RAZVOJNI CENTAR INTEGRA: Kad jedan partner traži mir, drugi promjenu

19.08.2025. u 7:06

M: ‘Ne mogu više ovako, želim više da putujemo, djeca su porasla, imamo više vremena za sebe. Hoću da probamo nešto novo, da vidimo nova mjesta , upoznamo nove ljude, izađemo iz ove kolotečine, Evo, i ja sam insistirala na terapiji, za njega je i ovo bilo nepotrebno .. on ne vidi problem nigdje. Ne želi čak ni na terapiju, a danas gotovo svi parovi odlaze na nju. Ne znam..’
G:’ Ne znam ni zašto moramo da pratimo promjene, ja sam zadovoljan ovako. Konačno su stvari na svom mjestu i nemam potrebu da ih mjenjam. Zar nismo težili ovom miru?’
Zapis sa terapije

Kroz rad sa klijentima često vidimo ovakvu situaciju, u kojoj partneri u jednom trenutku nisu na istom nivou razvoja. Jedan želi promjenu, iskorak iz rutine, dok drugome ustaljeni mir odgovara. Ni jedno ni drugo nije pogrešno iako se u odnosu često manifestuje baš takvim, i rezultira onim što laički kažemo kako partneri više ne govore ‘istim jezikom’.
U partnerskim odnosima često zaboravimo da potrebe ne moraju biti iste da bi bile legitimne. Potreba za promjenom i potreba za stabilnošću su jednako vrijedne — ali mogu zvučati kao da se međusobno isključuju.

Partnerske potrebe

Problem nastaje kada obje strane počnu na tu potrebu gledati kao na problem, sa mišlju da će ispunjenje sopstvenih želja ugroziti drugu stranu.
Što jedno više vuče ka promjeni, drugo se čvršće drži mira. I tu nastaje jedan začarani krug.
Iako partnerske potrebe mogu izgledati suprotno, obje mogu slati istu poruku, strah da ne izgube smisao kao par. Jedan se boji da će, ako sve ostane isto, izgubiti živost, a drugo da će, ako se sve mijenja, izgubiti tlo pod nogama.

Veza je kao ples. Nekad vodi jedno, nekad drugo. Čak i ako dugo plešemo, a ritam nam se ne poklopi u nekom trenutku ne znači da je muzika stala

Par je uvijek sistem, cjelina u kojoj reakcija jednog izaziva reakciju drugog. Nijedna dinamika ne postoji izolovano. Kada to osvijestimo, otvaramo prostor da promjena i mir prestanu biti neprijatelji i postanu saveznici. Ako uspore, ako zastanu i prepoznaju mehanizme, otvara se novi prostor.
To može biti ključ, da zapravo iza svake napetosti obično stoji isti strah, samo drugačije upakovan. Onaj koji traži promjenu može da počne razumjevati da ta promjena ne mora biti nagla ni prijeteća, a onaj koji traži mir da shvati da ona ne znači gubitak onoga što je vrijedno.
U praksi to često znači vrlo male korake. Ne iznimno neka grandiozna preseljenja,radikalne odluke, nego nešto što oboma može da bude prihvatljivo, npr. vikend putovanje, zajednički hobi, mala promjena u svakodnevnoj rutini ili čak neka promjena u kući.
Za one koji traže mir, to nije prijetnja a za one koji traže promjenu, to je ipak korak naprijed.

Prostor za promjene

Kada to osvijestimo, otvaramo prostor da promjena i mir prestanu biti neprijatelji i postanu saveznici sa istom suštinom, različitih djelova iste poruke.
Ono što je važno jeste razumjeti šta se krije iza svake od tih potreba kako bi našli zajednički put. Iza potrebe za promjenom često stoji želja da se osjeti živost, a iza potrebe za mirom želja da se osjeti sigurnost. Obje su ljudske potrebe. I umjesto pitanja ko je u pravu, možemo razmišljati u pravcu kako ih spojiti tako da odnos ne gubi ni jedno ni drugo.
Veza nije samo ni ugovor, obećanje trajanja nego beskonačna avantura. Ona je, zapravo, baš kao ples. Nekad vodi jedno, nekad drugo. Čak i ako dugo plešemo, a ritam nam se ne poklopi u nekom trenutku ne znači da je muzika stala.
Ljubav nekad izgleda kao kretanje naprijed, nekad kao ostajanje tu gdje jeste. Ali uvijek traži isto, da vidimo onog drugog, čak i onda kad ne stojimo na istom mjestu.