
Knjiga će do kraja tekuće godine ugledati svjetlo dana, a poslove oko uredništva i izdavaštva povjerio sam renomiranoj književnoj zajednici ,,Vladimir Mijušković” iz Nikšića čiji sam dugogodišnji član.
Herman Hese, kojeg navodite kao jednog od najdražih pisaca, pisao je kako bi pobijedio depresiju. Što Vama pisanje predstavlja? Da li je pisanje možda, na neki način, i bijeg, utočište od stresnog posla?
– Pročitati s razumijevanjem djela Hermana Hesea u jednu ruku je kao steći visoko obrazovanje bez da vam je za to potrebna diploma.
Pisanje za mene nije samo hobi, već i način da se saberem, oslobodim unutrašnjih pritisaka i pronađem mir. U tom smislu, ono jeste svojevrsno utočište, ali ne bijeg, već prostor u kojem sve moje inspiracije i nadahnuća, katkad i sunovrate i padove, mogu da pretočim u kreativno i stvaralačko. Zbog toga pisanje raduje i smiruje svakog pisca.
Raspisan je Konkurs poezije za djecu čiji ste, između ostalih, organizator. Tema je ,,Glas ohrabrenja”. Kakvu poruku, kakav glas ohrabrenja biste Vi dali svoj djeci svijeta?
– Zbornik pjesama ,,Glas ohrabrenja” neće biti obična zbirka stihova, to je knjiga koja nosi dah saosjećanja, nježnosti i nade. Okupljajući glasove afirmisanih pjesnika i mladih talentovanih autora, ovaj zbornik pružiće jedinstvenu harmoniju u kojoj se poezija pretvara u most između generacija.
Ove stranice posvećene su onima koji najviše trebaju toplinu i pažnju: ostavljenoj djeci, djeci bez roditelja, stradaloj djeci u ratu, djeci sa invaliditetom i djeci iz nasilja. Njihova bol i njihova tišina dobiće odgovor, a to su stihovi koji grle, podstiču i ulivaju snagu.
Takođe, i ova knjiga čiji su idejni tvorci i organizatori: Dragana Petrić Đokić, Radojka Mugoša Petrić i moja malenkost, očekuje svoju publikaciju do kraja tekuće godine.
Ne mogu da završim odgovor na ovo pitanje, a da se ne izrazim pjesnički:
DJEČIJA SUZA
Ništa ne boli kao dječja suza
što se kotrlja i obraz kvasi,
pred njom zanijeme okeani,
sve vode svijeta i talasi.
Dječija suza boli do neba,
djetetu najljepše daješ i spremaš,
i nemoj nikad djetetu reći:
da nećeš, ne možeš, ili da nemaš!
Nerijetko ste komentarisali rad pojedinih udruženja koja okupljaju dječije pisce, kao i nagrade i laureate u ovoj oblasti. Koje su Vaše zamjerke ?
– Svojevremeno sam izjavio da je konkurisati za neku književno nagradu kao i konkurisati za posao. Vi se nadate poslu, a na tom radnom mjestu već neko radi.
Razlog za to su književni konkursi na kojima prioritet za dodjelu književnih nagrada imaju pisci sa istaknutim društvenim statusom, položajem i političkim uticajem. ,,Viši interesi” domaćih književnih udruženja, a ne bih zaobišao ni državne nagrade, ostavili su mnoge velike pjesnike na margini, a u prvi plan istakli netalentovane stvaraoce. To je svojevrsni kružok, zatvoreni krug ljudi koji vedri i oblači kulturnom scenom do neke nove opštosti koja će sve postaviti na svoje mjesto, bar se nadam.
Ali, to je dio dijela našeg mentaliteta koji se najbolje ogleda u onima koji donose odluke, ali su bez integriteta. Možda je ovo prilika da ozbiljno razmislimo o tome i počnemo da radimo za opšte dobro, a ne za vlastite interese.
Koliko Vam znači priznanje vladajućeg kralja dječje poezije Međunarodne humanitarne organizacije ,,Every Child Lifeline”?
– Međunarodna nevladina humanitarna organizacija ,,Every Child Lifeline”, registrovana kao Universitas Personarum preko Nigerijske komisije za korporativne poslove, imenovala me je za vladajućeg kralja dječje poezije sa preporukom književnika, osnivača i izvršnog direktora fondacije ,,Every Child Lifeline”, profesora Collins Osinachi Emeghara, da sve moje pjesme budu prevedene na sve jezike svijeta. Od iste fondacije dobitnik sam nagrada Zlatno dijete i Viljem Šekspir.
Ovakav epitet svakako da godi meni kao stvaraocu, jer dolazi kao potvrda da sve što sam uradio na polju stvaralaštva za najmlađe – nije bilo uzalud.
Tu je i domaće priznanje Udruženja crnogorskih pisaca za djecu i mlade za najbolju knjigu za djecu do 9 godina – Ćup blaga na kraju duge, a koja je objavljena 2022. godine.
Ali, od svih nagrada najdragocjenije mi je priznanje mojih referentnih čitalaca i referentne književne kritike koji drže do toga da postoji respektabilan broj mojih pjesama koje zavređuju da svoj prostor nađu i u školskim udžbenicima. Naravno, tu je i najmlađa publika:
Moji drugari su pravi –
sa njima duša ozdravi!
Pišete i aforizme. Koliko su inspirativna svakodnevna dešavanja u društvu za taj dio Vaše kreativne ličnosti?
– Aforizmi su mi poseban izazov, jer traže da u malo riječi stane što više smisla. Često znaju biti i posljednja linija odbrane. Inspiraciju najčešće pronalazim upravo u svakodnevnim dešavanjima i paradoksima koji nas okružuju. Društvo je puno kontrasta i ironije, a aforizam je način da to sažmem u jednu duhovitu i kritičku misao. U tom smislu, svakodnevnica jeste neiscrpan izvor za tu vrstu stvaralaštva.
*Komisiji za sprečavanje sukoba interesa od imovine prikazao je šipak.
*Predizborna šutnja. Neki su pisnuli, a neki su se i lavežom oglasili.
*Govorio je da vlast treba smjenjivati. Sad govori da treba čuvati stabilnost.
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva