Poslije devet godina Alen Omić ovoga ljeta ponovo je ,,zadužio” opremu slovenačke reprezentacije, a prema spisku koji je juče objavio selektor Aleksander Sekulić, iskusni centar jedan je od dvanaestorice koji će igrati na Eurobasketu.
Sa doskorašnjim igračem Budućnost Volija razgovarali smo u Beogradu uoči košarkaškog spektakla, meča Srbija – Slovenija.
Omić je kazao da nije imao dilemu kada je dobio poziv za povratak u reprezentaciju.
– Razmišljao sam gdje ću sa porodicom na more, a onda je došao taj poziv od selektora. Pričali smo 20 – 30 minuta i ja sam odlučio da, na neki način, pomognem Sloveniji. Ne mogu da kažem ,,ne” državi u kojoj živim, tamo gdje mi je porodica i sve moje. Selektor nije očekivao da ću tako lako prihvatiti, ali to sam ja, kada vidim da imam priliku da uživam sa nekim, kao što ću uživati sa Dončićem, zašto to ne bih iskoristio. Želim da igram sa najboljim na svijetu, da provedem tih dva mjeseca u druženju sa njim, jer kada ga vidiš preko TV ili slučajno jednom u gradu, nije to to. Nisam puno ni razmišljao, selektor se malo iznenadio kada sam ga pitao kada je sjutra trening. Bio je zadovoljan i srećan, bilo mu je puno lakše i ja sam prvi trening odradio sa njima odmah. Znam sve te momke, igrao sam sa njima. Malo je bilo treme na početku, jer, ipak, nije me bilo toliko godina i u poređenju sa onim kada sam prije bio u reprezentaciji i ovo danas, to je nebo i zemlja. Kada smo mi bili mlađi, imali smo i drugačije rituale, na neki način sada možeš više da budeš sam ili sa svojom porodicom, da izađeš, šetaš i u Ljubljani si, nisi više u nekom malom gradu i da samo imaš dvoranu i hotel – priča Omić.
Prethodnu sezonu sa ekipom Budućnost Volija završio je kao vicešampion ABA lige, odigrao je plej-of za pohvalu, ali ne smatra da je to bio ključni razlog zašto je pozvan u reprezentaciju.
– Ja nisam bio u planu, oni imaju igrača iz Milana, Džoš Nibo, dao je zeleno svijetlo da će doći, ima pasoš, itd… Poslije se desilo to da je Milano odgodio, rekao da ne može zbog povreda, jer je on cijelu sezonu promašio i da nije dobro da ponovo ide u reprezentaciju, jer, ako se povrijedi, onda su oni u minusu. Došao sam iznenada. Znam šta se dešavalo u prošlosti, Tobi je bio tu, Rendolf, Morgan, Džoš Nibo, svi ti igrači su imali malu prednost ispred mene, ali Nibo je odgodio, Morgan i Rendolf su završili karijeru. Ja sam, na neki način, tu zato što živim u Sloveniji i svi su htjeli da se vratim, jer sam od malih nogu igrao za Sloveniju – pojasnio je.
Evropsko prvenstvo biće održano od 27. avgusta do 14. septembra u Letoniji, Poljskoj, Finskoj i na Kipru. Reprezentacija Slovenije putuje u ponedjeljak u Poljsku.
Atmosfera u ekipi je, prema riječima Omića, fenomenalna.
– Igrali smo nekoliko prijateljskih mečeva, Dončić nije igrao dvije utakmice, falio nam je mnogo, jer, naravno, ima pravila u ugovoru u NBA, ne može on da igra svaku utakmicu 35-40 minuta, ta pravila se moraju poštovati. Ja to razumijem, to je takav pravilnik i moramo to poštovati, svi mi igrači. Još se lovimo, tražimo svoju formu – poručuje.
Dončić i Jokić najbolji na svijetu
Nekoliko sati prije prijateljskog meča sa Srbijom, Omić je kazao ,,danas imamo najtežeg protivnika na cijelom Evropskom prvenstvu”. Ipak, malo ko je očekivao da će u određenim momentima utakmice Slovenci imati minus od 40 poena.
I u ovoj utakmici Dončić je bio najefikasniji u slovenačkom timu, a o igraču Lejkersa Omić ima posebno mišljenje.
– Ne znam koju riječ da upotrijebim, da li fenomenalan, legenda… On ne gleda razliku da li je to mlađi ili stariji momak, on sa svima može. Sa njim možeš da piješ kafu deset sati ili da ga ne vidiš deset sati, lagan, opušten za komunikaciju, zezanje, kod njega imaš sve kao na terenu, tako i van. Ja ga poznajem od prije, kada sam bio u Španiji, znam kako sa njim, volimo da se šalimo i on je takav da to prihvati, kao i ja. To kakav je na terenu, nemam riječi, da gledaš i kažeš: Ja želim da uživam na današnjem treningu ili utakmici. Dončića i Jokića kada gledam to je vrh, nema dalje… – smatra Omić.
U Beogradskoj areni, Omić je nakon deset godina ponovo u nekom susretu imao zadatak da ,,čuva” Nikolu Jokića, za kojeg ima samo riječi hvale.
– Ja sam sa njim putovao za Denver, zajedno smo bili u toj Summer league i na neki način smo se odvojili, poslije toga svako je po svoje išao. Šta da kažem, imamo danas na terenu dva najbolja igrača na svijetu i oči svih navijača će biti uprte u njih. Imam težak zadatak, Jokića niko nije zaustavio ni u NBA ni u Evropi, neću ni ja, sve je zavisno od njegovog dana, ja ću dati svoj maksimum da mu otežam te njegove nevjerovatne koševe. Na neki način ću uživati pored njega na terenu, jer to je dobro za mene, da čuvam najboljeg igrača na svijetu – kazao je.
Eurobasket – nova prilika
Slovenija je 2017. godine postala evropski prvak, a, kako kaže Omić, njihova želja je uvijek medalja.
– Mi imamo zanimljivu grupu, moraćemo da idemo iz utakmice u utakmicu, da se pripremamo fokusirano i borbeno. Moramo napraviti korak dalje, svi očekuju od Slovenije da napravi rezultat. Kao što je naš kapiten Dončić rekao, mi gledamo medalju, daj Bože zdravlja i dobrih utakmica. Mi moramo da mislimo na prvi meč protiv Poljske – poručuje.
Omić nam je rekao ko je po njegovom mišljenju favorit na Eurobasketu.
– Pa naravno Srbija… Litvanija, Letonija, imaju fenomenalne igrače, to smo na neki način i vidjeli. Francuska ima male probleme sa centrima, povrijeđeno im je mnogo igrača i dosta ih je odustalo, ali mislim da i oni mogu nešto da urade – smatra on.
Na naše pitanje da li Crna Gora i Bosna i Hercegovina imaju svoje šanse, uprkos tome što su oslabljene, Omić odgovara:
– Naravno, zašto da ne, imaju fenomenalne igrače. BiH ima Nurkića, Alibegovića, Kamenjaša… Sve su to momci koji će se boriti za svoju državu kao i mi. Svakome dajem šansu, možda neka od ove dvije reprezentacije koje ste pomenuli napravi nešto da iznenadi cijelu Evropu. Nijedna ekipa na Evropsko prvenstvo ne dolazi sa bijelom zastavom.
,,Plavo-bijelo” zajedništvo u Podgorici
Regularni dio prethodne sezone u ABA ligi Budućnost Voli završila je na prvom mjestu, a ono što je bilo vidljivo svima je hemija u ekipi.
– Fenomenalna grupa momaka, pogotovo domaći, da ne nabrajam sada, svi znamo ko su. Naš kapiten Aleksa Ilić je to veoma dobro vodio u svlačionici i na terenu, kada su bili neki mini problemi. Bio je pravi kapiten i u dobrom i u lošem, uvijek pozitivan, uz ekipu, fenomenalna osoba. Stranci su toliko bili dobri i razumljivi, jer je nas domaćih bilo dosta. Ove godine vidio sam šta se izdešavalo, malo sam iznenađen i rosterom, da samo je trojica domaćih, ne želim da se miješam, da ikome solim pamet šta ko treba da radi, to su odluke glavnih. Na neki način, malo mi je bilo teško u ovoj sezoni igrati za Budućnost, pogotovo jer mislim da sam mogao da dam kroz cijelu sezonu više Budućnosti nego kada samo pričamo o plej-of varijanti. U plej-ofu sam dobio veću minutažu i pokazao sam ko sam i šta sam, kroz svoj trud. To možete pitati domaće igrače i sve okolo, trenirao sam maksimalno, dao sam zadnju kap znoja za Budućnost. Trudio sam se, slušao, radio sam, da bih zaslužio veću minutažu. Mislim, da sam dobio od početka priliku da igram u minutaži kao što sam igrao u plej-ofu, da bih imao i drugačije samopouzdanje i drugačije na neki način utakmice, samo to me malo bacilo u tu neku, da kažem, lošu stranu. Ali da pogledam kroz cijelu sezonu, ta ista stvar oko Jogija, problemi u porodici, morao je ići u Ameriku, izgubili smo Evrokup, gdje smo imali dobre stvari za dalje. Ali to je nešto što se dešava kroz sezonu, porodični problemi, povrede… To nas je koštalo Evrokupa – smatra on.
Protivnik ,,plavima” u finalu regionalnog takmičenja bio je Partizan, a, kako kaže Omić, ,,utakmica broj jedan nikada zaboravljena”.
– Vodiš, sve super i pod kontrolom, nema nikakve dileme da ćeš pobijediti i onda se desi tih nekoliko sekundi i više te nema. Oni su uzeli taj brejk, ja sam rekao momcima, idemo u Beograd, vjerujte biće veoma teško. Igrao sam u Crvenoj zvezdi, znam šta su derbiji… Ta prva utakmica nas je koštala titule, znam da smo mi dobili dva meča kući, otišli bi u Beograd malo lakši, jer znaš da ,,Morača” će da gori u petoj utakmici. Ja sam čekao tu petu utakmicu da mi podignemo pehar u ,,Morači”, ali desilo se šta se desilo, Partizan je zasluženo pobijedio, ovom prilikom im čestitam – poručuje.
Imao je Omić podršku navijača u Podgorici, na tome je i sada zahvalan.
– Bio sam u Budućnosti i 2019. Navijači cijene u Crnoj Gori kada se boriš, daješ nešto od sebe, kada osjete da ti želiš, ali ono što sam rekao maloprije, kada dobiješ malo vode na dlanu, nisam mogao da im dam još više, što su oni zaslužili. Mogu i da kažem da sam čak u toj sezoni najbolje trenirao u svojoj karijeri, najviše se davao, radio da bi na neki način svi bili zadovoljni. Desilo se to što se desilo, imao sam i prvi put situaciju da sam back up nekome, iako mislim da lagano mogu da igram za Budućnost i dan – danas. Njima, naravno, srećno, sve najbolje im želim od srca, da ostvare rezultat u novoj sezoni. Navijače ovom prilikom pozdravljam, zahvaljujem za sve što su uradili za mene. Kada god dođem u Podgoricu, to je kao druga kuća, fenomenalno mi je bilo. Ovom prilikom želim da se zahvalim predsjedniku Bokanu na svemu što mi je dao i što mi je omogućio, veliki gospodin i čovjek od riječi, sve što ti kaže, tako će da bude. U oba mandata nije bilo greške – kazao je.
Novi angažman – bliže kući
Kada je novi angažman u pitanju, iskusni centar je dobijao već neke ponude iz Azije, ali je više za to da ostane u Evropi, jer sebe još tu vidi.
– Sin mi kreće u školu, volio bih da budemo bliže, ako zatreba supruzi neka pomoć, jer je sama u Sloveniji. Ne može sama sa dvoje djece ako sam ja 15 hiljada kilometara od kuće. Gledam najviše varijantu da bih bio bliže kući, teško jeste, dešava se to da se nova košarka pravi. Ne traže se više veliki centri, sada se traže mini centri. To je za mene nerazumljivo. Igrao sam protiv tih igrača i ne mogu da kažem da je to ,,wow”. Za mene je ludilo Jokić koji se igra ne samo sa NBA igračima, vidjećete ga sad na Eurobasketu, da dokaže da mu ne može niko ništa. Meni je to nerazumljivo, zašto se košarka naglo promijenila, zašto se više ne cijene veliki igrači, ali dešavaju se promjene i moramo to prihvatiti. Nije lagano kao što je bilo prije pet, sedam godina, sada se gleda sve drugačije, kada napuniš 31-32 godine, već si u starije. Ja nisam star, želim da igram košarku još četiri – pet godina, daj Bože da igram do 40. godine – poručio je.
Za kraj razgovora Omić je odgovorio koji su to principi od kojih nije odustao od početka karijere do danas.
– Glavom kroz zid. Uvijek ću da dam svoj maksimum. Upornost, karakterno uvijek razmišljam šta će da desi sjutra i uvijek sam pozitivan da se može nešto dobro dogoditi za mene. I Budućnost i reprezentacija su se desile iz jednog poziva, iz sofe i planiranja odlaska na more ušao sam u reprezentaciju. Iz jednog treninga na kojem sam se pripremao za sezonu, od poziva predsjednika Bokana si već na neki način u avionu. Iako sam već za vrijeme priprema mogao da budem u Budućnosti, međutim, ja sam čekao jedan klub u Italiji, ali nije se to desilo, predsjednik mi je dao drugu šansu i onda više nisam ni razmišljao. Uvijek imam to u sebi, da ima druga šansa koja se može desiti preko noći. Ako nema danas kluba, možda bude sjutra, ako nema sjutra, možda za sedam dana. Ne može toliko klubova u Evropi da se popuni da ćemo nas desetak koji smo prošli nešto u Evropi biti bez angažmana, naći će se, ali trebamo biti strpljivi. Da se odigra dobro Evropsko prvenstvo pa će biti prilika i za mene i za ove koji imaju ugovore – zaključio je.
Nikolina Petrović