Posljednjih dana jedna od onih tema o kojima se obično šapuće, ili se pak osuđuje bez puno promišljanja, dospjela je u središte javne rasprave. Jedan javni događaj podsjetio nas je koliko brzo nevjera može da isklizne iz privatnog i intimnog u sferu javnog mnjenja, pogotovo kad su u pitanju poznate ličnosti i društveno zabranjeni konteksti.
Opšte govoreći o ovom fenomenu, nalazimo na jednu novu perspektivu nevjerstva. Šta nam ona poručuje? Zašto ljudi varaju? Šta preljuba pokušava da poruči vezi, pojedincu?
Iako bi se možda činilo vrlo jednostavnim odgovoriti na ova pitanja, i odgovori iz prakse bi najčešći bili – ,,jer su nezadovoljni” ili ,,..jer im nešto fali”, ,,sebični su..”, nekako stvarnost je zapravo mnogo složenija. I ako bismo govorili o ovoj temi, morali bismo zagrebati malo dublje ispod površine.
To dublje razmišljanje o preljubi je prilično izazovno u radu sa parovima, jer je nevjerstvo, pojam obojen stidom, ljutnjom i tišinom. To znači susretanje sa sobom, sa odnosom koji je postao disfunkcionalan, sa osobom sa kojom smo u tom odnosu, sa zajedničkim ciljevima i porukama koje su nekad bile i onih koje su sad. Uvijek je jedna strana više povrijeđena, ali sistemska porodična psihoterapija se ne bavi traženjem i osudom krivca, ili žrtve. Cilj je razmišljanje o razumjevanju tog čina, i konteksta u kojem se dogodilo.
Esther Perel je u svojoj knjizi „Nevjerstvo“ upravo govorila o tim relacijama i ono što nam ona poručuje je: ,,Razumjeti. Ne znači opravdati”
Šta se to zapravo dogodilo prije nego što se pojavila treća osoba?
Svaki odnos zahtjeva njegu u bilo kom kontekstu. Potrebno je ulaganje i održavanje, a naročito je uočljivo u partnerskom odnosu kada se podrazumjevanje probije kao glavni as u igri, i igra ode u drugom smjeru.
Ako bi nevjerstvo posmatrali ne kao uzrok problema u vezi, već kao posljedicu disfukcionalnih relacijskih obrazaca koji već postoje, preljuba ne bi rušila odnos, već otkrivala narušeno, prećutano ili emotivno skrhano
Moderno doba drugačije definiše brak. Sve ono što se ranije podrazumjevalo kao odnos koji je bio formalan, definisan kao društvena institucija, u koji se ulazilo sa manje slobode o komuniciranju prisutnih emocija, pravima na njih, načinu izbora partnera i uopšteno rada na toj relaciji. Današnji brakovi daju mogućnost ličnog izbora i ravnopravnog ulaganja u brak, jednakih očekivanja. Danas se očekuje više strasti i sigurnosti i te sile prirodno povuku na različite strane.
Kada odnos počinje bivati podrazumjevanje, ta rutina ubija žudnju. Previše neizvjesnosti vodi ka gubljenju osjećaja sigurnosti. I često između toga nastaje preljuba.
Često u praksi čujemo različita uvjerenja o ljubavi, ali neiskomunicirana na adekvatan način. Ne govoriti o svojim potrebama u odnosu je put ka prihvatanju onog što se nudi, bez obzira je li to bila prevashodno želja koja je vodila u taj odnos.
U svaki odnos u koji uđemo, idemo sa određenim razlogom, i uvijek postoji neko zašto je taj partner naš izbor.
Sloboda u odnosu u kojem možemo reći šta volimo, želimo, pitati u odnosu sa partnerom koja su njegova očekivanja, tražeći balans je od velikog značaja. Odnos traži ulaganja, borbu za održavanje onog što je spojilo jedan par.
Ako bi nevjerstvo posmatrali ne kao uzrok problema u vezi, već kao posljedicu disfunkcionalnih relacijskih obrazaca koji već postoje, preljuba ne bi rušila odnos, već otkrivala narušeno, prećutano ili emotivno skrhano. Najčešće je to hroničan nedostatak emocionalne bliskosti, izbjegavanje konflikta i lažna harmonija, dizbalans u potrebama za intimnošću, neispričane tuge, razočaranja i osjećaj zanemarenosti, porodični obrasci iz porodice porijekla koje donosimo sa sobom.
Preljuba je nekada pokušaj da se nešto što je dugo bilo potisnuto izrazi. Skoro nikad se ne događa iznenada nego biva dinamika koja dugo tinja. Možda dvoje više ne razgovaraju iskreno, možda jedno emocionalno ,,nosi” odnos, dok drugo ćuti. Možda postoje neizrečena osjećanja, seksualna udaljenost, ili čak osjećaj da više nismo viđeni. Nevjerstvo tada postaje simptom odnosa koji se udaljio – iako je možda spolja sve izgledalo kao funkcionalno.
Oporavak od preljube nije povratak u stanje prije. Naprotiv, postoje parovi koji tek tada prvi put počnu istinski komunicirati. Neki parovi odluče da pokušaju ponovo. Ali ne da zaborave prevaru, već da je razumiju. Da osnaže emocionalnu povezanost, seksualnu bliskost, i da nauče postavljati granice i izražavati potrebe bez straha od osude. Drugi pak odluče da se raziđu, ali tada ne iz pozicije bijesa, već iz jasnoće.
Ono što ostaje jeste lekcija da odnosi traže njegu. Ne podrazumijevaju se. Ne opstaju po inerciji. Trebaju ljubav, razumjevanje i otvorenost.
Dragana Živković
Psiholog i savjetnik sistemske porodične psihoterapije
Razvojni centar Integra
Kontakt telefon: 068448900
email: [email protected]
https://www.facebook.com/RazvojniCentarIntegra